, ,

Neobična tradicija u Finskoj: kutija umesto kreveta za bebu

Vlada države Finske svakoj mami besplatno dodeljuje specijalnu kutiju za bebu koja sadrži sve potrepštine za novorođenče, a koja često služi i kao bebin prvi krevetić.

Zanimljivi porodiljni paket trudnice u Finskoj dobijaju od 1938. godine, a od nastanka tradicije kutija mladim majkama olakšava prvi susret sa roditeljstvom. Ovakva vrsta pomoći osmišljena je kako bi sve bebe imale isti početak života, jednake uslove bar prvog dana, bez obzira odakle dolaze, gdje žive i ko su im roditelji. Trudnice u Finskoj danas imaju opciju da biraju između novčanog iznosa od 140 € i kutije, ali se 95%  njih odlučuje za kutuju.

Paket je na raspolaganju svim trudnicama, a sadrži vreću za spavanje, benkicu, proizvode za spavanje, pelene, čarape, rukavice, kapice, slikovnicu, igračkicu za rast zubića, posteljinu i mali madrac  na dnu kutije. Proizvodi su se mjenjali tokom godina, a prva kutija je pored madraca , uglavnom sadržala tkanine jer su majke tada same šivale odjeću djeci. Mnoge bebe su prvu noć života provele upravo u ovoj kutiji.

Na početku su se porodiljni paketi dodjeljivali samo obiteljima  sa niskim primanjima, ali se to nedugo zatim proširilo na sve trudnice. Jedini uslov je bila obavezna posjeta doktoru pre četvrtog mjeseca trudnoće, što je olakšalo i umnogome doprinjelo boljem zdravlju i mama i beba. U narednom periodu u Finskoj znatno se smanjila stopa smrtnosti novorođenčadi, za šta je, donekle, zaslužna upravo ova kutija.

Peta bolest

Što je peta bolest?

Peta bolest ili erythema infectiosum ili megaleritem je blaga virusna bolest najčešće dječje dobi koja se javlja uglavnom bez povišene temperature, a glavni znak je osip po koži. Javlja se sporadično ili epidemijski.

Koji je uzročnik?

Uzročnik pete bolesti je vrsta virusa – parvovirus B19.

Koji su simptomi pete bolesti?

Nakon inkubacije od 4 do 20 dana, najčešće se javlja crveni osip oba obraza, ali osip se javlja i na drugim dijelovima tijela. Rjeđe se javljaju temperatura, glavobolja i curenje iz nosa. Kod odraslih osipa često nema, ali se može pojaviti bol u zglobovima. Više od 25% zaraženih nema nikakve simptome.

Mogu li se javiti komplikacije?

Kao i kod većine zaraznih bolesti i ovdje su moguće komplikacije, koje se mogu javiti kod prethodno bolesnih osoba, onih s hemolitičkim anemijama (anemije koje dovode do razaranja eritrocita), te onih s oslabljenim imunološkim sustavom (npr. osobe oboljele od raka ili HIV pozitivne osobe), kao i kod trudnica.

Kako se bolest dijagnosticira?

Bolest se najčešće dijagnosticira prema kliničkim obilježjima i epidemiološkoj situaciji. Konačna dijagnoza postavlja se dokazivanjem protutijela na parvovirus B19 ili na njegov DNA.

Kako se bolest liječi?

Liječenje najčešće nije potrebno, jer bolest prolazi spontano. U slučajevima artritisa i bolova u zglobovima mogu se uzeti lijekovi poput ibuprofena.

Kako se prenosi?

Peta bolest se prenosi sa čovjeka na čovjeka preko kapljica sekreta dišnog sustava koje se šire zrakom, rukama ili predmetima i to u bliskom kontaktu u obitelji, školama i dječjim vrtićima. Može se prenijeti i s majke na plod, ali i transfuzijom krvi.

Koliko dugo je oboljeli zarazan za druge?

