, ,

Kako zakon regulira radni status u trudnoći i na rodiljnom dopustu?

Donosimo vam sve što bi trudnice trebale znati o svojim pravima

Štite li kod nas zakoni trudnice od otkaza, od smanjenja plaće, premještaja na neodgovarajuće i slabije plaćene poslove? Koja su vaša radna prava u trudnoći, a koja tijekom korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta? Jesu li buduće mame u istom položaju prema poslodavcu bez obzira imaju li ugovor na neodređeno ili na određeno? Smije li vas poslodavac nakon povratka s rodiljnog dopusta premjestiti na lošije radno mjesto? Potražili smo zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu ženinog radnog statusa tijekom trudnoće, te tijekom rodiljnog dopusta.

Zaštita od otkaza
Zakonom je osigurana zaštita trudnica i majki na rodiljnom, odnosno roditeljskom dopustu od otkaza ugovora na neodređeno. Poslodavac ne može trudnici otkazati ugovor o radu za vrijeme trudnoće, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili korištenja dopusta. U slučaju da poslodavac otkaže radni odnos trudnici, a na dan davanja otkaza znao je za trudnoću, odnosno ako trudnica u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju trudnoće te mu o tome donese i potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela, takav otkaz neće biti valjan. No, ako je trudnica radila na određeno vrijeme, tada joj radni odnos bez obzira na trudnoću, odnosno rodiljni ili roditeljski dopust može prestati u vrijeme trudnoće, odnosno korištenja rodiljskog dopusta, istekom vremena na koje je sklopljen. U tom će se slučaju roditelji nakon isteka ugovora o radu kod ostvarivanja prava na novčane potpore tretirati kao nezaposleni od trenutka prestanka ugovora o radu. Dakle, u slučaju postojanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovor prestaje istekom vremena na koje je sklopljen , neovisno o trudnoći ili korištenju rodiljnog odnosno roditeljskog dopusta.

Premještaj trudnice
Poslodavac ne može trudnicu premjestiti na druge poslove osim na temelju njezina osobnoga zahtjeva ili po odluci poslodavca, ako to zahtijeva njezino zdravstveno stanje, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Međutim, ako trudnica radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac ju mora premjestiti na druge odgovarajuće poslove. Čim joj se zdravstveno stanje poboljša,trudnica ima pravo zatražiti povratak na poslove koje je ranije radila. Ono što je bitno jest da u slučaju privremenog premještaja na drugo radno mjesto njezina plaća mora ostati jednaka. Ako poslodavac smatra da je premještaj nužan, a trudnica se ne slaže ili obratno, konačnu ocjenu o tome je li premještaj potreban dat će liječnik. Ako poslodavac koji zapošljava pet ili manje od pet radnika, nije u mogućnosti osigurati raspored žene na druge odgovarajuće poslove, trudnica ima pravo na dopust uz naknadu plaće prema posebnim propisima. Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje prava, te način obračunavanja i isplate naknade plaće. Privremeni premještaj poslodavac mora opozvati čim ženino zdravstveno stanje dopušta njezin povratak na poslove na kojima je prethodno radila. Privremeni premještaj ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice. Radnicu se može premjestiti u drugo mjesto rada samo uz njezin pristanak

Zabrana noćnog rada za trudnice
Izmjenama Zakona o radu, koje su stupile na snagu prvoga siječnja 2010. godine određena je zabrana noćnog rada za trudnice, osim ako ona to zatraži, a liječnik ocijeni da noćni rad ne ugrožava njezin i djetetov život ili zdravlje. Iz Zakona o radu su pritom izdvojene odredbe o rodiljnom dopustu, s obzirom da je od prvog siječnja 2009. godine na snazi Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama u kojem su te odredbe uklopljene i razrađene. Upravo je tim Zakonom definirano da je trudna radnica zaposlena radnica koja o svom stanju trudnoće pisanim putem obavijesti svoga poslodavca. Tek nakon što obavijesti poslodavca o svojoj trudnoći, može ostvarivati prava propisana zakonom, kao što je primjerice pravo na slobodan dan u mjesecu radi obavljanja prenatalnog pregleda. Kada će radnica o trudnoći obavijestiti svog poslodavcao ovisi o njezinoj odluci, nikakv rok zakonom nije propisan.

Zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama
Zakonom o radu propisana je zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama, i to ne samo prema trudnicama koje su u radnom odnosu, već je zabranjeno poslodavcima i da odbiju zaposliti ženu zbog njezine trudnoće. Ako bi se trudnica javila na natječaj, poslodavac je ne bi smio zbog toga diskriminirati, te samo zbog te činjenice ne zaposliti Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.

Pravo povratka na prethodne poslove
Nakon isteka rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta sukladno posebnom propisu, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava. Ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije korištenja toga prava.

Stanka za dojenje djeteta
Žena koja nakon korištenja porodiljnog dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu nastavi dojiti dijete, ima tijekom rada u punom radnom vremenu, dva puta dnevno pravo na stanku u trajanju od sat vremena. To pravo žena može koristiti do godine dana djetetova života. Vrijeme stanke ubraja se u radno vrijeme. Naknada plaće za stanku obračunava se prema posebnim propisima. Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak ostvarenja prava na stanku za dojenje djeteta te način obračunavanja i isplate naknade plaće.

Izvor:zena.hr

, , ,

Stigle su nam jagode

Slatke i zdrave jagodice odlične su svježe ili u slatkim desertima za klince!

U njoj su uživali još u staroj Grčkoj i Rimu, a cijenili su je ne samo zbog slatkog okusa nego i zbog ljekovitih svojstava. Nema toga dobroga što se u tom crvenom, slatkom plodu ne skriva.
Razni vitamini, voćni šećeri i kiseline, željezo, fosfor, kalcij, pektin i mnogo, mnogo drugih korisnih tvari čiji popis znanstvenici ni danas još nisu do kraja dovršili. Zato su se jagode od davnina upotrebljavale u narodnoj medicini za liječenje velikog broja bolesti. U liječenju se rabilo apsolutno sve: od ploda, do cvjetova, lista i korijena, a ne treba zanemariti niti da su se od jagode radili, a i danas se rade, mnogi ukusni deserti, marmelade i napitci. Oni su istodobno ukusni i slatki, ali i zdravi.

Zdravlje iz jagode za trudnice

Bogatstvom voćnih kiselina, posebice folne kiseline, jagoda premašuje gotovo sve voće. Za buduće majke od velike je važnosti i velika količina željeza u jagodi, posebice za one koje pate od anemije i nedostatka hemoglobina. Za uspješno usvajanje tog istog željeza presudan je vitamin C koji se također nalazi u tom slatkom plodu.

Zablude s alergijama

Mnogo se piše o alergenosti jagode za malene koji se prvi puta trebaju s njom susresti. Alergije na svježu jagodu, sok ili džem nisu toliko česte koliko se o tome govori. Naši liječnici čak kažu da je alergija na jagodu jedna od zadnjih po pojavnosti. Za primjer, najjači alergeni kod naših mališana su primjerice kravlje mlijeko i jaje.

Stoga ako u obitelji postoji alergija na jagodu ili neku hranu, samo budite malo oprezniji kod uvođenja. Inače jagode u djetetovu prehranu uvodite postupno i pratite reakcije.

U slučaju da nastane alergija, reakcija će se vrlo brzo pokazati u obliku osipa, iscjetka iz nosa ili poteškoća s dišnim i probavnim sustavom. Ako se pojavi reakcija, ne dajte je djetetu neko vrijeme. Zatim nakon desetak dana ponovno pokušajte kako biste vidjeli radi li se zaista o alergiji na jagodu. U slučaju jače alergije nemojte ponovno pokušavati.

Izvor:roditelji.hr

, ,

Zakonske obveze i prava nakon rođenja djeteta

Da bismo vam olakšali postupak prijave i podnošenja zahtjeva, pripremili smo kratak pregled prava i obveza

Roditelji se nakon rođenja djeteta susretnu s popriličnim brojem dokumenata koje trebaju izvaditi u raznim državnim institucijama, a za koje će im osim vremena trebati i dosta strpljenja ukoliko nisu dobro informirani što trebaju činiti, koje točno papire sa sobom trebaju ponijeti i koje dokumente im pojedina institucija treba izdati.

Na temelju njih će moći ostvariti i određena prava kao što su jednokratna naknada za opremu za novorođenče za koju se zahtjev podnosi u područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te pravo na novčanu naknadu koju mogu ostvariti prema mjestu prebivališta ukoliko njihova općina ili grad isplaćuju takve potpore za novorođeno dijete.

Prema zakonu su roditelji obvezni prijaviti dijete u matični ured i u HZZO radi zdravstvenog osiguranja, a u MUP-u pak dobiti za dijete jedinstveni matični broj građana (JMBG) i uvjerenje o prebivalištu. Da bismo vam olakšali postupak prijave i podnošenja zahtjeva, pripremili smo kratak pregled prava i obveza koje vas očekuju nakon djetetova rođenja.

