, , ,

Skijanje i snowboard za najmlađe

Kako izgledaju prvi koraci na skijama i snowboardu, kada treba početi, koju opremu koristiti…? Upoznajte se sa uzbudljivim zimskim sportovima za djecu.

Prvi koraci na skijama

skijanje_i_snoubord_za_najmladje_265557933Najmlađa djeca sa prvim satovima skijanja počinju sa tri godine. U tom uzrastu, djeca samo probaju da skijaju, da zavole spuštanje niz snježne padine, načine prve skijaške korake i spuštanje niz stazu. Kada napune pet godina, mali skijaši brže napreduju. U tom uzrastu, na stazi mogu da provedu nekoliko sati. Djeca od sedam i više godina obuku skijanja prate bez problema. To je, ujedno, i pravo vrijeme za početak. Inače, i za ovaj sport važi molba da djete povjerite stručnim  instruktorima.

Škole skijanja imaju poseban sistem rada, program je prilagođen psihičkom i fizičkom razvoju djeteta (na osnovu dugogodišnjeg pedagoškog i sportskog iskustva). Djete može da prati obuku individualno, u školi skijanja – danas se formiraju grupe do osam polaznika (odlična varijanta, zato što se djeca međusobno takmiče i potiču), ili u kampovima – koje u ski centrima organizuju ski klubovi (financijski najpovoljnija varijanta). Djete u početku uči da skija jedan sat dnevno, a vreme na snijegu se postepeno povećava, u zavisnosti od uzrasta.

U obuci kod djece mlađe od pet godina veoma su korisni remenovi koji se vezuju mališanima oko struka i nogu, a pomoću kojih instruktor kontrolira pokrete mališana. (Djete je na skijama ispred odraslog, koji ga prati i remenjem kontrolira njegove pokrete.)
Prvo se uči vožnja ravno, zatim čučnjevi na skijama, hodanje, stavljanje skija i skidanje. Djeca se teško navikavaju na dužinu skija, zato se kreće od malih padina. Nikako se ne uči na stazama na kojima je gužva! Do sedme godine se ne koriste štapovi. Što su djeca mlađa, to više uče gledanjem i ponavljanjem pokreta koje im instruktor pokazuje, verbalna objašnjenja su korisna kod starije djece.

Dužina boravka na snijegu

filesMnogi na zimovanju provedu sedam ili četrnaest dana – što je malo da se skijanje u potpunosti savlada. Zato djete treba da se pripremi za stazu, da ne bi “gubilo vrijeme”, ali i da izbjegne upalu mišića prvih dana. Pijredlog je da mjesec dana pre odlaska na skijanje vježba u kući – četiri puta tjedno, po petnaest minuta: poželjno je razgibavanje, čučnjevi, skakutanje, ali i sve one “zaboravljene” vježbe sa tjelesnog. Može i da šeta, da trči…

U školama skijanja, djeca se dele na grupe od A do F. Grupu A čine početnici, B je naprednija grupa – u kojoj se najduže boravi, C grupu čine oni mališani koji su naučili paralelno da skijaju… i tako redom, do grupe F – u kojoj su natjecatelji. Od jedne do druge zime, djeca obično zaborave većinu naučenog. Zato, dragi roditelji, budite strpljivi. Potrebna su im dva dana da nastave tamo gde su stala, što je potpuno normalno.

Instruktori često zbog roditeljskog nestrpljenja imaju problema, jer se djeca uglavnom vraćaju u grupu B. Ali, to nije kazna, već sasvim normalan proces. Navijanje uz stazu, vrištanje kada djete padne, grdnje… nije rijetkost za mnoge mame i tate. Kada djete padne, to boli svakog roditelja. Ali, “stegnite srce” i udaljite se od staze. Od skijanja uglavnom odustaju djeca roditelja koji pažljivo prate svaki njihov korak na stazi – ona ne slušaju instruktora, jer netremice gledaju u roditelje.

Paralelni sportovi

Šta je sa talentiranom djecom? Svi instruktori u školama skijanja prate napredovanje mališana. Kada primjete nadareno djete – povezuju roditelje sa ski klubovima. Skijaši nisu “vezani” školskim raspustom, ali kao idealno vreme za skijanje se preporučuje veljača – pošto je dan duži, tako da se na stazi boravi sat, dva duže .

Obavezna oprema

Od opreme je obavezno ski odjelo – najbolje iz jednog djela, nepromočivo (zbog mogućih padova i hladnoće), potom nepromočive rukavice, šal, kaciga (instruktori je preporučuju umesto kape), naočale – da štite od hladnoće i bljeska snježne bjeline koja, ma kako divna, može da ošteti vid, ski cipele – koje mogu da budu samo pola broja veće od obuće koju djete nosi (naravno, moraju da budu udobne, uz nogu).

I, na kraju, skije i vezovi.  Ne preporučuju se plastične skije sa metalnim zarezima sa donje strane – one su dobre za penjanje, ali ne i za spuštanje. Marka skija nije važna, skoro svi prodavači u dućanima sportske opreme znaju šta je dobro, a po povoljnoj cijeni za prve skijaške korake. Skije treba da imaju metalni dio sa donje strane i da budu visine između brade i nosića. Obično se koriste dve sezone, za razliku od cipela, koje izdrže samo jednu.

Polovna oprema

Polovna oprema? Da, samo treba voditi računa da cipele nisu previše korištene. Isto je i sa iznajmljivanjem, ovde ili u ski centru. Skijaši vole razmjenu zimske opreme, a djeca natjecatelji opremu nabavljaju preko svog kluba, po povoljnijim cijenama.

Snowboard za djecu

Mnogi misle da  snowboard liči na skijanje, ali se ljubitelji ovog sporta baš i ne slažu sa tim. Ukoliko se djetetu dopada, moralo bi da ima najmanje sedam godina da bi se bavilo njime (još bolje – osam godina). Jer, ovo je «asimetričan» sport, što znači da nije za mlađu djecu, kojoj u mozgu još nije definisana prioritetna strana tjela . Takođe, u snowboardu su najviše angažirani mišići potkoljenice, koji se kasnije razvijaju. Zato, pored toga što se djete ne snalazi dobro, može da dođe do ozbiljnih povreda.

Ipak, i mlađi i stariji brže nauče da voze snowboard nego da skijaju. U svakom slučaju, to je divan, zabavan sport, za manje uređene terene. Čak i najmlađi mnogo nauče već za dva, tri dana. To je odličan sport za roditelje koji nikada nisu skijali!
Od opreme, u snowboardu se koristi jedna specijalna skija i posebni vezovi, a čizme su u odnosu na skijaške cipele znatno mekše. Odjeća je ista, dakle topla i nepromočiva.

Ništa bez licence

Najvažnije za oba sporta, i skijanje i snowboard je – škola, koju vode instruktori sa licencom. Pazite, ako vas neko vuče za rukav, nudi satove po nižim cijenama… obavezno mu tražite licencu! Nemojte sami da učite djecu. Nikako ih ne puštajte na skijama na staze za sankanje, i obrnuto. Ne stavljajte ih na svoje skije, ne gurajte ih, ne vucite. Ne navijajte pored staze, ne vičite na njih… a ako se plaše, poštujte njihov strah. Ne vodite mališane na skijanje po magli, ne koristite lift za visine sa kojih niste sigurni da će dijete smjeti da se spusti. Ne jurite, ne učite dijete da se na brzinu prilagodi drugima. Nažalost, najviše povreda, čak preloma – nastaje zbog sudaranja na stazi.