Posts

,

Mitovi o dojenju

Opuštene grudi, nedostatak mlijeka, bol pri dojenju… Mnoge mame brinu o ovim pitanjima zbog raznih mitova koji vladaju o prirodnom hranjenju  dojenčadi.

Mame, iz ljubavi i brige, čitavo okruženje obasipa savjetima i uputstvima. Često pritisak sredine počinje i prije dolaska bebe na svijet, pa buduća majka gradi stavove na osnovu onoga što je čula. To može biti izuzetno opterećujuće, naročito kada je riječ o osetljivom i važnom pitanju kao što je dojenje.

Neke bebe su alergične na majčino mlijeko
Istina je da dijete može biti alergično na protein iz majčinog mlijeka koji je u majčin organizam dospio putem nečega što je u njenom jelovniku, ali nikako ne samo mlijeko. Ovakav problem je moguće riješiti tako što ćete iz svoje ishrane ukloniti određenu vrstu namirnica. Alergija na majčino mlijeko je izuzetno rijetka i otkriva se već u prvim tjednima bebinog života.

Normalno je da dojenje boli
Iako je, na samom početku, osećaj pri dojenju neobičan i neugodan, nije normalno osjećati bol. Ukoliko ga pak osjećate, to može biti znak da beba ne sisa kako bi trebalo. Pokušajte da promjenite pozu, a ako se bol nastavi, obavezno se obratite  doktoru.

Dojenje će grudi učiniti opuštenijima
Zapravo, to čine hormoni koji se pojačano luče tokom trudnoće. Oni mjenjaju tkiva unutar dojki i time doprinose menjanju izgleda i čvrstine.

Doktori znaju sve o dojenju
Neki pedijatri su stručnjaci za dojenje, ali ima i onih koji o tom pitanju znaju veoma malo. Obavezno tražite drugo mišljenje ako osjećate da vas vaš doktor ne podržava i ne razumije koliko bi trebalo.

Nemoguće je zatrudnjeti dok dojite
Postoji manja šansa za začeće u prvih šest mjeseci dojenja, ali stručnjaci se slažu da mogućnost postoji. Moguće je zatrudnjeti ubrzo nakon porođaja – već nakon prve menstruacije! Dakle, ukoliko ne osjećate da ste spremni za još jedno dijete, koristite kontracepciju, ali nikako u vidu tableta, naročito ne onih koji u svom sastavu imaju hormone. Idealno rešenje je prezervativ.

Problemi s laktacijom izazvani su stresom, umorom i neadekvatnom ishranom
Nedovoljno izlučivanje  mlieka uglavnom je izazvano rijeđim dojenjem ili neadekvatnom pozicijom pri hranjenu bebe. Dojite svoju bebu više puta u toku dana, mjenjajte položaje. Ako se problem ne izgubi, obradite se pedijatru.

Često dojenje za rezultat ima manje količine mlijeka
Istina je sasvim suprotno – što češće dojite svoju bebu, to će tijelo stvoriti više mlijeka.

Mama treba da doji 4-6 puta dnevno
Tijelo majke proizvodi mlijeko prema bebinim potrebama. Kao što smo već objasnili, što više hranite svoje dijete, to će biti više ukusnog mlijeka za njega. Ipak, starije dijete bi trebalo dojiti manje od četiri puta dnevno, jer ono već dobija hranjive tvari putem čvrste hrane koju je počelo da konzumira.

Veći razmak između dojenja – više mlijeka
Ukoliko su grudi pune mlijeka, stvaranje novog teći će sporije. Ako su grudi pak prazne, novo mlijeko će se proizvesti daleko brže. Zato dojite svoju bebu svaki put kad pokaže znak gladi kako biste potaknuli brže stvaranje i uvek imali spremne grudi, pune mlijeka za svoje dijete.

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.

, ,

Koje štetne tvari izbjegavati za vrijeme trudnoće?

Za vrijeme trudnoće ne možete živjeti u karanteni i jesti samo najzdraviju hranu, jer se štetne tvari i kemijski spojevi nalaze svuda oko nas. No, možemo se pobrinuti da smanjimo njihovu količinu

Mnogo se posljednje vrijeme raspravlja o utjecaju različitih kemikalija i štetnih kemijskih elemenata još nerođeno dijete. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća razvojem znanosti i tehnologije u svakodnevnu upotrebu išli su različiti kemijski spojevi koji do tada nisu u tom obliku postojali u prirodi ili se nisu mogli naći u tako visokim koncentracijama.