Prijava djeteta u matični ured

Nakon što u rodilištu dobijete otpusno pismo, koje prvih mjesec dana služi kao djetetov službeni dokument, prva je adresa na koju se trebate javiti, i to u roku 60 dana od rođenja djeteta, matični ured u općini u kojoj se nalazi rodilište. Tamo ćete prijaviti dijete u maticu rođenih. Trebaju doći oba roditelja i trebate ponijeti otpusno pismo iz rodilišta, vjenčani list ako ste u braku i osobne iskaznice na uvid. Samohrana majka prilaže svoj rodni list i osobnu iskaznicu. Ako roditelji nisu vjenčani, za priznavanje očinstva otac treba u matičnom uredu potpisati izjavu kojom priznaje očinstvo. Matični ured će vam izdati rodni list i domovnicu za dijete, no bez jedinstvenog matičnog broja građana koji ćete dobiti u MUP-u. U matični ured ponesite biljege od 60 kuna i 14 kuna gotovine.

Postupak u MUP-u

Prijavom u Ministarstvo unutarnjih poslova prijavljujete djetetovo prebivalište i djetetu se tada dodjeljuje JMBG. Ako roditelji nemaju isto prebivalište, onaj čije se prebivalište razlikuje od prebivališta djeteta treba u MUP-u potpisati izjavu da je suglasan da dijete bude prijavljeno na adresu drugog roditelja. Sa sobom trebate ponijeti djetetov rodni list ili izvod iz matice rođenih, domovnicu djeteta, osobne iskaznice roditelja te obrazac prijave prebivališta koji se može skinuti i s MUP-ove web stranice.

Zdravstvena zaštita djeteta

U roku mjesec dana od rođenja dijete morate prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja. Prijava se podnosi u područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) prema mjestu prebivališta. To može napraviti i tvrtka u kojoj je zaposlen roditelj preko kojega će dijete biti zdravstveno osigurano. Prije odlaska u HZZO, u tvrtki ispunite i ovjerite obrazac „Tiskanica 3“ te s njime u HZZO-u prijavite dijete. Dobit ćete potvrđenu kopiju ispunjenog obrasca „Tiskanica 3“ i privremenu iskaznicu za dijete koja služi kao zdravstvena iskaznica dok se kroz koji mjesec ne dobije nova, prava iskaznica.

Naknada za opremu za novorođenče

Kada prijavite dijete za zdravstveno osiguranje i dobijete za njega rodni list, možete iskoristiti pravo na jednokratnu novčanu pomoć za opremu novorođenčeta. Zahtjev se predaje u područnom uredu ili ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u mjestu prebivališta. Zahtjevu treba priložiti kopiju rodnog lista djeteta, domovnicu djeteta na uvid, kopiju obrasca „Tiskanica 3“ na uvid i uvjerenje o prebivalištu djeteta na uvid. Novčana naknada iznosi oko 2.300 kuna.

Novčana pomoć grada Zagreba

Pojedine jedinice lokalne samouprave dodjeljuju naknadu za novorođeno dijete na koju se pravo ostvaruje prema mjestu prebivališta. U gradu Zagrebu pravo na novčanu pomoć može ostvariti roditelj s neprekidno prijavljenim prebivalištem u Zagrebu od najmanje pet godina neposredno prije rođenja djeteta i dalje neprekidno sve do isplate novčane pomoći u cijelosti te ako drugi roditelj ima prijavljeno prebivalište u Zagrebu ili ako je drugi roditelj stranac s privremenim ili stalnim boravkom u Zagrebu u vrijeme podnošenja zahtjeva i dalje neprekidno do isplate novčane pomoći u cijelosti.

Visina novčane pomoći ovisi o broju malodobne djece roditelja podnositelja zahtjeva koja s njim žive u zajedničkom kućanstvu, te roditelja kojim su djeca dodijeljena na brigu i skrb temeljem pravomoćne presude o razvodu braka. Visina novčane pomoći od 1. srpnja 2011. za prvo dijete roditelja podnositelja zahtjeva iznosi 1.800,00 kuna što će se isplatiti u dva jednaka obroka tijekom jedne godine. Za drugo dijete potpora je 3.600,00 kuna što će se isplatiti u četiri jednaka obroka tijekom dvije godine, a za treće i svako daljnje dijete 54.000,00 kuna što će se isplatiti u jednakim godišnjim obrocima tijekom šest kalendarskih godina.

Porezna olakšica za dijete

Jedan od zaposlenih roditelja treba u poreznoj upravi upisati dijete na svoju poreznu karticu radi ostvarivanja prava na poreznu olakšicu. Time uvećava svoj osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio dohotka. Porezna olakšica za godinu rođenja djeteta ostvaruje se od mjeseca njegova rođenja. U poreznu upravu treba ponijeti original porezne kartice roditelja, osobnu iskaznicu na uvid te djetetov rodni list na uvid. U poreznoj upravi dobije se porezna kartica s upisanim djetetom koju treba vratiti u tvrtku roditelja. Osobni odbitak za prvo dijete iznosi 900 kuna ili 10.800 na godišnjoj razini, za drugo dijete koeficijent je 0.7 ili 1.260 kn, za treće dijete 1.800, za četvrto 2.520, a za peto 3.420 kn.

Izvor:zena.hr

, , ,

Zaštita od sunca

Znamo koliko je važno dijete pravilno zaštititi od sunca. Najnovija istraživanja pokazuju da pretjerano izlaganje suncu u dječjoj dobi, u kasnijem životu povećava rizik od pojave karcinoma kože. Dječje oči, kao i naše uostalom, jako su osjetljive, te podložne nadraživanju sunčevih zraka.

Kako biste zaštitili svoje dijete sada, a izbjegli probleme u starijem dobu, na vama je da razmislite kako ćete to što učinkovitije napraviti.

 

Evo nekoliko savjeta kako ih zaštititi dok provode lijepe ljetne dane u igri vani:

  • izbjegavajte izlaganje suncu od 10 do 15 sati. Ovo je razdoblje u kojemu su sunčeve zrake najjače, te nanose najviše štete nježnoj koži naše djece;

  • obucite bebama tanke pamučne majice i ne zaboravite šeširić što širega oboda;

  • neka djeca budu u hladu. Prirodni hlad je najbolji, ali, ako ga nema, ni suncobrani nisu loši. Međutim, ne dajte se zavarati, jer sunčeve zrake prolaze i odbijaju se i kroz krošnje drveća, a i kroz čvrstu tkaninu suncobrana;

  • namažite dijete zaštitnom kremom. Izaberite odgovarajuću zaštitu za svoje dijete i namažite ga čak i kad ste u hladu. Posebnu pažnju obratite na osjetljive dijelove kao što su nos, obrazi, uši i jako osjetljiva, nježna dječja guza;

  • nanesite balzam za usne, sa zaštitnim faktorom od najmanje 15. I usne vrlo lako izgore na suncu, a ovo će ih zaštititi.

    Zaštitite oči

    Dječje oči su jako osjetljive, a štetne ultraljubičaste (UV) zrake mogu ih dodatno nadražiti. Zbog prevelikog izlaganja suncu, bjeloočnica se može zacrvenjeti i nateći. Često u ljetnim mjesecima roditelji mijenjaju ovu pojavu sa konjunktivitisom, budući da su pokazatelji slični. Razlika je u tome što će se na očima nadraženim suncem crvenilo umanjiti, odnosno povući, čim dijete maknete sa sunca ili oči zaštitite sunčanim naočalama.

    Oftalmolozi vjeruju da sunčane naočale koje nemaju UV zaštitu mogu naštetiti očima više nego ako se opće ne koriste. To je stoga što sunčane naočale namijenjene igri samo zatamnjuju, odnosno ublažavaju jačinu svjetlosti, što provocira širenje zjenica, dopuštajući štetnim UV zrakama još dublji prodor u oko. Da biste ispravno zaštitili oči od sunca i UV zraka, trebate obratiti pozornost postoji li na naočalama natpis “100% UV nepropusnost”. Očekujte da će ovakve naočale ipak biti nešto skuplje od onih namijenjenih igri. Ako dijete, međutim, ne voli nositi naočale ili niste u mogućnosti kupiti ih, potrudite se nabaviti šeširić sa što širim obodom, jer i na ovaj način možete djelotvorno zaštititi dječje oči.

    Odaberite odgovarajuću zaštitnu kremu

    Potrudite se odabrati odgovarajuću zaštitnu kremu za svoje dijete. Evo nekoliko savjeta kako odabirati i upotrebljavati zaštitne kreme:

  • izaberite losion, mlijeko ili gel sa zaštitnim faktorom (SPF) između 15 i 30. Izbjegavajte proizvode koji u sebi sadrže previše alkohola, budući da alkohol može oštetiti nježnu dječju kožu;

  • prije nanošenja zaštitne kreme i izlaganja suncu napravite probu, kako biste saznali odgovara li koži vašeg djeteta baš ta krema. Učinite to na malom dijelu kože i barem 24 sata, (čak i 48), prije nanošenja kreme na površinu cijeloga tijela;

  • ako koža ne reagira loše, nanesite kremu pazeći da pokrijete svaki dio tijela, a pogotovo one njegove najosjetljivije dijelove. Ne štedite na kremama, jer je u ovom slučaju više = bolje;

  • nanesite zaštitnu kremu najmanje 30, a po mogućnosti i 60 minuta prije izlaganja suncu, jer na taj način ostaje dovoljno vremena za početak djelovanja zaštite;

  • izaberite vodootporne zaštitne kreme, nanoseći ih svakih nekoliko sati, kako bi se vaša djeca mogla sigurno igrati i uživati u vodi.

