, , ,

5 roditeljskih trikova koji štede vrijeme i novac

Kroz igru i zabavu, lako i s širokim osmjehom možete, vjerovali ili ne, prebroditi teškoće koje se javljaju u komunikaciji s mališanima!
Kako postići cilj (okupati bebu, kupiti cipelice, dati lijek…) bez previše muka i suza?

Majčinstvo i očinstvo donose velike radosti i zadovoljstva. Uživate posmatrajući prve korake svog djeteta, njegov osmjeh i zabavan i nevin način na koji uči o svijetu oko nas. Ipak, život s malim djetetom često umije da bude kompliciran – a tada ćete morati da odgodite sve obaveze i planove i brišete suze svom mališanu.

  1. Kupovina cipelica može biti uživanje
    Kupovina s uplakanim mališanom koji se dosađuje ne može biti zabavna. Zato slijedeći put ostavite svog klinca ili klincezu kod kuće. Umočite njegovo stopalo u posudu boje i potom ga pritisnite u bijeli papir kako biste napravili otisak. Nakon toga, moći ćete precizno da izmjerite koliko je stopalo vašeg djeteta dugačko i precizno odrediti broj koji ono nosi. Posjetite sami dućane dječje obuće i donesite kući nove cipelice. To će vas poštedjeti višesatnog probanja različitih modela i glasnog: „Maaaama, ’idemo kuuući!“
  2. Bezbjedno kupanje

    Ako je vaš mališan od onih koji, kao mačka, bježi od vode i svako njegovo ležanje u kadi podrazumjeva migoljenje i plač, zbog čega provedete trostruko više vremena pokušavajući da ga okupate, razmislite o kupovini prostrane korpe za veš. Stavite svoje djete u korpicu, a nju u kadu. Na ovaj način, smanjićete mogućnost da beba sklizne i povrijedi se.

  3. Svježe voće

    Ako vam je dosta voća koje se brzo kvari i truli i vike o tome kako se smeđe voće ne jede (jer to, kako kažu djeca, nisu prave jabuke), počnite da koristite gumice. Isjecite jabuke na kriške, a potom ih spojite i vežite gumicama. Tako ćete zadržati svježinu omiljene voćkice svog mališana.

  4. Kako da lijek ode dole?

    Punu žlicu nečeg slatkoga, koju mame često korsite da zavaraju svoju djecu kada žele da ona popiju lijek, možete zameniti dudom. Isecite vrh dude i napunite je lijekom. Mališan će pobjeći od strašnežlice pune lijeka ili sirupa, ali neće odustati ako mu date nešto što mu je drago i poznato.

  5. Uništitelj čudovišta i babaroga

    Ukoliko se vaš mališan plaši da spava sam u svojoj sobi jer vjeruje da će, čim sklopi oči, iz ormara, iza zavjese ili ispod kreveta iskočiti strašno i dlakavo čudovište, postoji jednostavan način da odagnate taj strah. Iskoristite neku praznu bocu (koja na vrhu ima prskalicu – tako će biti zabavnije koristiti je), napunite je vodom ili sokom neke lijepe boje (recimo, zelene kako bi tekućina djelovala toksično) i na njoj napišite „Uništitelj čudovišta i babaroga“. Objasnite djetetu da će ove strašne pošasti pobjeći s onih mjesta po kojima je ono prsnulo. Pomozite mu da „Uništiteljem“ isprska sve delove prostorije iz kojih ono veruje da čudovišta vrebaju.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. studenog. Datum su prihvatili Ujedinjeni narodi 1999. godine, kada je službeno potvrđen kao ‘Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama’.

Datum se obilježava u znak sjećanja na sestre Mirabal – Patriu, Dédé, Minervu i Mariu Teresu, koje je brutalno ubio diktator Rafael Trujillo, 1960. godine. Dan se počeo obilježavati 1981. godine u Bogoti, nakon sastanka feministkinja iz Latinske Amerike i Kariba. Na sastanku se govorilo o nasilju u obitelji, seksualnom zlostavljanju, silovanju te nasilju nad ženama i političkim zatvorenicima pod tadašnjim diktatorskim režimom Južne Amerike.

