Posts

,

Bebe vole da se nose

 Novorođenče ima nekoliko primarnih potreba – da sisa, spava i bude uz majku, odnosno osjeti bliskost drugog ljudskog bića. Sve ostalo za njega je sporedno.

Roditelji često imaju dilemu da li mogu da “pretjeraju” sa nošenjem bebe i time utiču na nepravilan razvoj kičme ili kukova, kao i da li ona na taj način može da se razmazi. Novija saznanja psihologa i pedijatara potvrđuju da nošenje deteta do osmog meseca života donosi isključivo višestruku korist njegovom razvoju i napretku, a o mogućnosti da se razmazi u tako ranom uzrastu – ne može biti govora.

Upravo kontakt sa roditeljima čini dete sigurnim i stimulira njegov razvoj.

Prema mnogim istraživanjima, nedostatak kontakta negativno utiče na razvoj. Deca koju roditelji drže na distanci, obično zaostaju u razvoju, imaju slabiji imunitet, duže boluju, lakše obolevaju i podležu bolestima, pa su psihički duže zavisna od roditelja. Mnogi psiholozi smatraju da nošenje bebe pozitivno utiče i na oporavak majke nakon porođaja. Ono skraćuje trajanje oporavka, smanjuje rizik od pojave postporođajne depresije, a brži je i proces laktacije zbog stalne prisutnosti deteta na grudima.

Kada je na majčinim grudima ili očevim rukama, djete ima priliku da gleda poznato lice, da sluša roditelja kako govori, diše, da osjeti kucanje njegovog srca. Tu je djetetu udobno , pa ono manje plače, brže se smiruje, osjeća se zaštićeno – što znači da je svjet toplo i sigurno mjesto. Temelji budućeg pozitivnog stava o životu se stvaraju upravo na roditeljskim rukama. Taj osećaj se u blažem intenzitetu zadržava i kada djete malo poraste. Zato će nošeno djete sigurnije da kroči u život i među ljude, ranije će da se osamostali, biće manje zavisno od majke i njene konstantne pažnje, sigurnije će da se osjeća u zajednici i lakše će sa njom da komunicira. Zato nema potrebe za strahom – da li ćete preterati sa nošenjem. Vaše djete vam govori sve: koliko dugo želi da ga nosite… u stvari, da li to uopšte želi.

Mnoge majke koje imaju dvoje ili više djece, svjedoče kako su se mališani potpuno razlikovali kada je riječ o nošenju: jedno djete je stalno željelo da se nosi, dok je drugo brzo otkrilo čari samostalne igre i odbijalo nošenje. Zaista, ne možete da pogrješite ako slušate djetetove potrebe i nijedan savjet ne doživljavate apsolutno, pa tako ni ovaj – da djete treba da se nosi. Ne slušajte druge, već radite onako kako vas vodi vaše djete i unutrašnji majčinski instinkt.

Male bebe od nekoliko tjedana ili mjeseci ne raspolažu sposobnostima manipulacije, kao što je duboko ukorenjeno mišljenje naših baka. Kada roditelj nije pored male, uplakane bebe, za nju on ne postoji, tako da ona ne može da ocjeni kada će, ni da li će roditelj da se uopće ponovo pojavi. Zaista je nemoguće da su naši mališani mentalno sposobni da shvate kategoriju vremena („Mama će brzo da dođe“), a kamoli da manipuliraju roditeljima pomoću plača („Puno ću da plačem, pa će mama brzo da dođe“). Takav mentalni napredak će se dogoditi najranije oko osmog-devetog meseca. Tada djete postaje svjesnije postojanja roditelja koji nisu pored kreveta i počinje da shvaća uzročno-posljedičnu vezu između svog plača i njihovog odgovora.