Tanka dječja koža upija zaštitne kreme, pa ih kod beba mlađih od 6 mjeseci nije preporučljivo previše koristiti. Iako ne postoje istraživanja sa dokazanom štetnosti za tako malu djecu, ipak ne postoje niti ona koja jamče stopostotnu sigurnost. Bez obzira na to, ovako male bebe niti ne treba previše izlagati suncu – preporučljivo je da uvijek budu u hladu. Ako odlučite upotrebljavati zaštitne kreme i za bebe do 6 mjeseci starosti, pripazite da pri tome ne pretjerujete.

Sunčeve zrake ne samo da padaju na vodenu površinu, već se od nju i odbijaju. Zbog toga posebnu pažnju obratite na dijete koje je u vodi ili u čamcu.

I još jedna napomena: i sunce sakriveno iza oblaka može jako opeći kožu, stoga ni za poluoblačnog vremena ne dopustite djeci golišavo trčkaranje uz obalu bez zaštitne kreme.

U slučaju da dijete ipak zadobije opekline od sunca i općenito se ne osjeća dobro, obratite se što prije liječniku.

, ,

Bebina prva igračka

Igre potiču djetetov razvoj

Rast novorođenčeta prati iz mjeseca u mjesec i njegov motorički i psihički razvoj. Znatiželja koju pokazuje prema predmetima oko sebe, pružanje ručica prema igračkama, gledanje otkuda dolazi zvuk, sve su to pokazatelji da se beba želi igrati, i da joj je potrebna dodatna pažnja, nove aktivnosti koje će ju zabaviti i potaknuti da razvija nove vještine koje su okosnica psihomotoričkog razvoja dojenčadi. Igračke i i igra motiviraju aktivnost djeteta koja mu pomaže u upoznavanju svijeta kojim je okruženo i kroz koji gradi odnose s bliskim osobama, ponajprije dakako s roditeljima.

Bebe vole zvukove

Do trećeg mjeseca beba je zaokupljena ponajprije maminim licem i glasom.No, ujedno počinje pokazivati zanimanje i za stvari u okruženju, za igračke obješene iznad krevetića, za vlastite ručice, nožice. Vrijeme je za prve igračke, koje ne moraju biti samo one kupljene u trgovini, jer će djetetu biti zanimljiv i niz stvari iz svakodnevne upotrebe kao što su plastični poklopci raznih veličina, vunene loptice. U prvoj godini života igračka bi trebala biti jednostavna, lagana, mekana, jasnih svijetlih boja. Treba paziti da je dosta velika da je dijete ne može progutati , te da je od materijala koji se lako pere i dezinficira. Poželjno je da proizvodi različite zvukove i da zvečka. Nabavite i igračku koja se može koristiti za igru u vodi kod kupanja. Bebe uživaju u umjerenim različitim zvucima i melodijama, pa će ih zabaviti igračka koja je predviđena za taj uzrast, a muzički je instrument.

Igračke u prvih šest mjeseci

U prvih šest mjeseci najbolje su male gumene lutke ili životinje, različiti krpeni visuljci koji proizvode zvukove i pokreću se u vidokrugu djeteta. Dok još ne mogu sjediti i hodati bebama su najzanimljivije igračke koje proizvode različite zvukove. Najviše ih privlače jarke boje, posebice crvena, te jaki kontrasti. Idealne su igračke koje se mogu objesiti iznad krevetića, to mogu biti zvečke ili mekani vlasuljci koji se okreću, budući da je bebama posebice zanimljivo sve što se kreće. Kada počne stavljati igračke u usta, pazite da su čiste i zato je važno da su igračke od materijala koji se može lako prati. Poželjne su i igračke koje svjetle, te gumene igračke koje može stiskati u kadici prilikom kupanja. Kad bebi počnu izbijati zubići, trebat će joj šareni prstenovi da ih može žvakati, tzv. grickalice za zube.

Mali istraživači

Sa šest mjeseci bebe su sve pokretljivije, zanima ih sve više njihovo okruženje, pa njihovom razvoju treba prilagoditi izbor igračaka u toj dobi. To mogu biti plišane igračke, mekane lutke, omiljeni medo s kojim će spavati, razne prostirke za igre, igračke koje se kreću. Nakon šest mjeseci do godine dana nabavite prikladne igračke raznih geometrijskih oblika za slaganje jedna u drugu, vodootporne slikovnice, gumene obruče, gumene igračke, muzičke kutije koje oponašaju glasove životinja. S osam mjeseci dijete se može igrati s dva predmeta istodobno te udarati jednim predmetom o drugi. U razdoblju do godine dana beba će pokazivati sve veću sklonost prema interakciji, bit će joj zanimljiva lopta koju može gurnuti, telefonska slušalica, plastične posude. Vrijeme je i za prve slikovnice s velikim slikama životinja i predmeta. U igri se mogu početi koristiti i prve kockice. Kako bude napredovala u hodanju, bebi će biti sve zanimljiviji nov pogled na svijet oko sebe. Djeci je u toj dobi jako zanimljiva igra skrivača. Uživaju se igrati vodom. Uoči prvog rođendana dijete voli eksperimentirati s bojama, pa ih koristite u igri, može crtati prstićima ili raditi otiske dlana.

Izvor:zena.hr

, ,

Mucanje u djece

MUCANJE

 Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa i disanja nastaju teškoće u obliku mucanja. Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

  • naglog povećanja fonda riječi
  • naglog razvoj gramatike
  • razvoja kontrole govora
  • završetka formiranja baze govora
  • stresa u obitelji i okruženju

   Manifestira se ponavljanjem , produljivanjem i umetanjem glasova , slogova ili riječi za vrijeme govora.

Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje , i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se može raditi o razvoju «pravog» tipa mucanja.

Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

 Kako se ponašati prema osobi koja muca:

  • u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori, a ne kako govori
  • ne izbjegavati gledanje u oči
  • ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
  • ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

Savjeti roditeljima:

  • ne upozoravajte dijete na mucanje, ne stavljajte djetetu na znanje kako mislite da je mucanje pogreška ili loša navika
  • potičite dijete da bude nezavisno, hrabrite ga u provođenju njegovih ideja
  • govorite polaganije, mirnije, jednostavnije i sa ritmom
  • ne prekidajte dijete u govoru
  • ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govorenje
  • ne korite dijete kada muca
  • ne tražite od njega da uloži veći trud da bi izbjeglo mucanje
  • ne nagrađujte ga za tečan govor ali ga i ne kažnjavajte za mucanje
  • ne tražite ga da govori kada je uzbuđeno ili kada je umorno
  • ne požurujte ga kada govori sporo
  • ne prisiljavajte ga na javan govor, osobito ne pred stranim mu osobama
  • ne govorite mu da stane i počne iz početka
  • ne govorite mu da stane i promisli što će reći
  • dajte mu vremena za govor, mirno čekajte da zastoj prođe

Ovo su samo neki od savjeta koji mogu pomoći pri komunikaciji osoba koje mucaju. Ako vaše dijete muca na više od 10% riječi,ako muca uz znatan napor i napetost,ili izbjegava mucati zamjenjujući riječi ili koristeći određene glasove da bi započelo govoriti ,koristilo bi mu uključivanje u logopedsku terapiju.Stoga potražite stručnu pomoć logopeda .

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.

, ,

Koje štetne tvari izbjegavati za vrijeme trudnoće?

Za vrijeme trudnoće ne možete živjeti u karanteni i jesti samo najzdraviju hranu, jer se štetne tvari i kemijski spojevi nalaze svuda oko nas. No, možemo se pobrinuti da smanjimo njihovu količinu

Mnogo se posljednje vrijeme raspravlja o utjecaju različitih kemikalija i štetnih kemijskih elemenata još nerođeno dijete. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća razvojem znanosti i tehnologije u svakodnevnu upotrebu išli su različiti kemijski spojevi koji do tada nisu u tom obliku postojali u prirodi ili se nisu mogli naći u tako visokim koncentracijama.

I dok nam s jedne strane, različite boje, lakovi, sredstva za čišćenje, zatim droge, alkohol, cigarete, te sastojci u hrani nam do jedne određene mjere uljepšavaju i olakšavaju život, s druge strane polako truju naš organizam. Naravno, svi ti kemijski spojevi bi se trebali nalaziti unutar dopuštenih granica (barem se tako nadamo), te bi naše tijelo svakodnevno godinama trebalo biti izloženo njihovom utjecaju kako bi se i vidjele određene posljedice.

S druge strane, upravo određeni kemijski spojevi mogu utjecati na razvoj nerođenog djeteta, te stručnjaci preporučuju njihovo izbjegavanje.

 Teratogeni

Teratogeni su tvari koje mogu izazvati urođene mane kod nerođenog djeteta, no njihov utjecaj na dijete ovisi o tome u kojoj količini i koliko često smo izloženi tim tvarima. Naravno, da za vrijeme trudnoće ne možete živjeti u karanteni i jesti samo najzdraviju hranu, jer se teratogeni se nalaze svuda oko nas. No, možemo se pobrinuti da smanjimo njihovu količinu.