Sestre Mirabal

Sestre su djelovale pod imenom Las Mariposas (Leptiri) kao političke aktivistkinje, dok su kasnije postale vidljiv simbol otpora diktatorskom režimu Trujilla. Upravo zbog svojih revolucionarnih aktivnosti, borbe za pravdu i demokraciju, uhićivane su nekoliko puta. Kada su 25. studenog 1961. godine išle u posjetu svojim muževima u zatvor, uhvatila ih je Trujillova policija. Nedugo nakon toga zadavili su ih, a njihova su tijela pronađena polomljenih kostiju.

O sestrama Mirabal napisane su knjige, opjevane su u pjesmama, a njihove su stvari izložene u Nacionalnom muzeju povijesti i zemljopisa. Na Međunarodni dan žena, 1997. godine u Santo Domingu, otkrivena je slika sestara Mirabal. Slika se nalazi na velikom obelisku koji je Trujillo dao podići u svoju čast, a nazvana je ‘Un canto a la Libertad’ (Pjesma o slobodi).  Godine 2001. snimljen je film prema noveli In the Time of the Butterflies, sa Selmom Hayek u ulozi Minerve i Edwardom Jamesom Olmosom kao Trujillom.

Nasilje nad ženama – danas

Nasilje nad ženama događa se u raznim aspektima i obuhvaća narušavanje raznih društvenih, građanskih, političkih, ekonomskih i kulturnih prava žena. Svjetska statistika svjedoči kako su u više od 70% slučajeva ubojstava žena u svijetu, izvršioci bili upravo njihovi partneri.

Predstavnici policije i nevladinih organizacija ističu kako vrlo mali broj žena odluči prijaviti nasilnika. Istraživanja pokazuju kako žene trpe nasilje i po 10 do 15 godine prije nego što konačno odluče potražiti pomoć. Strašno je da većina nasilja i dalje ostaje neregistrirana. O ozbiljnosti ovog problema, govori i činjenica da je u Hrvatskoj svakih 15 minuta fizički zlostavljana po jedna žena!

Znate li da…?

…su u mnogim zemljama žene organizirale i otvorile skloništa za žene žrtve nasilja u obitelji.

…od svih kriminalnih djela u Velikoj Britaniji, četvrtina je ona nad ženama.

…je u Kanadi svaka deseta žena žrtva nasilja svog partnera, a u SAD-u svaka šesta.

…ženske udruge i organizavcije, poput B.A.B.E. (Budi aktivna, budi emancipirana),Autonomna ženska kuća Zagreb – Žene protiv nasilja nad ženama i Ženska soba – Centar za seksualna prava, pokušavaju pridonijeti boljoj zakonskoj zaštiti i jačanju društvene svijesti o problemu nasilja nad ženama i djecom u obitelji i društvu.

…se osim Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u Hrvatskoj 22. rujna obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Dan se obilježava u sjećanju na žrtve nasilja nakon brakorazvodne sudske parnice. Na općinskom sudu u Zagrebu, 22. rujna 1999. održala se sudska parnica na kojoj je Mate Oraškić ubio svoju suprugu Gordanu, odvjetnicu te sutkinju. Oraškić je osuđen na 40 godina zatvora.

Ako ste žrtve nasilja, ne čekajte i potražite pomoć! Nitko ne bi trebao trpiti nasilje, pa tako ni Vi. Žene izborite se za sebe i stanite tomu na kraju dok još nije prekasno!

,

Sramežljivo dijete

Kako pomoći sramežljivom djetetu? Većina ljudi misle da mogu prisiliti svoju djecu da se suprotstave osjećaju sramežljivosti, kroz takozvano ‘bacanje u vatru’, forsirajući situacije u kojima se dijete osjeća nelagodno, pri tome se nadajući da će tako prevazići problem. Međutim, to može samo pogoršati situaciju i učiniti da se dijete osjeća još nesigurnije.

