, ,

Agresivnost u djece

Sve češći problemi s kojim se susreću roditelji djece predškolskog i školskog uzrasta su različiti oblici agresivnog ponašanja njihovih mališana. Uzroke ovakvog ponašanja možemo tražiti na više strana – u djetetovoj neposrednoj okolini, roditeljskom domu, vrtiću, a ni sve češća izloženost nasilju od strane medija putem TV programa, računalnih igrica pa čak i nekih slikovnica i animiranih filmova zasigurno ne doprinosi rješavanju problema. Nedvojbeno možemo reći da je agresivno ponašanje problem koji zaslužuje našu punu pozornost i pravovremenu reakciju jer samo tako možemo biti sigurni da će dijete naučiti izražavati svoju agresivnost na prihvatljiv način.

Kako prepoznati agresivno ponašanje?

Pitanje koje si postavljaju mnogi roditelji jest – kako prepoznati je li moje dijete agresivno ili je njegovo ponašanje samo dio normalnog razvojnog ciklusa. Već oko druge godine života djeca se počinju postupno oslobađati potpune ovisnosti o roditeljima, postaju svjesni sebe i svoje okoline, počinju samostalno postupati te osvješćuju svoje želje, osjećaje i potrebe. To je vrijem kada će dijete preuzeti inicijativu i nastojati ispuniti svoje želje (Hoću to! Mogu to! Pusti me!). To je period osamostaljivanja i uspostavljanja djetetove neovisnosti koje svoje želje i potrebe najčešće pokušava zadovoljiti samovoljnim ponašanjem. Ova se faza često može pogrešno protumačiti kao agresivno ponašanje, no ona je sastavni dio djetetovog razvoja. Pa kako onda odrediti koje je ponašanje normalna razvojna faza, a koje zahtjeva našu intervenciju?

Dobar kriterij koji nam može pomoći u utvrđivanju radi li se zaista o agresivnom ponašanju jest odgovor na pitanje: nanosi li dijete svojim ponašanjem štetu ili neugodu sebi, drugoj djeci, odraslima, životinjama, uništava li materijalne stvari i krši li neka uobičajena pravila ponašanja (viče na roditelje ili drugu djecu, vrijeđa ih, baca se na pod)? Ukoliko je odgovor na ovo pitanje potvrdan možemo zaključiti da se radi o agresivnom ponašanju. Treba imati na umu da postoji nekoliko različitih oblika agresivnosti. Fizička agresivnost smatra se najvećim problemom u ponašanju predškolske i školske djece (udaranje, čupanje, griženje) no ne treba zanemariti ni verbalnu agresivnost (psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje), kao ni autoagresivnost (griženje noktiju, čupanje kose). Dijete će najčešće izabrati rješavanje problema nasilnim putem u situaciji kada se osjeća spriječenim u zadovoljenju svoje potrebe ili postizanja ciljeva (npr. želi baš onu igračku kojom se igra netko drugi).

Nelagoda koju u tom trenu dijete osjeća dovodi do ljutnje pa čak i bijesa te kao način izlaska iz ove, za dijete zbunjujuće situacije, ono bira agresivno ponašanje. Ukoliko okolina pravovremeno ne reagira i ne pomogne mu da nauči nove načine ponašanja i oblike rješavanja sukoba, povremena će agresivnost postati uobičajeni oblik ponašanja u mnogim nelagodnim situacijama.