Teratogeni su:

  • Određeni lijekove i ilegalne droge
  • Određene infekcije
  • Velike doze radijacije
  • Alkohol
  • Kofein
  • Cigarete

Sve što smo nabrojali može imati šteta utjecaj na vašu nerođenu bebu. Iako su uređeni defekti vrlo rijetki, događaju se u dva do tri posto slučaja, a manje od 10 posto tih urođenih defekata uzrokovale su teratogene tvari, u vašem interesu i interesu vaše bebe je da smanjite unos svih potencijalno štetnih tvari na organizam.

No, ako ste često izloženi opasnim kemikalijama i to na duže vrijeme, to može biti vrlo opasno, za razliku od povremene i kratke izloženosti određenim tvarima. Zato smo pripremili nekoliko praktičnih savjeta kako možete poduzeti određene mjere u smanjenju kontakta s štetnim elementima i kemijskim spojevima.

Sredstva za čišćenje kućanstva

Većina nas ne zna što se sve nalazi u sredstvima za čišćenje kućanstva. Kako bi izbjegli direktan kontakt s njima, prilikom njihovog korištenja koristite rukavice, posebno izbjegavajte kontakt s proizvodima koji imaju intenzivan miris, a prilikom korištenja isparavaju. U tu kategoriju najčešće spadaju sredstva za čišćenje pećnica, kupaonica, pločica i sl.

Također, za vrijeme trudnoće pokušajte izbjegavati korištenje pesticida, insekticida, fungicida. Ako ne možete izbjeći upotrebu tih proizvoda, zaštitite se rukavicama, platnenom maskom za lice, te dobro provjetrite prostoriju nakon njihovog korištenja. Izbjegavajte proizvode koji su bočicama pod pritiskom.

Nabrojani proizvodi mogu prouzročiti probleme s disanjem nakon rođenja bebe, jer kemikalije mogu spriječiti normalan razvoj pluća ili nekih drugih organa. Preporučujemo da kupite sredstva za čišćenje na prirodnoj bazi, koja nemaju u sebi štetnih elemenata niti za vaše dijete, niti za vas, ali isto tako niti za okoliš.

Kemikalije na radnom mjestu

Ako vaš posao za vrijeme trudnoće uključuje izloženosti organskim otapalima, povećava se rizik od spontanog pobačaja ili urođenih mana. Zbog toga pokušajte minimalizirati izloženost, te se dobro informirati o kojim se kemikalijama točno radi, na koji način ste vi njima izloženi, te zatražite procjenu rizika za vas i za vaše nerođeno dijete, ukoliko nastavite raditi.

Boje i lakovi

Buduće mame često imaju želju i potrebu za uređenjem prostora za novorođenče, što uključuje različite vrste boja i lakova. Zato, ne bi bilo na odmet kada biste izbjegavali kontakt s:

1. Bojama na uljnoj bazi

2. Poliuretanski pod

3. Boje u spreju

4. Razrjeđivače boja i slične proizvode

Neka posao obavi vaš partner ili neko od profesionalaca. Na vama je da izaberete boju, to je sve! Ako baš morate i želite bojati, najbolje je da koristite boje na vodenoj bazi i nanosite ih valjkom ili kistom, a ne prskanjem. Za vrijeme bojanja, pobrinite se da prostorija bude dobro prozračena, nosite odjeću koja prekriva veći dio tijela (duge hlače i dugi rukavi), te nosite zaštitnu masku za dišne organe.

Olovo

Pokušajte izbjeći kontakt s olovom.

  • Voda može biti kontaminirana olovom, koje može doći kroz stare vodovodne cijevi ili pak ako negdje postoje pukotine u vodovodnoj mreži. Ako živite u staroj kući, postoji mogućnost da su vam vodovodne cijevi još uvijek načinjene od olova. Isto vrijedi za stare zgrade, makar je njih danas sve manje i manje. Ako ste sigurni da pijete vodu iz olovnih cijevi, preporučamo da kupujete vodu za konzumaciju ili barem prije nego što natočite vodu za konzumaciju ostavite da nekoliko sekundi iz slavile teče voda, kako bi prošao onaj prvi mlaz vode koji je stajao u cijevi. Još jedna od mogućnosti je filter za vodu.Također, nikada za kuhanje nemojte koristiti toplu ili vruću vodu iz pipe. Koristite hladnu, te ju zagrijte za što je već potrebno.
  • Izbjegavajte hobije kao što su izrada keramike, izrada nakita, izrada printeva na platnu, bavljenje elektronikom, puhanjem ili bojanjem stakla.
  • Izbjegavajte otklanjanje stare boje sa zidova, namještaja ili nekih drugih površina, posebno ako se radi o starim domovima. Naime, olovo je bilo sastavni dio svih boja prije 1970-ih.

 Živa

Iako se vrlo rijetko u prirodi mogu naći veće i opasne količine žive, najčešće ju možemo naći u kontaminiranoj ribi. Posebno se treba kloniti velikih riba koje se nalaze na vrhu prehrambenog lanca, kao što su sabljarka, morski pas i marlin.

Najbolje je da ih za vrijeme trudnoće izbacite iz jelovnika. Možete jesti tunu, ali samo u ograničenim količinama i to ne više četiri konzerve ili dva odreska od tune na tjedan.

 

Izvor: zena.hr

, , ,

Kada i kako krećemo s krutom hranom?

Kada i kako započeti s dohranom?

To pitanje uzrok je jedne od većih nedoumica roditeljstva. Izvor informacija o dohrani uglavnom su časopisi za roditelje koje sponzorira industrija dječje hrane te se u njima dohrana preporučuje u dobi od četvrtog do šestog mjeseca života. No pri tom se zanemaruje važna činjenica da Svjetska zdravstvena organizacija i sve važnije zdravstvene organizacije u svijetu i u našoj zemlji ne preporučuju početak dohrane prije navršenih šest mjeseci života.
Isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci

Majčino mlijeko je najzdravija hrana za dojenče i jedina hrana koju dijete treba u prvih 6 mjeseci njegova života. Ono sadrži idealan sastav hranjivih tvari – bjelančevina, šećera, esencijalnih masnih kiselina, vitamina i minerala koji u potpunosti zadovoljava djetetove potrebe za hranom i tekućinom u prvih 6 mjeseci života. Sadrži i imunološke spojeve i žive stanice koje dijete štite od infekcija, te ujedno smanjuju mogućnost razvoja alergijskih bolesti, bolesti probavnog sustava, a i mnogih drugih. Majčino mlijeko je nemoguće stvoriti ili oponašati umjetnim putem.

Djetetu u prvih 6 mjeseci života ne treba ništa osim majčina mlijeka, a tek nakon 6 mjeseci postupno se uvodi i druga hrana. Isključivo dojenje u prvih šest mjeseci je u skladu s preporukama UNICEF-a i SZO koje kažu i da bi idealno bilo nastaviti s dojenjem do druge godine djetetova života, odnosno sve dok majka i dijete to uzajamno mogu i žele. Isključivo dojenje davanje je samo majčinoga mlijeka. Davanje čajeva, vode, adaptiranoga mlijeka i sl. uz podoje nije isključivo dojenje.
Što je dohrana?

Dohrana je uvođenje drugih namirnica u prehranu dojenčeta. Sve što se daje dojenčetu a nije majčino mlijeko smatra se dohranom. Uvođenje dohrane ne bi trebao značiti prestanak dojenja, kao ni zamjenu majčinog mlijeka krutom hranom. Dohrana znači upravo to što joj i naziv govori: dodatak osnovnoj hrani, odnosno majčinom mlijeku.
Nakon 6 mjeseci života, djeca uz majčino mlijeko trebaju i drugu hranu da bi zadovoljila svoje prehrambene potrebe. Hrana koja se dodaje treba biti nadopuna hranidbenim tvarima koje osigurava majčino mlijeko. Ključne prehrambene tvari koje starije dijete (preko 6 mjeseci) treba u većoj količini nego je može osigurati majčino mlijeko u toj dobi, jesu: željezo, cink, vitamin A, neki od B vitamina, vitamin C i kalcij. Dojenje i postupno uvođenje druge hrane jedan je od načina prevencije sklonosti ka pretilosti, bolestima krvožilnog sustava i dr.

Kada krenuti s dohranom?

Trend ranog uvođenja krute hrane započeo je istovremeno s hranjenjem djece dojenačkim formulama. Među majkama se pojavio natjecateljski duh tko ima teže dijete koje je jelo što raznovrsniju hranu, u što većim količinama, u što mlađoj dobi. Industrija dječje hrane je ovaj trend ohrabrivala. Majke se uvjeravalo da je rano uvođenje krute hrane prednost.
U međuvremenu je medicina dokazala ono što majke znaju instinktivno – da majčino mlijeko osigurava najbolji mogući početak prehrane jer je ono prirodno cjelovita hrana za djecu. Maloj djeci bolje je bez rane dohrane. Nema strogih ni čvrstih pravila o tome kada biste trebali ili morali svom dojenčetu nuditi i tzv. krutu hranu.