Stidljivost je zapravo pretjerani osjećaj samoga sebe. Da pojasnimo, sramežljivi ljudi, pa i djeca, često imaju osjećaj da ostali loše misle o njima, te se konstantno pribojavaju da će se osramotiti. Ako se ne tretira pravilno to može postati stanje poznato kao socijalna fobija. Socijalna fobija može se opisati kao strah od socijalne situacije koji dovodi do izbjegavanja javnih okupljanja. Je li vaše dijete stidljivo? Ovdje su neka od pitanja na koja treba dati odgovore:

Da li vaše dijete nerado ide na okupljanja i druženja?
Da li vaše dijete pretjerano brine o tome šta drugi misle o njemu/njoj?

Sramežljivost se ne može izliječiti, ali se može korigirati do mjere koja je neophodna za normalan društveni život. Ukratko: ako je netko sramežljiv, bit će sramežljiv cijeli život. Ključ je naučiti dijete kako da se nosi sa tim osjećajem. Pokažite djetetu kako da prebrodi taj osjećaj u javnosti ili u neugodnim situacijama. Važno je početi raditi na problemu što je prije moguće. Ako se ne počne od djetinjstva, takav poremećaj može se razviti još više u odraslom dobu, i to može uveliko otežati, na primjer, pronalaženje novog posla ili sticanje prijatelja.

Recite djetetu da razumijete kako se osjeća. Razgovarajte o tome i pokažite suosjećajnost. Pokušajte mu dati savjete kako da se nosi sa osjećajem sramežljivosti u nekim situacijama koje su mu bliske ili koje je već iskusio. Što god učinili ili rekli, izbjegnite da se dijete osjeća loše zbog svoje sramežljivosti. To može dovesti do pogoršanja problema. Najbolje je da zajedno razgovarate o različitim stvarnim ili imaginarnim situacijama, te da iznađete najbolje načine snalaženja za dijete.

Razgovarajte sa učiteljima ili nastavnicima o djetetovoj sramežljivosti. Oni imaju mnogo iskustva i sigurno vam mogu dati neke korisne savjete.

Budite uzor. Ako ste vi sramežljivi, sada je vrijeme da se suočite sa tim osjećajem. Trudite se da ne pokazujete stidljivost pred djetetom (to će biti izvrsna terapija i za vas!). U tome vam može pomoći i brojna stručna literatura.

Uključite vaše dijete u više društvenih aktivnosti, kao što su sport, igraonice, itd. Ako se radi o malom djetetu, upišite ga u jaslice ili vrtić, kako bi lakše savladalo interakciju sa drugima prije nego krene u školu (kada će to biti svakodnevno neophodno). Nakon druženja sa drugom djecom (u vrtiću, igraoni…), pitajte dijete kakav mi je bio dan i kako se osjećalo u igri a ostalom djecom. Ako je bilo problema vezanih za sramežljivost, pokažite da ste na njegovoj strani i dajte mu savjete kako da se postavi i bolje komunicira sljedeći dan. Ali, ako primijetite da je dijete previše uzrujano nakon takvih druženja, nemojte ništa forsirati. Radije napravite pauzu. Svako prisiljavanje će samo produbiti problem.

Stručnjaci preporučuju druženje sa mlađom djecom. To će starijem sramežljivom djetetu dati osjećaj samopouzdanja. Također, preporučljivo je i organizirati druženja sramežljivog djeteta samo sa jednim prijateljem. Takva druženja ne treba da uključuju gledanje TV-a, niti intervencije od stane roditelja.

Dijete koje pobijedi osjećaj stida će biti jako ponosno na sebe. Ohrabrite ga. Zamolite ga da vam kupi nešto u obližnjoj prodavnici, a ako je dijete mlađe, otiđite sa njim do prodavnice pa ga pričekajte ispred vrata dok samo kupuje. Takav korak će za malog sramežljivca biti izuzetno zahtijevan, ali osjećaj pobjede nakon kupovine biti će nenadmašan.

