,

“Bistra” djeca koja kasnije progovaraju

Vrijeme u kojem živimo “ubrzano” je te se pretpostavlja da dijete danas progovora i prije svoje kronološke dobi. No dogodi li se da dijete ne progovori u vrijeme svoje kronološke dobi, ne treba paničariti.

Vjerojatno ćete biti i sretni kada doznate da je vaše dijete iznimno inteligentno te da ima “Einsteinov sindrom”.

Zašto Einsteinov sindrom?

Vrlo jednostavno – i sam Albert Einstein kasnije je progovorio, a bio je iznimno bistro dijete. Ali prije nego što je profesor Thomas Sowell prepoznao sindrom i nazvao ga Einsteinov, mnoga su djeca bila etiketirana kao djeca s govornim razvojnim poteškoćama. Rađene su mnoge studije (Thomas Sowell of Stanford University, 1997. g.) te je pronađeno da djeca sa ES-om razvojno mnogo kasnije progovore, ali pokazuju iznimne talente. U studijama su bila obuhvaćena djeca u dobi od 3 do 3,6 godina i tada još nisu imala svoju “prvu riječ”, tj. nisu progovorila, što je iznimno kasno. Sjetimo se, prva riječ sa značenjem pojavljuje se od 6. do 12. mjeseca djetetove kronološke dobi.

U studijama koje je proveo Sowell u 87 do 89% djece to su bila muška djeca s izrazito razvijenim analitičkim sposobnostima, dobrom koordinacijom u slaganju slagalica i iznimno dobre memorije.

Einsteinov sindrom može se prepoznati u najranijoj dobi djeteta, a liječnici koji su upoznati sa ES-om mogu već kod novorođenčeta prepoznati ima li dijete ES. Tada ste u “šoku”, ali pozitivnom, jer vas liječnik “priprema” na nešto što vas čeka, a to je: do treće godine vaše dijete čita, a u dobi od 6 do 7 godina čita na razini osnovnoškolarca višeg razreda. Djeca sa ES-om mogu se usavršiti u različitim stranim jezicima do svoje šeste godine, razviti fenomenalan i vrlo bogat vokabular, te završiti srednju školu s deset ili jedanaest godina, a fakultet do petnaeste godine. Ovo može poslužiti kao usporedba između prosječne djece i djece sa ES-om. Potrebno je znati da djeca sa ES-om imaju izrazito razvijene fizičke aktivnosti, te da se skrivaju među mnogim olimpijcima.

Kako se odnositi prema djeci koja imaju Einsteinov sindrom?

Dijete sa ES-om morate stalno nečime zaposliti, uključivati u mnoge aktivnosti, kad pokaže zanimanje, podučavati ga slovima, raditi s njim na vještini čitanja, mnogo razgovarati o različitim situacijama, događajima te očekivati od djeteta da vas razumije. Pošto su izrazito dobri glazbenici, takvo dijete okružite klasičnom glazbom.

To su djeca s kojom možete svuda ići, mnogo putovati, te znajte da ono to želi. Morate im govoriti o mjestima gdje se boravi jer ih sve zanima o svijetu u kojem živimo. Mnogi se roditelji iznenade koliko je njihovo dijete u dobi od 5 do 6 godina inteligentno jer tada dijete najviše pokazuje svoju jaku stranu. Zapamtite, to su djeca s izrazito vještim vokabularom, izvrsni čitači u dobi od pet godina, imaju “dobro uho” za glazbu, iznimno dobru koordinaciju u prostoru i vremenu.

A što je s genetskim “backgroundom”?

Naravno da postoje obitelji sa ES-om, čija djeca mogu naslijediti taj sindrom. Zanimanja koja su najčešća u toj populaciji su: inženjeri, znanstvenici, matematičari, glazbenici. Kad je riječ o osobinama takve djece, ona s jedne strane mogu biti temperamentna djeca, a s druge strane izrazito sramežljiva. Tu nema pravila. Također je važno znati da iako vaše dijete posjeduje iznimnu inteligenciju, visokorazvijene analitičke sposobnosti, ono primjerice može kasniti u učenju odlaska na toalet. No ne brinite se. S vremenom će i to nučiti. Ono što je važno jest od najranije dobi prepoznati kod djeteta njegove izrazite sposobnosti, odgovarajuće ih razvijati i time pomoći djetetu u razvijanju spoznaje da je posebno po svojim visokorazvijenim sposobnostima i mogućnostima.
Indikacije koje upućuju na potrebu za audiologom ili logopedom:

Dob od 0 do 1 mjeseca
– dijete ne reagira na zvuk (bilo ugodan ili viku)
– postoje znatnije poteškoće u hranjenju zbog oralno-motornih problema

Dob od 2 do 4 mjeseca
– nema odgovora na ugodan zvuk niti na glas
– nema okretanja prema izvoru zvuka; dijete veći dio vremena šuti, ne razvija se kontakt očima