Postoje barem dva dobra razloga za čekanje sa dohranom. Prvo, želite održati količinu mlijeka, a što više krute hrane dijete pojede, moći će pojesti manje mlijeka. Što manje posiše, manje će se mlijeka stvarati. Rano uvođenje dohrane povećava rizik od ranog prestajanja dojenja. Kada kruta hrana zamijeni majčino mlijeko u djetetovoj prehrani, ona umanjuje broj zaštitnih antitijela koje dijete prima. Ranom dohranom se vrijedna hrana zamjenjuje onom manje vrijednom.
Drugi razlog za čekanje je sljedeći: što je dijete mlađe, vjerojatnije je da će bilo koja druga hrana osim majčinog mlijeka uzrokovati alergije na hranu. Većina krute hrane je slabo probavljiva za malu djecu i može uzrokovati vrlo nepovoljne reakcije kod dvomjesečnjaka, dok je isto dijete može sasvim dobro prihvatiti ako se njezino uvođenje odgodi za vrijeme kada dijete ima šest ili više mjeseci. Djetetov probavni sustav sazrijeva prvih 6 mjeseci života. Prije nego je sustav spreman na ostalu hranu, većina čvrste hrane se slabo probavlja i može uzrokovati neugodne reakcije. Tako, primjerice, djetetova gušterača ne može lučiti enzim za razgradnju škroba (amilazu) prije navršenih šest mjeseci života. Isto tako, prije sedmoga ili osmoga mjeseca života djeca ne mogu probaviti žitarice kao ni vlakna iz povrća, budući da im još nije razvijena za to potrebna bakterijska flora. Dijete je u stanju probaviti gluten tek u dobi između osam i dvanaest mjeseci života.

Alergijske reakcije
Na alergijske reakcije na hranu treba posumnjati kada se nakon davanja neke hrane pojave:
promjene na koži: osip, urtikarija, pelenski osip
promjene na dišnom traktu: kašalj, kihanje, hripavost, curenje i začepljenje nosa, simptomi prehlade
crvene oči i svrab
usna infekcija
iziritiranost, plač, kolike
obavne smetnje: povraćanje, zatvor, proljev, nadimanje, plinovi.

Ako nešto od navedenog primijetite, obavezno odvedite dijete liječniku.

Kada je dijete spremno za dohranu?
-može sjediti
-izgubljen je refleks kojim dijete automatski gura jezikom hranu iz usta
-spremnost na žvakanje
-izrastao je pokoji zubić
-sposobnost uzimanja hrane rukom i stavljanja u usta
-povećan zahtjev za dojenjem koji se ne može povezati s bolešću, izlaženjem zuba ili promjenama obiteljske rutine
Pravila dohrane
Uvodite jednu po jednu novu namirnicu da bi se dijete priviknulo na nov okus.
Napravite razmak od tjedan dana između uvođenja nove vrste hrane da biste mogli utvrditi uzrok moguće alergijske reakcije
Kod dojenčadi koja su već pokazivala znakove alergije ili čiji su roditelji alergični na hranu, dohrana mora biti sporija i opreznija.
U početku dajte djetetu vrlo male količine hrane (1-4 čajne žlice) i polako povećavajte količinu.
U hranu za dojenčad ne stavljate sol, začine, niti šećer.
Oblik hrane prilagodite djetetu.
Kašice se daju žličicom, a tekućina iz čaše.
Kojom hranom započeti dohranu?

Nije važno s kojom vrstom namirnica započinjete dohranu. U Hrvatskoj se uvriježio početak dohrane voćem, odnosno voćnim sokom. U nekim evropskim zemljama se započinje juhama od povrća, a u drugim dohrana započinje žitaricama (rižinim i kukuruznim – bez glutena). Djeca koja sišu majčino mlijeko radije će prihvaćati slatki okus voća jer je i majčino mlijeko slatko. Dojenčad ima razvijeniji okus slatkoga od drugih okusa.
Ako vaše dijete ima nedovoljan prirast na težini, pokušajte ipak započeti dohranu s povrćem ili žitaricama jer takvi obroci imaju veću kaloričnu vrijednost. Uvijek dajte prednost svježim namirnicama nad tvorničkim pripravcima koji u sebi mogu sadržavati dosta šećera i koji su prekomjerno obrađena. Kod pripreme domaće hrane, treba voditi računa o potrebnim higijenskim uvjetima pripreme i porijeklu namirnica. Hrana za dijete do godine dana mora biti bez začina, pa kada se djetetovi obroci budu odvajali od obiteljskih, treba paziti da se to učini prije stavljanja začina.

Hrana koju bi trebalo izbjegavati prvoj godini života

Neke vrste hrane mogle bi izazvati alergijske reakcije u tako male djece, stoga bi ih trebalo potpuno izbjegavati.
KRAVLJE MLIJEKO – riječ je o čestom alergenu. Vaše mlijeko i nakon godine dana nastavlja biti bolji izbor od kravljeg mlijeka. Zapravo je jedino mlijeko koje vaše dijete treba – vaše mlijeko. U nekim dijelovima svijeta odrasli uopće ne piju kravlje mlijeko, ali im, uz kvalitetnu prehranu, to ne smeta da budu sasvim zdravi. Ako dijete nije dojeno, kravlje mlijeko ne mora biti jedini izvor kalcija. I mliječni proizvodi uvedeni u prehranu s 10 mjeseci su isto tako dobar izvor kalcija. 100 ml kravljeg mlijeka ima nešto manje od 110mg kalcija. Osušeni peršin ga, primjerice, ima čak oko 1400mg na 100g. Drugi dobri izvori kalcija su šipak, bademi, peršin, lješnjaci, kelj, suhe smokve, bijeli luk, grah, slanutak, suhe marelice, poriluk, raž.

JAJA – cijela jaja izbjegavajte tijekom prve godine. Počnite s tvrdo kuhanim žumanjkom nakon 10 mjeseci života. Bjelanjak je jaki alergen.
PRŽENA HRANA – prženu hranu nije dobro davati djetetu do drugog rođendana.
SOL – može preopteretiti djetetove nerazvijene bubrege. Osim toga, dijete ne treba navikavati na okus slanoga jer to formira njegove prehrambene navike za čitav život.
MED – nikada ne dajte djetetu ispod godine dana jer može sadržavati bakteriju koju dječji probavni i imunološki sustav ne može podnijeti i koja uzrokuje dječji botulizam.

Izvor: superbeba.com

,

Sramežljivo dijete

Kako pomoći sramežljivom djetetu? Većina ljudi misle da mogu prisiliti svoju djecu da se suprotstave osjećaju sramežljivosti, kroz takozvano ‘bacanje u vatru’, forsirajući situacije u kojima se dijete osjeća nelagodno, pri tome se nadajući da će tako prevazići problem. Međutim, to može samo pogoršati situaciju i učiniti da se dijete osjeća još nesigurnije.

Stidljivost je zapravo pretjerani osjećaj samoga sebe. Da pojasnimo, sramežljivi ljudi, pa i djeca, često imaju osjećaj da ostali loše misle o njima, te se konstantno pribojavaju da će se osramotiti. Ako se ne tretira pravilno to može postati stanje poznato kao socijalna fobija. Socijalna fobija može se opisati kao strah od socijalne situacije koji dovodi do izbjegavanja javnih okupljanja. Je li vaše dijete stidljivo? Ovdje su neka od pitanja na koja treba dati odgovore:

Da li vaše dijete nerado ide na okupljanja i druženja?
Da li vaše dijete pretjerano brine o tome šta drugi misle o njemu/njoj?

Sramežljivost se ne može izliječiti, ali se može korigirati do mjere koja je neophodna za normalan društveni život. Ukratko: ako je netko sramežljiv, bit će sramežljiv cijeli život. Ključ je naučiti dijete kako da se nosi sa tim osjećajem. Pokažite djetetu kako da prebrodi taj osjećaj u javnosti ili u neugodnim situacijama. Važno je početi raditi na problemu što je prije moguće. Ako se ne počne od djetinjstva, takav poremećaj može se razviti još više u odraslom dobu, i to može uveliko otežati, na primjer, pronalaženje novog posla ili sticanje prijatelja.

Recite djetetu da razumijete kako se osjeća. Razgovarajte o tome i pokažite suosjećajnost. Pokušajte mu dati savjete kako da se nosi sa osjećajem sramežljivosti u nekim situacijama koje su mu bliske ili koje je već iskusio. Što god učinili ili rekli, izbjegnite da se dijete osjeća loše zbog svoje sramežljivosti. To može dovesti do pogoršanja problema. Najbolje je da zajedno razgovarate o različitim stvarnim ili imaginarnim situacijama, te da iznađete najbolje načine snalaženja za dijete.

Razgovarajte sa učiteljima ili nastavnicima o djetetovoj sramežljivosti. Oni imaju mnogo iskustva i sigurno vam mogu dati neke korisne savjete.

Budite uzor. Ako ste vi sramežljivi, sada je vrijeme da se suočite sa tim osjećajem. Trudite se da ne pokazujete stidljivost pred djetetom (to će biti izvrsna terapija i za vas!). U tome vam može pomoći i brojna stručna literatura.

Uključite vaše dijete u više društvenih aktivnosti, kao što su sport, igraonice, itd. Ako se radi o malom djetetu, upišite ga u jaslice ili vrtić, kako bi lakše savladalo interakciju sa drugima prije nego krene u školu (kada će to biti svakodnevno neophodno). Nakon druženja sa drugom djecom (u vrtiću, igraoni…), pitajte dijete kakav mi je bio dan i kako se osjećalo u igri a ostalom djecom. Ako je bilo problema vezanih za sramežljivost, pokažite da ste na njegovoj strani i dajte mu savjete kako da se postavi i bolje komunicira sljedeći dan. Ali, ako primijetite da je dijete previše uzrujano nakon takvih druženja, nemojte ništa forsirati. Radije napravite pauzu. Svako prisiljavanje će samo produbiti problem.