Ako sve to ne uspije, možete se konsultirati sa psihologom. Oni su zasigurno najbolje obučeni za pomoć djeci sa ovim poremećajem.

, , ,

Escherichia Coli i bebe

Escherichia Coli ili skraćeno E. Coli je široko rasprostranjena bakterija koja ulazi u hranu tijekom njezine proizvodnje (u najvećem broju slučajeva u meso i povrće) te prelazi u čovjekov probavni sustav. U organizmu se može ili ne mora ponašati kao nametnik.

Naime, u našem organizmu živi čitav niz bakterija od kojih većina, poznatijih i kao “dobre bakterije” zapravo pomažu u pravilnom funkcioniranju metabolizma. Neke od tih bakterija pomažu nam probaviti hranu ili se boriti protiv određenih bolesti.
E. Coli živi u našim crijevima, gdje pomaže našem organizmu rastvoriti hranu i u procesu njenog probavljanja. Nažalost, određeni tipovi E.Coli (takozvani sojevi) mogu iz crijeva ući u krvotok te dalje u određene organe, gdje izazivaju ozbiljne zdravstvene probleme u vidu upala, a mogu dovesti i do smrti, kao što čitamo posljednjih dana u vijestima.

Koji soj E. Coli je smrtonosan i kako se ljudi mogu zaraziti?

E.coli O157:H7, odnosno EHEC, u posljednjim je mjesecima zarazila više stotina ljudi u Njemačkoj i nekim drugim europskim zemljama te odnijela i ljudske žrtve. Ova bakterija, odnosno njezin opasni enterohemoragijski soj prvi puta je otkriven još 1982. godine, a raširio se diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Kao i drugi sojevi E.Coli i ovaj najčešće živi u probavnom traktu preživača poput goveda, u crijevima drugih domaćih životinja i ptica, no kod životinja ona nije opasna jer nema receptora na koje bi se vezala i ušla u krvotok životinje. Kod ljudi se ovaj opasni soj E.Coli nažalost ponaša kao i svaki drugi soj te bakterije, pa može ući u krvotok i inficirati organizam, izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, pa čak i smrt.

Ljudi se obično E.Coli (pa tako i EHEC sojem) zaraze na sljedeće načine:
– preko izmeta domaćih životinja
– preko povrća koje je gnojeno zaraženim izmetom, oprano ili zalijevano zaraženom vodom
– preko mesa (najčešće se radi o nedovoljno pečenom mljevenom mesu) i salama
– dodirom sa zaraženim životinjama ili ljudima
– konzumiranjem nepasteriziranih sokova ili mlijeka
– rijeđe preko zagađene bunarske vode te u nedezinficiranim bazenima

Ukoliko se u hrani nalazi E. Coli to po njezinom izgledu ili mirisu nećete moći vidjeti niti prepoznati. Bakterija se može “ubiti” samo visokom temperaturom.

Simptomi zaraze bakterijom Escherichia Coli

Simptomi zaraze najčešće ovise o tome u kojem se dijelu organizma bakterija nalazi, gdje je došlo do upale i koji soj E.Coli je u pitanju. Prvi simptomi nastupaju u razdoblju od 10 sati do 8 dana nakon zaraze.

Najčešći simptomi su:
– jaka bol u želucu i grčevi
– povraćanje
– proljev
– krvava stolica

Infekcija traje obično oko 10 dana i nema značajnijeg povećanja temperature.
Kod zaraze sojem E.coli O157:H7 pojavljuju se visoka temperatura, krv u stolici i/ili urinu, zaražena osoba pati od niskog broja trombocita, anemije, a često dolazi do zatajenja bubrega.
Kada E.Coli uzrokuje upalu mokraćnog trakta, javljaju se povišena temperatura, pojačano i otežano mokrenje, peckanje prilikom mokrenja, bol u mokraćnom mjehuru i krv u urinu.