Ukoliko osoba ima samo osip (što je najčešće), ona je zarazna uglavnom par dana prije pojave osipa. Osobe s oštećenim imunološkim sustavom i nekom drugom kroničnom infekcijom, parvovirus mogu širiti dugo vremena.

Kolika je zaraznost pete bolesti?

Vjerojatnost da se netko zarazi u uskom kontaktu u obitelji, školi ili sl. je 10-60%. Oko 90% odraslih bilo je u kontaktu s parvovirusom i ima zaštitna protutijela. Inače, preboljela bolest ostavlja trajan imunitet.

Koje su mjere prevencije bolesti?

Budući se bolest širi kapljičnim putem, mjere prevencije su ograničene. Trudnicama, bolesnicima s oštećenim imunološkim sustavom i bolesnicima s hemolitičkim anemijama savjetuje se izbjegavanje kontakta s oboljelima, a svakako dijeljenje pribora za jelo. Pranje ruku je univerzalna mjera sprječavanja niza zaraznih bolesti, a koristi i u slučaju pete bolesti. Cjepivo za sada ne postoji.

Rečenice koje roditelji ne treba da izgovaraju

Pojedine roditeljske izjave su postale sastavni dio svakodnevnog govora, pa roditelji više ni ne obraćaju pažnju kako one djeluju na djecu. Ipak, mnoge od njih su opterećujuće i izazivaju kod djece osjećaj manje vrijednosti, zbunjenost, a ponekad i sumnju u roditeljsku ljubav. Razmislite da li i koliko ih koristite i pročitajte kako one utječu na vaše dijete

1. Pitanje: “Šta ćeš biti kad porasteš?”.
Ako ovo pitanje odrasli postavljaju da bi se bolje upoznala trenutna dječja interesovanja, za dijete ono nema nikakvog smisla. U predškolskom periodu, dijete poznaje samo nekoliko osnovnih zanimanja (svojih roditelja, teta  iz vrtića, doktor , nogometaš ili neko zanimanje iz spektra onog što je vidjelo na TV-u), a i to na veoma površnom nivou. Ono što je o različitim zanimanjima naučilo u vrtiću, takođe je nedovoljno. Zato, kada djetetu postavite takvo pitanje, ono nema veliki izbor prilikom odgovora, pa je najčešći odgovor pominjanje nekog zanimanja za koje je čulo. Ipak, već time što vam odgovara (umjesto da kaže: “Ne znam”), govori o tome kako oseća opterećenje da bi trebalo da zna odgovor.

2. Pitanje: “Imaš li curu (dečka)?”.
Iako roditelji, bake, djedovi i druge odrasle osobe smatraju ovo pitanje simpatičnim – kada ga postavite djetetu, ono se osjeća obaveznim da u nekom trenutku kaže da ima djevojku (dečka) iako nema. Tako, zahvaljujući ovom pitanju, uobičajene dječje vrtićke simpatije – koje, takođe, mogu da izostanu, odjednom postaju glorificirane, to jest pretjerano važne. Nema potrebe da to razvijate kod djeteta. Umesto toga, pitajte ga da li ima simpatiju, i nikada ne spominjite da „mora da je ima“, ukoliko je nema.

3. Pitanje: “Koga više voliš: mamu ili tatu?”(baku ili dedu).
Baš kao i vi, i dijete sa svakom osobom iz svog okruženja gradi poseban odnos. Tako, odnos koji ima sa tatom, različit je od odnosa koji ima sa mamom, odnos koji ima sa tetom iz vrtića, različit je od odnosa koji ima sa bakom ili nekim drugim. Umesto da inzisistirate na top listi popularnosti kod djeteta, potrudite se da ima što više kvalitetnih i raznovrsnih odnosa.