Stručnjaci preporučuju druženje sa mlađom djecom. To će starijem sramežljivom djetetu dati osjećaj samopouzdanja. Također, preporučljivo je i organizirati druženja sramežljivog djeteta samo sa jednim prijateljem. Takva druženja ne treba da uključuju gledanje TV-a, niti intervencije od stane roditelja.

Dijete koje pobijedi osjećaj stida će biti jako ponosno na sebe. Ohrabrite ga. Zamolite ga da vam kupi nešto u obližnjoj prodavnici, a ako je dijete mlađe, otiđite sa njim do prodavnice pa ga pričekajte ispred vrata dok samo kupuje. Takav korak će za malog sramežljivca biti izuzetno zahtijevan, ali osjećaj pobjede nakon kupovine biti će nenadmašan.

Ako sve to ne uspije, možete se konsultirati sa psihologom. Oni su zasigurno najbolje obučeni za pomoć djeci sa ovim poremećajem.

, ,

Svađe među braćom i sestrama

S pažljivim navođenjem i mnogo razumijevanja, možete njihove svađe i svoje „glavobolje“ smanjiti na najmanju moguću mjeru, što će na kraju biti na zadovoljstvo svih strana

Zašto se braća i sestre svađaju? Zašto između njih od najranijeg djetinjstva postoji rivalstvo koje ponekad u većoj ili manjoj mjeri postoji cijeli život? Osim odgovora da je to u samoj ljudskoj prirodi i načina na koji učimo se odnositi jedni prema drugima, vjerojatno nikada nećemo znati točan odgovor.

To što su svađe među starijom i mlađom braćom i sestrama normalne, ne olakšava roditeljima zadatak održavanja mira „u kući“, što ponekad može biti vrlo frustrirajuće i zamorno. „Zašto se barem jednom ne mogu složiti oko nečeg?“ sigurno je pitanje koje ste si postavili nezbrojeno puta.

I dok vaše starije dijete uživa u određenim povlasticama samostalnosti koje je dobilo sa starošću, vaše mlađe dijete želi iste te povlastice, no za to nema temelja i tu nastaju problemi; svađa, zezanje, naguravanje, vrijeđanje ružnim imenima, tučnjava, vriska, dreka, suze…sve to će jednostavno vas dovesti do ruba živaca. Ponekad vam se jednostavno čini da biste trebali ostaviti neka međusobno riješiti vlastite probleme, no svi roditelji su svjesni da je to gotovo nemoguće.

Isto tako, kada se i umiješate, riješit ćete samo trenutnu svađu. No, u tom postupku neutralnog miješanja, postepeno ćete učiti djecu kako da se međusobno poštuju i koliko je važno da međusobno rješavaju svoje konflikte, što će im kasnije u životu vrlo dobro doći.
S pažljivim navođenjem i mnogo razumijevanja, možete njihove svađe i svoje „glavobolje“ smanjiti na najmanju moguću mjeru, što će na kraju biti na zadovoljstvo svih strana.

Što možete učiniti?

Pokušajte ne poticati rivalstvo i konkurenciju među mlađom i starijom djecom, te se oduprite nagonu da uspoređujete djecu, posebno ne pred njima. Nikako nemojte govoriti „Zašto ne možeš biti više kao svoja sestra (brat)?“, jer će to povrijediti osjećaje djeteta. Umjesto toga, pohvalite pojedinačne dobre strane djeteta koje dolaze do izražaja. Primjerice, „Tako sam ponosna na tebe što čitaš ovu knjigu“ ili „Tako sam ponosna što znaš tako lijepo plesati“. Drugo dijete koje je možda izazivalo nevolje, uvidjet će da će samo dobri ponašanjem dobiti pohvale i pažnju koju želi.

Nejednakost je pravedna

Nemojte poticati jednakost. Da, dobro ste pročitali. Kada roditelji pokušavaju jednako tretirati djecu različite dobi stvore više problema nego što ih mogu riješiti. Umjesto toga tretirajte djecu kao individualce. Primjerice, jedno dijete će započeti nekom sportskom aktivnošću, dok će drugo biti premlado za to. Nećete zbog toga sputavati starije dijete, nego ćete morati naučiti mlađe dijete da ne može dobiti sve što poželi.

Mlađa će djeca najčešće htjeti istu količinu hrane, a posebno poslastica kao starija djeca, što u principu nema logike. Primjerice, kada vam se dijete potuži da je njegov brati ili sestra pojelo više trešanja upitajte ga koliko bi još trešanja voljelo dobiti i hoće li ih sve moći pojesti. Ako ne pojede zatražene trešnje, dajte mu do znanja da sljedeći puta nema pravo se žaliti na količinu, te ga kaznite na način da ne smije gledati omiljeni crtani film ili da mora sam pospremiti sobu prije spavanja.

Što se pak tiče jednakosti u porcijama hrane, primjerice jednom djetetu možete dopustiti da na dva tanjura stavi hranu, ali da drugo dijete bira koji će tanjur uzeti. S time će se naučiti jednakosti i poštenju, te dijeljenju jednakih porcija.

Izbjegnite tužakanje

Kada vaše dijete dođe do vas i tužaka svojeg brata ili sestru da to dijete ne piše zadaću ili da razbacuje igračke po sobi, recite mu da ne želite slušati o tome što njegov brat ili sestra rade, nego vas samo zanima što ono radi. Naglasite da ne trpite tužakanje, samo zato kako bi napakostili svojoj braći i sestrama. No, postoji jedna iznimka ovom pravilu: Ako je dijete u opasnosti od ozljeđivanja samog sebe ili nekog drugog, onda je potrebna vaša brza reakcija.

Miješanje u sukob

S vremena na vrijeme morat ćete biti arbitar u svađam i konfliktima između djece, ali morate postaviti jasne granice. Pokušajte ignorirati manje svađe i potičite djecu da ih riješe međusobno. Ako svađa pogoršava, suze teku, vjerojatno ćete morati razdvojiti „zaraćene“ strane barem do mjere da smanjite tenzije i olakšate komunikaciju.

Kada već rješavate sukob poslušajte obje strane što imaju za reći i ne dopuštajte prekidanje. Nakon toga sumirajte njihove argumente na glas i te im predložite neka vam oni kažu sami rješenje tog problema. Ako se radi o školarcima, s vremenom ćete ih moći ostaviti same kako bi na kraju došli do rješenja. Ako su pak previše uzrujani kako bi dali bilo kakvo rješenje, pričekajte da se smire i nakon pola sata pokušajte ponovno. Naravno, ponekad će situacija biti jasna i znati ćete koja je strana apsolutno kriva za svađu, no tada ćete morati odvagnuti na koji način ćete kazniti dijete koje je krivo.

Pričajte o osjećajima, posebno kada je jedno dijete povrijeđeno zato jer ne smije nešto raditi kao i drugo dijete. „Znam da si povrijeđena jer je tvoj brat išao na plivanje, a ti ne…“ i tada je vrijeme da objasnite razlog, pa makar ga dijete možda neće do kraja razumjeti.

Osobne stvari i nagrade

Svako dijete mora imati određene stvari koje su samo njegove i druga braća i sestre ne smiju dirati te stvari ako im ono ne dopusti. Nemojte očekivati čuda, no možete to pokušati učiniti s odvajanjem određenih kutova, ladica ili polica u sobi, gdje će moći staviti svoje stvari i koje neće smjeti dirati drugo dijete, bez dozvole. Ako razlika među djecom nije velika, konflikte ćete najlakše riješiti kupovinom istih igračaka.

Ako se djeca dobro vladaju kod kuće ili na javnom mjestu dulje vrijeme, nagradite ih poslasticama ili nekim drugim „jeftinijim“ stvarima koje vole. Naglasite zbog čega su dobili, sladoled, kolač, ulaznice za omiljeni crtani film u kinu.

Ponekad ćete jednostavno trebati primijeniti taktiku „zavadi pa vladaj“. Naime, djeca često imaju periode kada se slažu kao najbolji prijatelji, a onda se svađaju kao najgori neprijatelji. Tada je možda najbolji način da ih razdvojite, te da vi preuzmete jedno dijete, a vaš partner drugo ili pokušajte naći slično rješenje. To će im dati mogućnost da se ohlade jedan od drugog i zaborave zbog čega su se svađali.

Izvor: zena.hr

, , ,

Igre na snijegu

Za vrijeme hladnih i snježnih zimskih dana, mnogi roditelji pronalaze najinventivnije načine kako bi zabavili svoju djecu u kući. Međutim, najbolja zabava je zapravo na dohvat ruke.

Igre na snijegu su idealan način da se zabave djeca, ali i odrasli. Nakon igre u snijegu, djeca će imati bolji apetit i bolje će spavati, a provest će vrijeme na svježem zraku. Evo i nekoliko ideja za igre na snijegu:

Skakaća utrka sa preponama

Napravite od snijega prepreke visine do koljena djeteta i utabajte stazu za trčanje na kojoj ćete praviti prepreke. Najbolje je da ih napravite u krugu, odnosno da „trkaća staza“ ima kružni tok. I to je to! Utrka može početi. Učestvovati mogu svi od najmlađeg člana obitelji, do baka i djedova. Pad preko meke prepreke neće biti opasan ni za koga, a dogodovštine prilikom uzbudljive utrke djeca će prepričavati danima.