Escherichia Coli i bebe

Bakterija E. coli često je uzročnik sepsi i meningitisa kod novorođenčadi. Bebe se mogu E.Coli zaraziti tijekom poroda, ukoliko se bakterija nalazi u majčinoj rodnici.
Prvi simtomi kod novorođenčadi mogu biti gotovo nezamjetni. Primjetit ćete da beba manje jede, radi velike pauze u disanju, ima previsoku ili prenisku temperaturu, nervozna je, plačljiva i spava duže no inače. Neke bebe povraćaju i dobivaju proljev ili im otiče područje trbuha.
Sepsa se kao i kod odraslih dijagnosticira vađenjem krvi i pretragama krvi, a meningitis analizom kultura u cerebrospinalnoj tekućini.

Kako se E. Coli dijagnosticira i liječi?

Ukoliko netko pokazuje simptome zaraze E.Coli, liječnik će uzeti uzorak krvi, mokraće i/ili stolice te ih poslati na daljnje testiranje. Ukoliko se kao simptom pojavi proljev, zaražena osoba ne bi trebala uzimati lijekove protiv proljeva, jer će oni samo usporiti proces izlječenja. Ovisno o ozbiljnosti upale i zaraze, neki pacijenti morat će ostati na bolničkom liječenju, obzirom da se može razviti vrlo ozbiljna upala bubrega i druge po život opasne upale vitalnih organa.
Liječenje će ovisiti o soju E.Coli bakterije i lokaciji u organizmu koju pogađa. Kod nekih upala bit će dovoljni antibiotici, kod drugih će se trebati kloniti antibiotika zbog toga što bi samo pogoršali zdravstveno stanje pacijenta.

Kako se zaštititi?

Djeca i odrasli trebali bi što češće jesti zajedno dobro kuhanu i opranu hranu te izbjegavati slabo pečeno meso, osobito u fast-food restoranima, gdje ne znate odakle je meso nabavljeno. Isto tako, izbjegavajte nepasterizirano mlijeko i sokove, nedovoljno obrađene salame od nepoznatih proizvođača te voće i povrće nepoznatog porijekla. Najbolji izbor ipak su domaći proizvodi hrvatskih seljaka.

Ukoliko se imate naviku kupati u jezerima, rijekama ili bazenima, pokušajte naviknuti dijete da što manje vode završi u ustima tj. želucu. Ukoliko se u vodi nalazi bilo kakav ljudski ili životinjski otpad, postoji mogućnost da se nalazi i E.Coli.

Naučite dijete da uvijek dobro opere ruke, osobito nakon korištenja javnih toaleta i obavezno prije jela.
Dobro perite sve voće i povrće. Iako je E.Coli vrlo otporna bakterija i ne postoji dokaz da ćete je vodom isprati, nikada nije na odmet vrlo dobro “oribati” povrće i voće koje jedemo.
Naučite dijete (osobito djevojčice) da se prilikom obavljanja velike nužde brišu toaletnim papirom potezima prema unatrag, kako se E.Coli iz stolice ne bi našla u mokraćnom traktu i tamo izazvala upale.

Može li se zaraza E.Coli zaustaviti i kako?

Najveći broj zaraza E. Coli dolazi nam iz hrane. Ukoliko vas više zanima što zapravo jedemo, zašto nam životinje donose toliko zaraza, kako nastaje naša hrana u industrijskoj proizvodnji i zašto ne razmišljamo o onome što jedemo, pogledajte dokumentarni film Food Inc. Tamo ćete saznati više o E.Coli i ignorantskoj politici mesoprerađivačke industrije kad je zdravlje ljudi u pitanju, a na primjeru uzgoja goveda i životinjskog mesa općenito.

Naime, većina američkih mesnih industrija odlučila je hraniti goveda prerađevinama kukuruza, koji je jeftiniji od trave, kaloričniji i najbrže postiže cilj da se govedo u što kraćem roku udeblja i što prije ide na klanje. Međutim, probavni trakt goveda evolucijski je prilagođen probavljanju trave kao glavne prehrambene namirnice.