Uzroci agresivnog ponašanja

Uzrok agresivno ponašanja rijetko treba tražiti na jednom mjestu. Nastanku i razvitku ovog problema najčešće doprinosi niz čimbenika (obiteljski život, vršnjaci, pretjerana izloženost medijima) koji zajedno utječu na razvoj djetetove osobnosti, a time i na njegovo ponašanje. Među faktorima koji utječu na razvoj agresivnog ponašanja su: – autoritativni nadzor nad djetetom – roditelji često u želji i nastojanju da zaštite svoje dijete, ograničavaju njegovu samostalnost (ne možeš to obući – obuci ovo). Stalnim sputavanjem djetetove želje da izrazi i ispuni svoju volju, u djetetu se može javiti osjećaj nesposobnosti i frustracije koja može rezultirati agresijom – prečesto korištenje kazni i zabrana – kažnjavanje djeteta, pogotovo fizičko, djetetu šalje poruku da je prihvatljivo i poželjno rješavati probleme udarcima ili verbalnom grubošću – utjecaj okoline – iako ste kao roditelj učinili sve da vam se dijete osjeća sigurno i voljeno i trudili se izbjeći sve zamke koje mogu dovesti do agresivnog ponašanja, veliki dio agresije koju djeca ispoljavaju naučen je promatranjem okoline, posebice njihovih vršnjaka. Promatranjem okoline i uočavanjem agresivnog ponašanja kod svojih prijatelja dijete će dobiti poruku da je takvo ponašanje dobro i prihvatljivo te ga kako bi postalo prihvaćeno, početi i samo koristiti kao metodu rješavanja sukoba – utjecaj medija – budući da djeca danas provode sve više vremena pred televizijom ili igrajući igrice često su izloženi različitim oblicima nasilja. Nasilja nisu pošteđeni čak ni dok gledaju animirane filmove, štoviše ono im se prezentira kao nešto zabavno i smiješno.

Kako riješiti problem? Prepoznali ste neki od oblika agresivnosti u ponašanju svog djeteta i želite mu pomoći, no ne znate kako. Postoji mnogo načina na koje možete pomoći svom djetetu da se nosi s napetošću i agresivnošću, a rezultati će ovisiti o odnosu između vas i vašeg djeteta, o djetetovoj osobnosti no prije svega o vašoj dosljednosti i upornosti pri rješavanju problema. – uvijek reagirajte na agresivne ispade i ponašanja. Dajte mu do znanja da takvo ponašanje nije poželjno. Budite odlučni ali mirnog glasa, jer bi agresivni nastup ima suprotni učinak – postavite djetetu granice unutar kojih će osjećati sigurnost no ostavite mu prostora za donošenje vlastitih odluka npr. „Ne možeš odlučiti hoćeš li ići u vrtić, ali možeš odlučiti koje ćeš hlače obući i koju ćeš igračku ponijeti.“ – ne kritizirajte djetetovu osobnost već samo njegove postupke.

U suprotnome dijete bi moglo prihvatiti sebe kao lošu osobu i ponašati se u skladu s „etiketom“ koja mu je dodijeljena, npr. umjesto: „Baš si zločest i bezobrazan“, recite: „To što si učinio bilo je ružno“ – organizirajte svaki dan na približno jednak način. Omogućite djetetu male svakodnevne rituale koji će mu svojom predvidivošću ulijevati sigurnost – omogućite mu dovoljno vremena za boravak na otvorenom, po mogućnosti uz organizirane fizičke aktivnosti koje su vrlo učinkovite za preusmjeravanje negativne energije i poboljšanju raspoloženja – smanjite djetetovu izloženost nasilju u medijima.

Već od najranije dobi birajte crtiće koje će gledati, ograničite vrijeme koje će provesti uz televizor – upoznajte djetetovu okolinu (bake, djedove, odgojitelje u vrtiću) s problemom i načinom na koji ga pokušavate riješiti te i njih uključite u njegovo rješavanje. Najučinkovitiji način rješavanja problema svakako je suradnja i jednak pristup. U suprotnom bi se dijete moglo naći u zbunjujućoj situaciji s dvostrukim pravilima. Rješavanje ovog problema je dugotrajan proces koji će od vas zahtijevati puno strpljenja, dosljednosti i upornosti s vaše strane no kao rezultat ćete imati sretno i zadovoljno dijete koje će odrastanjem postati svjesno svoje individualnosti, ali i sposobno uvažiti različitost želja i potreba drugih, a to je ono čemu svi roditelji teže, zar ne?

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Odgovori