Povlačenje konopca

Ova jednostavna igra, na snijegu postaje urnebesna. Formirajte ekipe (ako vas je troje, tata može biti jedna „ekipa“). Djeca će uživati, a igra se može prekinuti i nastaviti bilo kada. Naravno, ne zaboravite debele rukavice.

Pronađi zastavu

Za ovu igru potrebno je nekoliko igrača. Svaki igrač treba dobiti štap (slamka, kuhača…) na koju je zavezana bijela zastava (komad odjeće, stare pelene ili nešto slično). Svaki takmičar treba postaviti svoju zastavu u snijeg (u okviru nekog zadatog prostora), tako da se u snijegu kamuflira što je bolje moguće, a opet da bude iznad površine. Cilj je da ostali takmičari traže zastave svojih suigrača. Pobjednika je onaj čiju zastavicu posljednju pronađu!

Gađanje

Napravite malo uzvišenje od snijega koje zapravo treba predstavljati stalak za metu. Dalje, poredajte prazne konzerve i limenke i to u nekoliko redova dok ne postavite samo jednu na vrh (u obliku piramide). Izmjerite razdaljinu u skladu sa godinama djece, u takmičenje može početi. Neka svako dijete dobije po pet grudvi snijega kojima će gađati limenke. Pobjednik je onaj koji obori najviše limenki.

Šešir i snješko

Pravljenje snješka je zabavno, ali nakon što ih napravite nekoliko, djeci prestaje biti interesantno. Iskoristite starog snješka za novu igru. Uzmite stari šešir (ili nešto što liči na šešir) i napravite natjecanje u bacanju šešira na snješkovu glavu. Kako bi igra bila interesantnija, označite obaveznu udaljenost od snješka.

Tko će veću

Ovo jednostavno natjecanje može biti jako zanimljivo. Podijelite se u timove, a svaki tim ima zadatak napraviti što veću grudvu snijega. Igra će postati izuzetno zanimljiva kada grudva postane preteška za igrače.

Snježni nogomet


Sve što vam treba su dvije ekipe od tri ili više osoba za igru, uz sprej bocu napunjenu sa mješavinom vode i boje za hranu za označavanje polja za igru. Nogomet na snijegu prava je uživancija puna smijeha i nepredviđenih obrta. Djeca tako na najbolji način troše energiju u hladnim zimskim danima, a usput se druže sa vršnjacima, prijateljima i porodicom.

Napravite iglu

Napravite brdašce snijega (što više, to bolje) i dobro ga utabajte, da bude čvrsto. Onda izdubite ulaz u iglo i iz unutrašnjosti brdašca izbacite što više snijega (pri tome pazite sa “zidovi” ostanu dovoljno debeli da se kućica ne bi urušila). Djeca će biti oduševljena novim skrovištem. Zajedno, možete izgraditi i ostale “objekte”, ogradu, prilaz itd…

Koju god igru izaberete, nećete pogriješiti. U hladnim zimskim danima, djeci je potrebno da su na svježem zraku, a ako u blizini postoji planina ili izletište, mogućnostima nikada kraja.

Izvor: roditeljstvo.com

,

Strah od odvajanja kod beba

Kako bebe otkrivaju vlastiti identitet

Od rođenja do godine dana starosti, vaše dijete neće moći razlikovati sebe od vas. Kad počne shvaćati da vi niste dio njega, shvatit će da ga možete ostaviti i da će biti samo. Tako se počinje javljati strah od odvajanja – to je faza koju većina beba prolazi, a može trajati do druge godine djetetova života.
Jedno britansko istraživanje je pokazalo da djeca mlađa od godinu dana ne shvaćaju sebe kao pojedince. Kad su ih posjeli pred ogledalo, bebe su pokušale dodirnuti „dijete u ogledalu“. Nakon što su na bebin nos stavili malo rumenila, svaka je beba pokušala dodirnuti nos u ogledalu. S 12-13 mjeseci imaju izraženiji osjećaj vlastite osobnosti, pokazalo je navedeno istraživanje. Starija su djeca dodirivala vlastiti nos kad su vidjeli nešto crveno na nosu.
Dijete će razvijati svoj osjećaj individualnosti i identiteta još godinama. Kako će imati više samopouzdanja i kako će razvijati društvenost i naučiti da ćete se vratiti nakon što ga ostavite u jaslicama ili kod dadilje, nastavit će s razvojem vlastitog identiteta. Obično se s razvojem samosvijesti razvija i želja da dobije ono što želi. Ovo je i korijen djetetovih gnjevnih ispada.
U dobi od dvije do tri godine, dijete počinje samo istraživati svijet, sve više se odvajajući od vas. Smijat će se kad ćete ga pokušati uloviti. Kad ste vani iskušavat će vaše granice radeći stvari koje mu vi kažete da ne smije.

Kako bi dijete razvijalo osobnost potrebna mu je vaša pomoć, kroz ljubav, pažnju i igru. Važno je da nauči da vam može vjerovati. Kako biste stekli povjerenje, redovito brinite o djetetu tako da ne bude gladno i da mu bude ugodno. Također igranje, smijanje i pažnja će mu pomoći da vam vjeruje. Potrebna mu je ovakva pažnja kako bi hrabro kročilo u istraživanje svijeta.

Njegov osjećaj neovisnosti i samostalnosti možete njegovati tako da mu dozvolite da izabere između dvije igračke ili dvije vrste hrane. Neka samo izabere koju od dviju knjiga ćete mu pročitati. Potičite njegovu potrebu za neovisnošću, ali dajte mu podršku kad je zatraži od vas. Kako raste, dijete će naučiti samo raditi i druge stvari poput vezanja cipela, vožnje bicikla ili pravljenja sendviča. Ako vaše dijete pati od velikog straha od odvajanja u dobi od 18 mjeseci, popričajte s liječnikom.

 

Izvor: zena.hr

, , ,

Sisanje palca

Kada i kako se riješiti ove loše navike

Sisanje palca je navika koja se javlja kod velikog broja djece, a mnogi je roditelji mrze. Razumljivo, roditelji uporno traže metode kako pomoći djeci i kako ih spriječiti da drže palac u ustima. Za razliku od dude varalice koju možete baciti, palac predstavlja veći problem.

Sisanje palca je normalno kod dojenčadi. Prirodan nagon za sisanjem može kod nekih beba izazvati sisanje palca u prvim mjesecima života ili čak i prije rođenja. Bebe mogu sisati ruku, prst ili druge predmete poput dude varalice. Bebe imaju prirodnu potrebu za sisanjem, koja se obično smanjuje nakon navršenog šestog mjeseca života. No mnoge bebe nastavljaju sa sisanjem kako bi se umirile. Sisanje može postati navika kod beba i djece koje se pomoću toga umiruju kad su gladne, prestrašene, nemirne, umorne ili kad im je dosadno.
Većina djece se riješi ove navike između 3 i 5 godine života. Savjetuje se da djecu ne odvikavate na silu.

Strpljenje
Bebe koje počnu sisati palac s vremenom se, kad počnu puzati i hodati, mogu odviknuti od toga. Roditelji koji primjete da im dijete počinje sisati palac mogu djetetu umjesto palca ponuditi dudu varalicu (anatomski oblikovanu).

Zdravstvene posljedice sisanja palca
Sisanje palca može kod djece izazvati probleme sa zubima poput nepravilnog položaja zubiju, nepravilnog zagriza, zubi mogu biti gurnuti prema naprijed, a ponekad mogu nastati ozbiljniji problemi poput deformacije čeljusti. Također dijete može imati problema s izgovorom nekih glasova ili drugih govornih problema.
Ove bi se navike svakako trebalo riješiti prije nego počnu nicati trajni zubi.

Kad početi s odvikavanjem
Djeca koja sišu palac mogu zatrebati odvikavanje ako :

  • istovremeno povlače kosu, osobito ako su u dobi od 12 do 24 mjeseca,
  • ako nastave često sisati palac i nakon 4 ili 5 godina života,
  • sama zatraže pomoć za odvikavanje ili osjećaju sram zbog toga,
  • ako im se jave problemi sa zubima ili govorom.

U pravilu sami možete pomoći djetetu da se riješi te navike tako da postavite pravila i da im nečim drugim zaokupite pažnju. Možete npr. ograničiti vrijeme i mjesto kad vaše dijete smije sisati palac. Pohvale i nagrađivanje također pomaže u odvikavanju. A kako dijete sazrijeva može preuzimati aktivniju ulogu u odvikavanju.

Nagrada
Iako se ne preporuča podmićivanje, razmislite o nagrađivanju djeteta. Djeci u dobi od 4 godine i više roditelji mogu ponuditi nagradu ako izdrže cijeli dan ili tjedan bez sisanja palca

Budite iskreni
Roditelji bi trebali objasniti starijoj djeci zašto trebaju prestati sisati palac. Za početak, ruke su prljave. Drugo, sisanje palca može naštetiti zubima. I treće sisanje palca nije dobra navika.