Kada goveda hranimo kukuruzom ili bilo kojim drugim žitaricama, njihov probavni trakt od pH neutralnog postaje iznimno kiseo, zbog čega E.Coli postaje otporna na kiseline. Kada ta ista E.Coli dođe u probavni sustav čovjeka, trebala bi također biti uništena u prvoj liniji obrane tj. uz pomoć obične želučane kiseline. Budući da je na nju otporna, ona ulazi u crijeva, može ući u krvotok i izaziva upale s potencijalno smrtonosnim posljedicama.

Sveučilište u Cornellu je putem istraživanja otkrilo da životinje koje su hranjene travom, imaju čak 80% manje otrovnih sojeva E.Coli u svom probavnom sustavu, od životinja hranjenih kukuruzom ili drugim žitaricama. Isto tako, E.Coli iz goveda koje se nađe u našem organizmu, puno je brže uništena želučanim kiselinama i manje je otporna na naš imunološki sustav.

Zaključak je da, ukoliko vaša obitelj jede i voli meso, pokušajte ga kupovati iz organskog uzgoja, a manje iz industrijskog uzgoja. Uvjerite se je li životinja koju jedete hranjena hranom koja joj je evolucijski namijenjena i prilagođena njezinu probavnom sustavu ili je tovljena kaloričnim kukuruzom kako bi bila debela i sočna izvana, a zapravo je otrovana i zarazna iznutra.

Ukoliko se želite boriti protiv Escherichije Coli općenito, osvijestite ono što jedete i informirajte se odakle dolazi hrana koju servirate djeci.

, ,

Postporođajna depresija

Postporođajna depresija se javlja kod jedne od deset žena

Rođenje djeteta je jedan od najznačajnijih i najsretnijih događaja u životu žene. Iako život sa novorođenim djetetom može biti uzbudljiv, ponekad može biti težak i stresan. Ženama se tijekom trudnoće i nakon poroda dešavaju brojne fizičke i emocionalne promjene. Ove promjene mogu kod mladih mama izazvati osjećaje tuge, straha, tjeskobe ili zbunjenost. Većini žena ovi osjećaji (koji se još zovu i baby blues) brzo nestanu. No kad ti osjećaji ne nestanu ili se pogoršaju, postoji mogućnost da se radi o postporođajnoj ili postpartum depresiji. To je ozbiljan poremećaj koji zahtjeva adekvatno liječenje.

Postporođajna depresija se javlja kod jedne od deset žena. Smatra se da je depresija jedan od češćih poremećaja koji se javlja za vrijeme trudnoće i nakon poroda. Može se dogoditi da se simptomi depresije ne prepoznaju ili ne liječe, budući da neke normalne promjene u trudnoći mogu uzrokovati slične simptome koji se odvijaju istovremeno. Umor, problemi sa spavanjem, jače emocionalne reakcije i promjene u tjelesnoj težini mogu se javiti za vrijeme i nakon trudnoće. No ti isti simptomi mogu biti znakovi depresije.

Vrste postporođajne depresije

Postpartum depresija je stanje raznih fizičkih i emocionalnih promjena koje se mogu javiti kod majki nakon poroda. Postpartum depresija se može liječiti lijekovima i psihoterapijom. Ako mislite da bolujete od postporođajne depresije, obavezno se javite liječniku.
Postoje tri vrste postporođajne depresije :