I dok nam s jedne strane, različite boje, lakovi, sredstva za čišćenje, zatim droge, alkohol, cigarete, te sastojci u hrani nam do jedne određene mjere uljepšavaju i olakšavaju život, s druge strane polako truju naš organizam. Naravno, svi ti kemijski spojevi bi se trebali nalaziti unutar dopuštenih granica (barem se tako nadamo), te bi naše tijelo svakodnevno godinama trebalo biti izloženo njihovom utjecaju kako bi se i vidjele određene posljedice.

S druge strane, upravo određeni kemijski spojevi mogu utjecati na razvoj nerođenog djeteta, te stručnjaci preporučuju njihovo izbjegavanje.

 Teratogeni

Teratogeni su tvari koje mogu izazvati urođene mane kod nerođenog djeteta, no njihov utjecaj na dijete ovisi o tome u kojoj količini i koliko često smo izloženi tim tvarima. Naravno, da za vrijeme trudnoće ne možete živjeti u karanteni i jesti samo najzdraviju hranu, jer se teratogeni se nalaze svuda oko nas. No, možemo se pobrinuti da smanjimo njihovu količinu.

Teratogeni su:

  • Određeni lijekove i ilegalne droge
  • Određene infekcije
  • Velike doze radijacije
  • Alkohol
  • Kofein
  • Cigarete

Sve što smo nabrojali može imati šteta utjecaj na vašu nerođenu bebu. Iako su uređeni defekti vrlo rijetki, događaju se u dva do tri posto slučaja, a manje od 10 posto tih urođenih defekata uzrokovale su teratogene tvari, u vašem interesu i interesu vaše bebe je da smanjite unos svih potencijalno štetnih tvari na organizam.

No, ako ste često izloženi opasnim kemikalijama i to na duže vrijeme, to može biti vrlo opasno, za razliku od povremene i kratke izloženosti određenim tvarima. Zato smo pripremili nekoliko praktičnih savjeta kako možete poduzeti određene mjere u smanjenju kontakta s štetnim elementima i kemijskim spojevima.

Sredstva za čišćenje kućanstva

Većina nas ne zna što se sve nalazi u sredstvima za čišćenje kućanstva. Kako bi izbjegli direktan kontakt s njima, prilikom njihovog korištenja koristite rukavice, posebno izbjegavajte kontakt s proizvodima koji imaju intenzivan miris, a prilikom korištenja isparavaju. U tu kategoriju najčešće spadaju sredstva za čišćenje pećnica, kupaonica, pločica i sl.

Također, za vrijeme trudnoće pokušajte izbjegavati korištenje pesticida, insekticida, fungicida. Ako ne možete izbjeći upotrebu tih proizvoda, zaštitite se rukavicama, platnenom maskom za lice, te dobro provjetrite prostoriju nakon njihovog korištenja. Izbjegavajte proizvode koji su bočicama pod pritiskom.

Nabrojani proizvodi mogu prouzročiti probleme s disanjem nakon rođenja bebe, jer kemikalije mogu spriječiti normalan razvoj pluća ili nekih drugih organa. Preporučujemo da kupite sredstva za čišćenje na prirodnoj bazi, koja nemaju u sebi štetnih elemenata niti za vaše dijete, niti za vas, ali isto tako niti za okoliš.

Kemikalije na radnom mjestu

Ako vaš posao za vrijeme trudnoće uključuje izloženosti organskim otapalima, povećava se rizik od spontanog pobačaja ili urođenih mana. Zbog toga pokušajte minimalizirati izloženost, te se dobro informirati o kojim se kemikalijama točno radi, na koji način ste vi njima izloženi, te zatražite procjenu rizika za vas i za vaše nerođeno dijete, ukoliko nastavite raditi.