Zavoj ili rukavice
Jedan od učinkovitih načina za pomoć djetetu pri odvikavanju od sisanja palca je to da dijete spava s rukavicama ili zavojem na palcu.

Izvor: zena.hr

, , ,

Escherichia Coli i bebe

Escherichia Coli ili skraćeno E. Coli je široko rasprostranjena bakterija koja ulazi u hranu tijekom njezine proizvodnje (u najvećem broju slučajeva u meso i povrće) te prelazi u čovjekov probavni sustav. U organizmu se može ili ne mora ponašati kao nametnik.

Naime, u našem organizmu živi čitav niz bakterija od kojih većina, poznatijih i kao “dobre bakterije” zapravo pomažu u pravilnom funkcioniranju metabolizma. Neke od tih bakterija pomažu nam probaviti hranu ili se boriti protiv određenih bolesti.
E. Coli živi u našim crijevima, gdje pomaže našem organizmu rastvoriti hranu i u procesu njenog probavljanja. Nažalost, određeni tipovi E.Coli (takozvani sojevi) mogu iz crijeva ući u krvotok te dalje u određene organe, gdje izazivaju ozbiljne zdravstvene probleme u vidu upala, a mogu dovesti i do smrti, kao što čitamo posljednjih dana u vijestima.

Koji soj E. Coli je smrtonosan i kako se ljudi mogu zaraziti?

E.coli O157:H7, odnosno EHEC, u posljednjim je mjesecima zarazila više stotina ljudi u Njemačkoj i nekim drugim europskim zemljama te odnijela i ljudske žrtve. Ova bakterija, odnosno njezin opasni enterohemoragijski soj prvi puta je otkriven još 1982. godine, a raširio se diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Kao i drugi sojevi E.Coli i ovaj najčešće živi u probavnom traktu preživača poput goveda, u crijevima drugih domaćih životinja i ptica, no kod životinja ona nije opasna jer nema receptora na koje bi se vezala i ušla u krvotok životinje. Kod ljudi se ovaj opasni soj E.Coli nažalost ponaša kao i svaki drugi soj te bakterije, pa može ući u krvotok i inficirati organizam, izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, pa čak i smrt.

Ljudi se obično E.Coli (pa tako i EHEC sojem) zaraze na sljedeće načine:
– preko izmeta domaćih životinja
– preko povrća koje je gnojeno zaraženim izmetom, oprano ili zalijevano zaraženom vodom
– preko mesa (najčešće se radi o nedovoljno pečenom mljevenom mesu) i salama
– dodirom sa zaraženim životinjama ili ljudima
– konzumiranjem nepasteriziranih sokova ili mlijeka
– rijeđe preko zagađene bunarske vode te u nedezinficiranim bazenima

Ukoliko se u hrani nalazi E. Coli to po njezinom izgledu ili mirisu nećete moći vidjeti niti prepoznati. Bakterija se može “ubiti” samo visokom temperaturom.

Simptomi zaraze bakterijom Escherichia Coli

Simptomi zaraze najčešće ovise o tome u kojem se dijelu organizma bakterija nalazi, gdje je došlo do upale i koji soj E.Coli je u pitanju. Prvi simptomi nastupaju u razdoblju od 10 sati do 8 dana nakon zaraze.

Najčešći simptomi su:
– jaka bol u želucu i grčevi
– povraćanje
– proljev
– krvava stolica

Infekcija traje obično oko 10 dana i nema značajnijeg povećanja temperature.
Kod zaraze sojem E.coli O157:H7 pojavljuju se visoka temperatura, krv u stolici i/ili urinu, zaražena osoba pati od niskog broja trombocita, anemije, a često dolazi do zatajenja bubrega.
Kada E.Coli uzrokuje upalu mokraćnog trakta, javljaju se povišena temperatura, pojačano i otežano mokrenje, peckanje prilikom mokrenja, bol u mokraćnom mjehuru i krv u urinu.

Escherichia Coli i bebe

Bakterija E. coli često je uzročnik sepsi i meningitisa kod novorođenčadi. Bebe se mogu E.Coli zaraziti tijekom poroda, ukoliko se bakterija nalazi u majčinoj rodnici.
Prvi simtomi kod novorođenčadi mogu biti gotovo nezamjetni. Primjetit ćete da beba manje jede, radi velike pauze u disanju, ima previsoku ili prenisku temperaturu, nervozna je, plačljiva i spava duže no inače. Neke bebe povraćaju i dobivaju proljev ili im otiče područje trbuha.
Sepsa se kao i kod odraslih dijagnosticira vađenjem krvi i pretragama krvi, a meningitis analizom kultura u cerebrospinalnoj tekućini.

Kako se E. Coli dijagnosticira i liječi?

Ukoliko netko pokazuje simptome zaraze E.Coli, liječnik će uzeti uzorak krvi, mokraće i/ili stolice te ih poslati na daljnje testiranje. Ukoliko se kao simptom pojavi proljev, zaražena osoba ne bi trebala uzimati lijekove protiv proljeva, jer će oni samo usporiti proces izlječenja. Ovisno o ozbiljnosti upale i zaraze, neki pacijenti morat će ostati na bolničkom liječenju, obzirom da se može razviti vrlo ozbiljna upala bubrega i druge po život opasne upale vitalnih organa.
Liječenje će ovisiti o soju E.Coli bakterije i lokaciji u organizmu koju pogađa. Kod nekih upala bit će dovoljni antibiotici, kod drugih će se trebati kloniti antibiotika zbog toga što bi samo pogoršali zdravstveno stanje pacijenta.

Kako se zaštititi?

Djeca i odrasli trebali bi što češće jesti zajedno dobro kuhanu i opranu hranu te izbjegavati slabo pečeno meso, osobito u fast-food restoranima, gdje ne znate odakle je meso nabavljeno. Isto tako, izbjegavajte nepasterizirano mlijeko i sokove, nedovoljno obrađene salame od nepoznatih proizvođača te voće i povrće nepoznatog porijekla. Najbolji izbor ipak su domaći proizvodi hrvatskih seljaka.

Ukoliko se imate naviku kupati u jezerima, rijekama ili bazenima, pokušajte naviknuti dijete da što manje vode završi u ustima tj. želucu. Ukoliko se u vodi nalazi bilo kakav ljudski ili životinjski otpad, postoji mogućnost da se nalazi i E.Coli.

Naučite dijete da uvijek dobro opere ruke, osobito nakon korištenja javnih toaleta i obavezno prije jela.
Dobro perite sve voće i povrće. Iako je E.Coli vrlo otporna bakterija i ne postoji dokaz da ćete je vodom isprati, nikada nije na odmet vrlo dobro “oribati” povrće i voće koje jedemo.
Naučite dijete (osobito djevojčice) da se prilikom obavljanja velike nužde brišu toaletnim papirom potezima prema unatrag, kako se E.Coli iz stolice ne bi našla u mokraćnom traktu i tamo izazvala upale.

Može li se zaraza E.Coli zaustaviti i kako?

Najveći broj zaraza E. Coli dolazi nam iz hrane. Ukoliko vas više zanima što zapravo jedemo, zašto nam životinje donose toliko zaraza, kako nastaje naša hrana u industrijskoj proizvodnji i zašto ne razmišljamo o onome što jedemo, pogledajte dokumentarni film Food Inc. Tamo ćete saznati više o E.Coli i ignorantskoj politici mesoprerađivačke industrije kad je zdravlje ljudi u pitanju, a na primjeru uzgoja goveda i životinjskog mesa općenito.

Naime, većina američkih mesnih industrija odlučila je hraniti goveda prerađevinama kukuruza, koji je jeftiniji od trave, kaloričniji i najbrže postiže cilj da se govedo u što kraćem roku udeblja i što prije ide na klanje. Međutim, probavni trakt goveda evolucijski je prilagođen probavljanju trave kao glavne prehrambene namirnice.

Kada goveda hranimo kukuruzom ili bilo kojim drugim žitaricama, njihov probavni trakt od pH neutralnog postaje iznimno kiseo, zbog čega E.Coli postaje otporna na kiseline. Kada ta ista E.Coli dođe u probavni sustav čovjeka, trebala bi također biti uništena u prvoj liniji obrane tj. uz pomoć obične želučane kiseline. Budući da je na nju otporna, ona ulazi u crijeva, može ući u krvotok i izaziva upale s potencijalno smrtonosnim posljedicama.

Sveučilište u Cornellu je putem istraživanja otkrilo da životinje koje su hranjene travom, imaju čak 80% manje otrovnih sojeva E.Coli u svom probavnom sustavu, od životinja hranjenih kukuruzom ili drugim žitaricama. Isto tako, E.Coli iz goveda koje se nađe u našem organizmu, puno je brže uništena želučanim kiselinama i manje je otporna na naš imunološki sustav.

Zaključak je da, ukoliko vaša obitelj jede i voli meso, pokušajte ga kupovati iz organskog uzgoja, a manje iz industrijskog uzgoja. Uvjerite se je li životinja koju jedete hranjena hranom koja joj je evolucijski namijenjena i prilagođena njezinu probavnom sustavu ili je tovljena kaloričnim kukuruzom kako bi bila debela i sočna izvana, a zapravo je otrovana i zarazna iznutra.

Ukoliko se želite boriti protiv Escherichije Coli općenito, osvijestite ono što jedete i informirajte se odakle dolazi hrana koju servirate djeci.