  •  Baby blues se javlja kod mnogih žena (80-90%) u prvim danima nakon poroda. Majka može osjećati nagle promjene raspoloženja, tako da se u jednom trenutku osjeća izuzetno sretno, a zatim jako tužno. Može plakati bez razloga i biti nestrpljiva, razdražljiva, nemirna, osjećati tjeskobu, usamljenost i tugu. Baby blues može trajati od nekoliko sati do mjesec dana nakon poroda. Baby blues se obično ne treba liječiti. Često pomaže razgovor sa drugim mladim mamama i podrška obitelji i prijatelja.
  • Postporođajna ili postpartum depresija (PPD) se može javiti nekoliko dana ili čak nekoliko mjeseci nakon poroda. Ne mora se nužno javiti nakon rođenja prvog djeteta, već i drugog ili trećeg. Osjećaji su slični onima kod baby bluesa- tuga, očaj, tjeskoba, razdražljivost, no osjećaji su mnogo izraženiji. Žene oboljele od PPD često ne mogu obavljati svakodnevne obveze. Kad žena ne može normalno funkcionirati u svakodnevnom životu, obavezno se treba javiti liječniku. Ne dobije li adekvatno liječenje, simptomi se mogu pogoršati i trajati sve do godine dana djetetova života. Budući da je PPD ozbiljan poremećaj, obično se liječi lijekovima i psihoterapijom.
  • Postporođajna psihoza je rijetka, ali ozbiljna mentalna bolest – javlja se u 1-2 slučaja od 1000 i obično počinje unutar 6 tjedana od poroda. Veću vjerojatnost za oboljevanje od ove bolesti imaju žene sa bipolarnim ili drugim shizoafektivnim poremećajem. Bolest se može naglo pojaviti. Žena može izgubiti dodir sa stvarnošću, imati auditorne halucinacije (čuje nešto što se zapravo ne čuje, npr. nekog da govori) i može nešto vidjeti drugačije nego što uistinu jest. Vizualne halucinacije (vidi nešto što ne postoji) nisu tako česte. Među druge simptome možemo ubrojati nesanicu (insomniju), nervozu i ljutnju, čudne osjećaje i ponašanje. Žene oboljele od postpartum psihoze trebaju odmah biti podvrgnute liječenju i gotovo uvijek trebaju uzimati lijekove. Ponekad čak trebaju biti i hospitalizirane, ako postoji opasnost od ozljeđivanja sebe ili nekog drugog.

Znakovi postpartum depresije

Među znakove postporođajne depresije, osim osnovnih simptoma – tuge, depresije i gubitka energije spadaju:

– osjećaj razdraženosti ili nemira
– tuga i često plakanje
– pomanjkanje energije
– glavobolje, bolovi u prsima, lupanje srca, hiperventilacija
– nemogućnost spavanja ili jaki umor ili oboje
– gubitak apetita i mršavljenje ili prejedanje i debljanje
– nemogućnost fokusiranja, pamćenja i donošenja odluka
– pretjerana briga oko djeteta ili nepostojanje interesa za dijete
– osjećaj krivnje i bezvrijednosti
– strah od ozljeđivanja djeteta ili sebe
– nezainteresiranost za aktivnosti, uključujući seks.

Majka može osjećati tjeskobu nakon poroda, no to ne mora značiti da boluje od PPD-a. Može se raditi o postporođajnom tjeskobnom ili paničnom poremećaju. Znakovi ovog stanja uključuju jak osjećaj tjeskobe i straha, brzo disanje, brzo kucanje srca, valove hladnoće ili vrućine, bol u prsima i vrtoglavicu. Ako imate neki od ovih simptoma odmah se javite svom liječniku.

Što učiniti ako imate simptome PPD

Neke žene ne govore ništa o svojim osjećajima jer osjećaju stid ili krivnju zbog depresije, kad bi trebale biti sretne. Popričajte sa liječnikom ili medicinskom sestrom osjećate li znakove depresije.

Evo savjeta koji bi vam mogli pomoći:

– Dobro se odmorite. Probajte spavati kad beba spava.
– Prestanite vršiti pritisak na sebe da trebate sve učiniti. Napravite koliko možete, ostalo ostavite. Zatražite pomoć oko kućanskih poslova i noćnih hranjenja.
– Popričajte sa partnerom, obitelji i prijateljima o svojim osjećajima
– Izbjegavajte samoću – izađite iz kuće i prošetajte
– Provedite vrijeme sa partnerom
– Porazgovarajte s liječnikom o načinu liječenja. Nemojte se ustručavati postavljati im pitanja i reći što osjećate
– Razgovarajte s drugim mamama, tako da saznate njihova iskustva.

Izvor: zena.hr