Boje i lakovi

Buduće mame često imaju želju i potrebu za uređenjem prostora za novorođenče, što uključuje različite vrste boja i lakova. Zato, ne bi bilo na odmet kada biste izbjegavali kontakt s:

1. Bojama na uljnoj bazi

2. Poliuretanski pod

3. Boje u spreju

4. Razrjeđivače boja i slične proizvode

Neka posao obavi vaš partner ili neko od profesionalaca. Na vama je da izaberete boju, to je sve! Ako baš morate i želite bojati, najbolje je da koristite boje na vodenoj bazi i nanosite ih valjkom ili kistom, a ne prskanjem. Za vrijeme bojanja, pobrinite se da prostorija bude dobro prozračena, nosite odjeću koja prekriva veći dio tijela (duge hlače i dugi rukavi), te nosite zaštitnu masku za dišne organe.

Olovo

Pokušajte izbjeći kontakt s olovom.

  • Voda može biti kontaminirana olovom, koje može doći kroz stare vodovodne cijevi ili pak ako negdje postoje pukotine u vodovodnoj mreži. Ako živite u staroj kući, postoji mogućnost da su vam vodovodne cijevi još uvijek načinjene od olova. Isto vrijedi za stare zgrade, makar je njih danas sve manje i manje. Ako ste sigurni da pijete vodu iz olovnih cijevi, preporučamo da kupujete vodu za konzumaciju ili barem prije nego što natočite vodu za konzumaciju ostavite da nekoliko sekundi iz slavile teče voda, kako bi prošao onaj prvi mlaz vode koji je stajao u cijevi. Još jedna od mogućnosti je filter za vodu.Također, nikada za kuhanje nemojte koristiti toplu ili vruću vodu iz pipe. Koristite hladnu, te ju zagrijte za što je već potrebno.
  • Izbjegavajte hobije kao što su izrada keramike, izrada nakita, izrada printeva na platnu, bavljenje elektronikom, puhanjem ili bojanjem stakla.
  • Izbjegavajte otklanjanje stare boje sa zidova, namještaja ili nekih drugih površina, posebno ako se radi o starim domovima. Naime, olovo je bilo sastavni dio svih boja prije 1970-ih.

 Živa

Iako se vrlo rijetko u prirodi mogu naći veće i opasne količine žive, najčešće ju možemo naći u kontaminiranoj ribi. Posebno se treba kloniti velikih riba koje se nalaze na vrhu prehrambenog lanca, kao što su sabljarka, morski pas i marlin.

Najbolje je da ih za vrijeme trudnoće izbacite iz jelovnika. Možete jesti tunu, ali samo u ograničenim količinama i to ne više četiri konzerve ili dva odreska od tune na tjedan.

 

Izvor: zena.hr

, , ,

Kada i kako krećemo s krutom hranom?

Kada i kako započeti s dohranom?

To pitanje uzrok je jedne od većih nedoumica roditeljstva. Izvor informacija o dohrani uglavnom su časopisi za roditelje koje sponzorira industrija dječje hrane te se u njima dohrana preporučuje u dobi od četvrtog do šestog mjeseca života. No pri tom se zanemaruje važna činjenica da Svjetska zdravstvena organizacija i sve važnije zdravstvene organizacije u svijetu i u našoj zemlji ne preporučuju početak dohrane prije navršenih šest mjeseci života.
Isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci

Majčino mlijeko je najzdravija hrana za dojenče i jedina hrana koju dijete treba u prvih 6 mjeseci njegova života. Ono sadrži idealan sastav hranjivih tvari – bjelančevina, šećera, esencijalnih masnih kiselina, vitamina i minerala koji u potpunosti zadovoljava djetetove potrebe za hranom i tekućinom u prvih 6 mjeseci života. Sadrži i imunološke spojeve i žive stanice koje dijete štite od infekcija, te ujedno smanjuju mogućnost razvoja alergijskih bolesti, bolesti probavnog sustava, a i mnogih drugih. Majčino mlijeko je nemoguće stvoriti ili oponašati umjetnim putem.

Djetetu u prvih 6 mjeseci života ne treba ništa osim majčina mlijeka, a tek nakon 6 mjeseci postupno se uvodi i druga hrana. Isključivo dojenje u prvih šest mjeseci je u skladu s preporukama UNICEF-a i SZO koje kažu i da bi idealno bilo nastaviti s dojenjem do druge godine djetetova života, odnosno sve dok majka i dijete to uzajamno mogu i žele. Isključivo dojenje davanje je samo majčinoga mlijeka. Davanje čajeva, vode, adaptiranoga mlijeka i sl. uz podoje nije isključivo dojenje.
Što je dohrana?

