Posts

, ,

Mucanje u djece

MUCANJE

 Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa i disanja nastaju teškoće u obliku mucanja. Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

  • naglog povećanja fonda riječi
  • naglog razvoj gramatike
  • razvoja kontrole govora
  • završetka formiranja baze govora
  • stresa u obitelji i okruženju

   Manifestira se ponavljanjem , produljivanjem i umetanjem glasova , slogova ili riječi za vrijeme govora.

Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje , i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se može raditi o razvoju «pravog» tipa mucanja.

Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

 Kako se ponašati prema osobi koja muca:

  • u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori, a ne kako govori
  • ne izbjegavati gledanje u oči
  • ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
  • ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

Savjeti roditeljima:

  • ne upozoravajte dijete na mucanje, ne stavljajte djetetu na znanje kako mislite da je mucanje pogreška ili loša navika
  • potičite dijete da bude nezavisno, hrabrite ga u provođenju njegovih ideja
  • govorite polaganije, mirnije, jednostavnije i sa ritmom
  • ne prekidajte dijete u govoru
  • ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govorenje
  • ne korite dijete kada muca
  • ne tražite od njega da uloži veći trud da bi izbjeglo mucanje
  • ne nagrađujte ga za tečan govor ali ga i ne kažnjavajte za mucanje
  • ne tražite ga da govori kada je uzbuđeno ili kada je umorno
  • ne požurujte ga kada govori sporo
  • ne prisiljavajte ga na javan govor, osobito ne pred stranim mu osobama
  • ne govorite mu da stane i počne iz početka
  • ne govorite mu da stane i promisli što će reći
  • dajte mu vremena za govor, mirno čekajte da zastoj prođe

Ovo su samo neki od savjeta koji mogu pomoći pri komunikaciji osoba koje mucaju. Ako vaše dijete muca na više od 10% riječi,ako muca uz znatan napor i napetost,ili izbjegava mucati zamjenjujući riječi ili koristeći određene glasove da bi započelo govoriti ,koristilo bi mu uključivanje u logopedsku terapiju.Stoga potražite stručnu pomoć logopeda .

,

Sramežljivo dijete

Kako pomoći sramežljivom djetetu? Većina ljudi misle da mogu prisiliti svoju djecu da se suprotstave osjećaju sramežljivosti, kroz takozvano ‘bacanje u vatru’, forsirajući situacije u kojima se dijete osjeća nelagodno, pri tome se nadajući da će tako prevazići problem. Međutim, to može samo pogoršati situaciju i učiniti da se dijete osjeća još nesigurnije.

Stidljivost je zapravo pretjerani osjećaj samoga sebe. Da pojasnimo, sramežljivi ljudi, pa i djeca, često imaju osjećaj da ostali loše misle o njima, te se konstantno pribojavaju da će se osramotiti. Ako se ne tretira pravilno to može postati stanje poznato kao socijalna fobija. Socijalna fobija može se opisati kao strah od socijalne situacije koji dovodi do izbjegavanja javnih okupljanja. Je li vaše dijete stidljivo? Ovdje su neka od pitanja na koja treba dati odgovore:

Da li vaše dijete nerado ide na okupljanja i druženja?
Da li vaše dijete pretjerano brine o tome šta drugi misle o njemu/njoj?

Sramežljivost se ne može izliječiti, ali se može korigirati do mjere koja je neophodna za normalan društveni život. Ukratko: ako je netko sramežljiv, bit će sramežljiv cijeli život. Ključ je naučiti dijete kako da se nosi sa tim osjećajem. Pokažite djetetu kako da prebrodi taj osjećaj u javnosti ili u neugodnim situacijama. Važno je početi raditi na problemu što je prije moguće. Ako se ne počne od djetinjstva, takav poremećaj može se razviti još više u odraslom dobu, i to može uveliko otežati, na primjer, pronalaženje novog posla ili sticanje prijatelja.

Recite djetetu da razumijete kako se osjeća. Razgovarajte o tome i pokažite suosjećajnost. Pokušajte mu dati savjete kako da se nosi sa osjećajem sramežljivosti u nekim situacijama koje su mu bliske ili koje je već iskusio. Što god učinili ili rekli, izbjegnite da se dijete osjeća loše zbog svoje sramežljivosti. To može dovesti do pogoršanja problema. Najbolje je da zajedno razgovarate o različitim stvarnim ili imaginarnim situacijama, te da iznađete najbolje načine snalaženja za dijete.

Razgovarajte sa učiteljima ili nastavnicima o djetetovoj sramežljivosti. Oni imaju mnogo iskustva i sigurno vam mogu dati neke korisne savjete.

Budite uzor. Ako ste vi sramežljivi, sada je vrijeme da se suočite sa tim osjećajem. Trudite se da ne pokazujete stidljivost pred djetetom (to će biti izvrsna terapija i za vas!). U tome vam može pomoći i brojna stručna literatura.

Uključite vaše dijete u više društvenih aktivnosti, kao što su sport, igraonice, itd. Ako se radi o malom djetetu, upišite ga u jaslice ili vrtić, kako bi lakše savladalo interakciju sa drugima prije nego krene u školu (kada će to biti svakodnevno neophodno). Nakon druženja sa drugom djecom (u vrtiću, igraoni…), pitajte dijete kakav mi je bio dan i kako se osjećalo u igri a ostalom djecom. Ako je bilo problema vezanih za sramežljivost, pokažite da ste na njegovoj strani i dajte mu savjete kako da se postavi i bolje komunicira sljedeći dan. Ali, ako primijetite da je dijete previše uzrujano nakon takvih druženja, nemojte ništa forsirati. Radije napravite pauzu. Svako prisiljavanje će samo produbiti problem.

Stručnjaci preporučuju druženje sa mlađom djecom. To će starijem sramežljivom djetetu dati osjećaj samopouzdanja. Također, preporučljivo je i organizirati druženja sramežljivog djeteta samo sa jednim prijateljem. Takva druženja ne treba da uključuju gledanje TV-a, niti intervencije od stane roditelja.

Dijete koje pobijedi osjećaj stida će biti jako ponosno na sebe. Ohrabrite ga. Zamolite ga da vam kupi nešto u obližnjoj prodavnici, a ako je dijete mlađe, otiđite sa njim do prodavnice pa ga pričekajte ispred vrata dok samo kupuje. Takav korak će za malog sramežljivca biti izuzetno zahtijevan, ali osjećaj pobjede nakon kupovine biti će nenadmašan.

Ako sve to ne uspije, možete se konsultirati sa psihologom. Oni su zasigurno najbolje obučeni za pomoć djeci sa ovim poremećajem.