,

Savjeti za pravilan razvoj govora djeteta

Saznajte na koji način možete da pomognete djetetu da pravilno razvije svoj govor…

Način i vrijeme razvoja govora i jezika su individualni za svako dijete. Prve riječi se kod neke djece javljaju oko devetog mjeseca, a kod neke tek posle petnaestog ili šesnaestog. Nemojte čekati da djete sponatno progovori, aktivno učestvujte u razvoju njegovog govora.

Kako poticati pravilan razvoj govora?

1. Bebi ne treba tepati, ni maziti se kroz govor. Važno je kako se odgoji i uči bukvalno od rođenja. Ne treba joj se obraćati sladunjavo i umekšanih glasova („Pije moje“, „Cunce mamino“). Ako joj se tepa, ona usvaja tepanje kao pravilno, dakle uči pogrešno. Bebi treba pričati glasno i jasno, obraćati joj se kratkim i jasnim riječima, koje nisu komplicirane za izgovor, u direktnoj komunikaciji oči u oči. Potrebno je verbalizirati djetetovu aktivnost, predmete oko njega, postepeno koristiti riječi kojima mu pomažete da shvati prostor oko sebe (na, ispod, pored, iza) – da bi moglo da usvoji pravilan govor.

2. Ako roditelj nešto radi, dijete treba da se uključi u to, da pričaju sve vrijeme. Dobro je stimulirati mališana da definira neki pojam, a takve igre i druženje sa roditeljima djeca veoma vole. Ako se sa djetetom razgovara kao sa odraslim, preveniraju se govorno-jezični problemi.

3. Slikovnice znače mnogo i u najranijem uzrastu, ali samo ako ih djete koristi uz pomoć roditelja. Ne ukoliko sjedi samo i brzo ih lista. Danas se prodaju slikovnice sa jasno označenim uzrastom kojem su namenjene, i u njima se imenuju pojmovi bliski djeci – recimo, životinje. Zatim se uz imenicu, kada je djete usvoji, dodaje glagol („Maca spava“), a oko prvog rođendana je zabavna onomatopeja (Maca kaže: „Mjau“). Djetetu se tako obogaćuje pasivni rječnik – jednostavnim riječima pojmova iz okruženja koje može da razumije. Nakon toga, roditelji treba da ga potiču da usvojene riječi iz slikovnice koristi aktivno u kući i na ulici. U predškolskom uzrastu, pa i nešto ranije, slikovnice se zamjenjuju knjigama (na njima je, također, označen uzrast kojem su namenjene). Kasnije zajedno sa djetetom prepričavajte pročitano, dajući mu sve više prostora.

4. Ne bi trebalo tolerirati, ma kako nam bilo slatko – zamjenu slogova i glasova u riječima („ćimzice“), ali ne treba ni inzistirati na pravilnom izgovoru. Ako djete kaže: „Pavamo“, vi samo razgovjetno i polako ponovite: „Spavamo“. Ne imenujte predmete onako kako to radi djete (jopta, jutka), već mu uvjek dajte dobar primjer kako se taj predmet zove (lopta, lutka), bez inzistiranja da djete odmah ponovi pravilno. U početku, greške su sasvim moguće i normalne, djeca uče govor postepeno.