Dohrana je uvođenje drugih namirnica u prehranu dojenčeta. Sve što se daje dojenčetu a nije majčino mlijeko smatra se dohranom. Uvođenje dohrane ne bi trebao značiti prestanak dojenja, kao ni zamjenu majčinog mlijeka krutom hranom. Dohrana znači upravo to što joj i naziv govori: dodatak osnovnoj hrani, odnosno majčinom mlijeku.
Nakon 6 mjeseci života, djeca uz majčino mlijeko trebaju i drugu hranu da bi zadovoljila svoje prehrambene potrebe. Hrana koja se dodaje treba biti nadopuna hranidbenim tvarima koje osigurava majčino mlijeko. Ključne prehrambene tvari koje starije dijete (preko 6 mjeseci) treba u većoj količini nego je može osigurati majčino mlijeko u toj dobi, jesu: željezo, cink, vitamin A, neki od B vitamina, vitamin C i kalcij. Dojenje i postupno uvođenje druge hrane jedan je od načina prevencije sklonosti ka pretilosti, bolestima krvožilnog sustava i dr.

Kada krenuti s dohranom?

Trend ranog uvođenja krute hrane započeo je istovremeno s hranjenjem djece dojenačkim formulama. Među majkama se pojavio natjecateljski duh tko ima teže dijete koje je jelo što raznovrsniju hranu, u što većim količinama, u što mlađoj dobi. Industrija dječje hrane je ovaj trend ohrabrivala. Majke se uvjeravalo da je rano uvođenje krute hrane prednost.
U međuvremenu je medicina dokazala ono što majke znaju instinktivno – da majčino mlijeko osigurava najbolji mogući početak prehrane jer je ono prirodno cjelovita hrana za djecu. Maloj djeci bolje je bez rane dohrane. Nema strogih ni čvrstih pravila o tome kada biste trebali ili morali svom dojenčetu nuditi i tzv. krutu hranu.

Postoje barem dva dobra razloga za čekanje sa dohranom. Prvo, želite održati količinu mlijeka, a što više krute hrane dijete pojede, moći će pojesti manje mlijeka. Što manje posiše, manje će se mlijeka stvarati. Rano uvođenje dohrane povećava rizik od ranog prestajanja dojenja. Kada kruta hrana zamijeni majčino mlijeko u djetetovoj prehrani, ona umanjuje broj zaštitnih antitijela koje dijete prima. Ranom dohranom se vrijedna hrana zamjenjuje onom manje vrijednom.
Drugi razlog za čekanje je sljedeći: što je dijete mlađe, vjerojatnije je da će bilo koja druga hrana osim majčinog mlijeka uzrokovati alergije na hranu. Većina krute hrane je slabo probavljiva za malu djecu i može uzrokovati vrlo nepovoljne reakcije kod dvomjesečnjaka, dok je isto dijete može sasvim dobro prihvatiti ako se njezino uvođenje odgodi za vrijeme kada dijete ima šest ili više mjeseci. Djetetov probavni sustav sazrijeva prvih 6 mjeseci života. Prije nego je sustav spreman na ostalu hranu, većina čvrste hrane se slabo probavlja i može uzrokovati neugodne reakcije. Tako, primjerice, djetetova gušterača ne može lučiti enzim za razgradnju škroba (amilazu) prije navršenih šest mjeseci života. Isto tako, prije sedmoga ili osmoga mjeseca života djeca ne mogu probaviti žitarice kao ni vlakna iz povrća, budući da im još nije razvijena za to potrebna bakterijska flora. Dijete je u stanju probaviti gluten tek u dobi između osam i dvanaest mjeseci života.

Alergijske reakcije
Na alergijske reakcije na hranu treba posumnjati kada se nakon davanja neke hrane pojave:
promjene na koži: osip, urtikarija, pelenski osip
promjene na dišnom traktu: kašalj, kihanje, hripavost, curenje i začepljenje nosa, simptomi prehlade
crvene oči i svrab
usna infekcija
iziritiranost, plač, kolike
obavne smetnje: povraćanje, zatvor, proljev, nadimanje, plinovi.

Ako nešto od navedenog primijetite, obavezno odvedite dijete liječniku.