Dob od 5 do 8 mjeseci
– smanjena ili izostala vokalizacija kod djeteta; u tom razdoblju prisutna je faza brbljanja s intonacijom
– dijete se ne upušta u vokalnu ili interaktivnu igru s odraslima

Dob od 9 do 12 mjeseci
– nema brbljanja s kombinacijama suglasnika i vokala – slogovi, koji se spajaju u prvu riječ sa značenjem
– ne reagira na glazbu
– dijete ne reagira na pojedine riječi i svakodnevne komentare okoline: npr. “Gdje je mama/tata?”, “doručak”, “spavanje”…

Dob od 13 do 18 mjeseci
– izostanak glasa i gesti; izostaje faza oponašanja drugih
– ne razumije jednostavne zahtjeve okoline
– ne razumije više novih riječi
– nije zainteresirano za govor

Dob od 18 do 24 mjeseca
– dijete počinje govoriti, ali nema konsonanata
– dijete ne može prepoznati predmete i slike svakodnevnih predmeta, pokazuje predmete, ali nema razumljiv govor
– ne služi se raznovrsnim govornim glasovima

Dob od 24 do 36 mjeseci
– nema riječi, ne prati jednostavne naloge
– ne služi se riječima da bi izrazilo svoje potrebe
– ne raste opseg i raznovrsnost vokabulara
– ne povezuje riječi, npr. “Mama, piti”
– koristi se govorom koji i majka vrlo teško razumije

Dob od 30 do 36 mjeseci
– omisija (ispuštanje) inicijalnih konsonanata u riječi, još nema rečenice
– ne razumije glagole i jednostavne pridjeve, npr. velik, malen, ne razumije različite tipove rečenica

Dob od 3 do 4 godine
– govor nije razumljiv okolini, još se služi gestama za svoje potrebe
– stalno prekriva rukama uši
– govor je bez modulacije
– dijete ne postavlja pitanja i ne upotrebljava raznovrsne rečenične strukture
– djetetov govor je nerazumljiv bliskim odraslim osobama, ne razvija se simbolička igra

Kako znati da nije riječ o Einsteinovu sindromu?

Pedijatar je najčešće prvi stručnjak koji se susreće s novorođenčetom, procjenjuje ga te tako ima odlučujuću ulogu u ranom prepoznavanju djece s poremećajima komunikacije. Poznato je da su neki etiološki čimbenici koji izazivaju govorne i jezične poremećaje uočljivi već kod rođenja ili u prvim mjesecima života (Downov sindrom, rubeola majke u trudnoći, rascjep usne i nepca i cerebralna paraliza). Međutim, često je prvi uočljivi simptom neurološke disfunkcije baš kašnjenje u razvoju ili izostanak razvoja jezika. Komunikativno dijete može biti vrlo osjetljiv pokazatelj u dijagnozi neurorazvojnih poremećaja.

Mnogi etiološki čimbenici, potvrđeno je, pridonose visokom riziku nastanka poremećaja govora i jezika kod djece, uključujući i prijevremeni porođaj ili prenesenost, te samu težinu djeteta po rođenju, povišenu razinu bilirubina, respiratorni distres sindrom, Rh nepodudarnost, nizak Apgar, porođaj uz pomoć forcepsa, starost majke, intrauterine virusne ili bakterijske infekcije, urođene perinatalne infekcije, loša prenatalna njega i obiteljska anamneza.

Istraživanje dječjeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze, što može utjecati na rano otkrivanje jezičnih poremećaja. Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvističkoj fazi može upozoravati na vjerojatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika.

Procjena govorno-jezičnog razvoja obavlja se na kognitivnoj, lingvističkoj i socijalnoj razini. Najprije se počinje s lingvističkom fazom koja uključuje fonologiju, semantiku, morfologiju, sintaksu i pragmatiku. Nastavlja se s procesima razumijevanja i produkcije, ispitivanjem audioloških, vizualnih, gestovnih, vokalnih i grafičkih modaliteta. Nadalje se određuju integriteti dječjih govornih i slušnih mehanizama, procjene motornih sposobnosti te procjene pažnje, koncentracije i čimbenika okoline. Ako postoji bilo kakvo odstupanje u jednom od čimbenika, uključuje se stručnjak (logoped) te se započinje jezična intervencija. Tradicionalni koncept jezične intervencije kod djece podrazumijeva, kao primarne terapeute u jezičnoj intervenciji, logopede, a kao sekundarne, roditelje i učitelje, radi uspješnosti i potpunosti terapije.

Sam će logoped utvrditi postoji li potreba za individualnim ili grupnim pristupom kod djeteta, koliko će sama terapija vremenski trajati (30 ili 45 minuta) te treba li još koji stručni profil uključiti u procjenu ili terapiju djeteta.

 

Izvor: Zdrav život – mr. sc. Nataša Šunić

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Odgovori