Kada je dijete spremno za dohranu?
-može sjediti
-izgubljen je refleks kojim dijete automatski gura jezikom hranu iz usta
-spremnost na žvakanje
-izrastao je pokoji zubić
-sposobnost uzimanja hrane rukom i stavljanja u usta
-povećan zahtjev za dojenjem koji se ne može povezati s bolešću, izlaženjem zuba ili promjenama obiteljske rutine
Pravila dohrane
Uvodite jednu po jednu novu namirnicu da bi se dijete priviknulo na nov okus.
Napravite razmak od tjedan dana između uvođenja nove vrste hrane da biste mogli utvrditi uzrok moguće alergijske reakcije
Kod dojenčadi koja su već pokazivala znakove alergije ili čiji su roditelji alergični na hranu, dohrana mora biti sporija i opreznija.
U početku dajte djetetu vrlo male količine hrane (1-4 čajne žlice) i polako povećavajte količinu.
U hranu za dojenčad ne stavljate sol, začine, niti šećer.
Oblik hrane prilagodite djetetu.
Kašice se daju žličicom, a tekućina iz čaše.
Kojom hranom započeti dohranu?

Nije važno s kojom vrstom namirnica započinjete dohranu. U Hrvatskoj se uvriježio početak dohrane voćem, odnosno voćnim sokom. U nekim evropskim zemljama se započinje juhama od povrća, a u drugim dohrana započinje žitaricama (rižinim i kukuruznim – bez glutena). Djeca koja sišu majčino mlijeko radije će prihvaćati slatki okus voća jer je i majčino mlijeko slatko. Dojenčad ima razvijeniji okus slatkoga od drugih okusa.
Ako vaše dijete ima nedovoljan prirast na težini, pokušajte ipak započeti dohranu s povrćem ili žitaricama jer takvi obroci imaju veću kaloričnu vrijednost. Uvijek dajte prednost svježim namirnicama nad tvorničkim pripravcima koji u sebi mogu sadržavati dosta šećera i koji su prekomjerno obrađena. Kod pripreme domaće hrane, treba voditi računa o potrebnim higijenskim uvjetima pripreme i porijeklu namirnica. Hrana za dijete do godine dana mora biti bez začina, pa kada se djetetovi obroci budu odvajali od obiteljskih, treba paziti da se to učini prije stavljanja začina.

Hrana koju bi trebalo izbjegavati prvoj godini života

Neke vrste hrane mogle bi izazvati alergijske reakcije u tako male djece, stoga bi ih trebalo potpuno izbjegavati.
KRAVLJE MLIJEKO – riječ je o čestom alergenu. Vaše mlijeko i nakon godine dana nastavlja biti bolji izbor od kravljeg mlijeka. Zapravo je jedino mlijeko koje vaše dijete treba – vaše mlijeko. U nekim dijelovima svijeta odrasli uopće ne piju kravlje mlijeko, ali im, uz kvalitetnu prehranu, to ne smeta da budu sasvim zdravi. Ako dijete nije dojeno, kravlje mlijeko ne mora biti jedini izvor kalcija. I mliječni proizvodi uvedeni u prehranu s 10 mjeseci su isto tako dobar izvor kalcija. 100 ml kravljeg mlijeka ima nešto manje od 110mg kalcija. Osušeni peršin ga, primjerice, ima čak oko 1400mg na 100g. Drugi dobri izvori kalcija su šipak, bademi, peršin, lješnjaci, kelj, suhe smokve, bijeli luk, grah, slanutak, suhe marelice, poriluk, raž.

JAJA – cijela jaja izbjegavajte tijekom prve godine. Počnite s tvrdo kuhanim žumanjkom nakon 10 mjeseci života. Bjelanjak je jaki alergen.
PRŽENA HRANA – prženu hranu nije dobro davati djetetu do drugog rođendana.
SOL – može preopteretiti djetetove nerazvijene bubrege. Osim toga, dijete ne treba navikavati na okus slanoga jer to formira njegove prehrambene navike za čitav život.
MED – nikada ne dajte djetetu ispod godine dana jer može sadržavati bakteriju koju dječji probavni i imunološki sustav ne može podnijeti i koja uzrokuje dječji botulizam.

Izvor: superbeba.com

,

Sramežljivo dijete

Kako pomoći sramežljivom djetetu? Većina ljudi misle da mogu prisiliti svoju djecu da se suprotstave osjećaju sramežljivosti, kroz takozvano ‘bacanje u vatru’, forsirajući situacije u kojima se dijete osjeća nelagodno, pri tome se nadajući da će tako prevazići problem. Međutim, to može samo pogoršati situaciju i učiniti da se dijete osjeća još nesigurnije.

Stidljivost je zapravo pretjerani osjećaj samoga sebe. Da pojasnimo, sramežljivi ljudi, pa i djeca, često imaju osjećaj da ostali loše misle o njima, te se konstantno pribojavaju da će se osramotiti. Ako se ne tretira pravilno to može postati stanje poznato kao socijalna fobija. Socijalna fobija može se opisati kao strah od socijalne situacije koji dovodi do izbjegavanja javnih okupljanja. Je li vaše dijete stidljivo? Ovdje su neka od pitanja na koja treba dati odgovore:

Da li vaše dijete nerado ide na okupljanja i druženja?
Da li vaše dijete pretjerano brine o tome šta drugi misle o njemu/njoj?

Sramežljivost se ne može izliječiti, ali se može korigirati do mjere koja je neophodna za normalan društveni život. Ukratko: ako je netko sramežljiv, bit će sramežljiv cijeli život. Ključ je naučiti dijete kako da se nosi sa tim osjećajem. Pokažite djetetu kako da prebrodi taj osjećaj u javnosti ili u neugodnim situacijama. Važno je početi raditi na problemu što je prije moguće. Ako se ne počne od djetinjstva, takav poremećaj može se razviti još više u odraslom dobu, i to može uveliko otežati, na primjer, pronalaženje novog posla ili sticanje prijatelja.

Recite djetetu da razumijete kako se osjeća. Razgovarajte o tome i pokažite suosjećajnost. Pokušajte mu dati savjete kako da se nosi sa osjećajem sramežljivosti u nekim situacijama koje su mu bliske ili koje je već iskusio. Što god učinili ili rekli, izbjegnite da se dijete osjeća loše zbog svoje sramežljivosti. To može dovesti do pogoršanja problema. Najbolje je da zajedno razgovarate o različitim stvarnim ili imaginarnim situacijama, te da iznađete najbolje načine snalaženja za dijete.

Razgovarajte sa učiteljima ili nastavnicima o djetetovoj sramežljivosti. Oni imaju mnogo iskustva i sigurno vam mogu dati neke korisne savjete.

Budite uzor. Ako ste vi sramežljivi, sada je vrijeme da se suočite sa tim osjećajem. Trudite se da ne pokazujete stidljivost pred djetetom (to će biti izvrsna terapija i za vas!). U tome vam može pomoći i brojna stručna literatura.

Uključite vaše dijete u više društvenih aktivnosti, kao što su sport, igraonice, itd. Ako se radi o malom djetetu, upišite ga u jaslice ili vrtić, kako bi lakše savladalo interakciju sa drugima prije nego krene u školu (kada će to biti svakodnevno neophodno). Nakon druženja sa drugom djecom (u vrtiću, igraoni…), pitajte dijete kakav mi je bio dan i kako se osjećalo u igri a ostalom djecom. Ako je bilo problema vezanih za sramežljivost, pokažite da ste na njegovoj strani i dajte mu savjete kako da se postavi i bolje komunicira sljedeći dan. Ali, ako primijetite da je dijete previše uzrujano nakon takvih druženja, nemojte ništa forsirati. Radije napravite pauzu. Svako prisiljavanje će samo produbiti problem.

Stručnjaci preporučuju druženje sa mlađom djecom. To će starijem sramežljivom djetetu dati osjećaj samopouzdanja. Također, preporučljivo je i organizirati druženja sramežljivog djeteta samo sa jednim prijateljem. Takva druženja ne treba da uključuju gledanje TV-a, niti intervencije od stane roditelja.

Dijete koje pobijedi osjećaj stida će biti jako ponosno na sebe. Ohrabrite ga. Zamolite ga da vam kupi nešto u obližnjoj prodavnici, a ako je dijete mlađe, otiđite sa njim do prodavnice pa ga pričekajte ispred vrata dok samo kupuje. Takav korak će za malog sramežljivca biti izuzetno zahtijevan, ali osjećaj pobjede nakon kupovine biti će nenadmašan.

Ako sve to ne uspije, možete se konsultirati sa psihologom. Oni su zasigurno najbolje obučeni za pomoć djeci sa ovim poremećajem.