4. Izjave tipa: “Mama zna najbolje”.
Kada se vi kao mama postavite da sve znate najbolje – djete vam, jednostavno, veruje. Ono tada glorificira i veliča vas, dok se slika koju ima o sebi stalno urušava. Zato, ono najprije sluša vaše zahtjeve, a tek u malo kasnijem uzrastu uspjeće da se izbori i suprotstavi vam se kada mu kažete, na primjer: „Obuci se, hladno ti je“, ili: „Sigurno si gladan“. Vi ste roditelj i ne želite da se dijete prehladi, ali da li ste sigurni da vi bolje možete da odredite kada mu je hladno ili kada je gladno? Svako dijete, bez obzira na uzrast, ima pravo na svoj glas i svoj izbor. Vi, kao roditelj, ne morate uvek taj glas da poslušate i odlučite ono što želi, ali morate da naučite da pitate i čujete dijete.

5. Rečenice sa ironijom. “Nešto si  tih, da nisi bolestan?”
Djeca nemaju smisla za ironiju, i tek odrastanjem uspjevaju da je shvate. Ironijom zbunjujete dijete, jer ono ne razumije da li ste vi zadovoljni njegovim ponašanjem ili niste. Zato, ako želite da ga pohvalite što je mirno – jednostavno ga pohvalite. Ako želite da ga pitate da li se oseća zdravo – jednostavno ga pitajte.

, ,

Kako se beba adaptira na život van maminog trbuha

Prvi bebin plač je događaj kome se raduju i porodilja i medicinsko osoblje koje je učestvovalo u porođaju. On predstavlja početak procesa adaptacije na vanmaterične uslove života

U toku ovog procesa se uspostavljaju nove funkcije, koje do tada nisu postojale (disanje, regulacija temperature), a i mjenjaju neke koje su postojale, ali moraju da se temeljno prilagode novim okolnostima (krvotok, izlučivanje). Za to je potrebno određeno vrijeme. Ono za disanje iznosi – nekoliko minuta, za krvotok – oko 24 sata, za funkciju jetre – nekoliko dana, za bubrege – nekoliko tjedana, a za pojedine metaboličke i imunološke funkcije – nekoliko mjeseci.

Šta se događa u plućima pri prvom plaču?
Da bi pluća prodisala, u kratkom vremenu mora da bude odstranjena tekućina koja do časa rođenja ispunjava dišne puteve, da se plućni mjehurići trajno ispune zrakom, da se protok krvi kroz pluća poveća šest do deset puta, a dišni centar u mozgu preuzme svoju funkciju „od prvog do poslednjeg daha života“.
Bebe rođene na vrijeme, koje imaju zrela pluća i nisu pretrpjele nikakav stres koji bi loše uticao na dišni centar, dišu bez napora. Kod prijevremeno rođene,  plućna funkcija se teže uspostavlja – zbog čega im je ponekad neophodna stručna pomoć u jedinici intenzivne njege.

Šta se dešava sa krvotokom?
Prvim udisajima i podvezivanjem pupčane vrpce, krvotok se iz temelja mjenja. To rezultira prekidanjem protoka krvi kroz takozvane fetalne komunikacije – kojima je krv zaobilazila pluća, i uspostavljanjem normalnog protoka. On omogućava samostalan život, nezavisan od majčine cirkulacije.

Koja temperatura okoline bebi najviše odgovara?
Novorođeno dete je homeoterm, kao i odrasli, što znači da ima konstantnu tjelesnu temperaturu bez obzira na okolinu. Ali, raspon temperature sredine unutar kog može da održava svoju tjelesnu temperaturu konstantnom, mnogo je uži. Novorođenče se na hladnoći lako rashlađuje, a u pretoploj sredini lako pregrijava. Terminskom novorođenčetu najviše odgovara temperatura od 31-34 stupnjeva kada je golo, i oko 24 stupnjeva kada je uobičajeno obučeno i pokriveno pamučnim pokrivačem.

Za koje vrijeme novorođena beba treba da promokri?
Beba mokri i prije rođenja, a poslje rođenja bi morala da mokri bar jednom do kraja prvog dana života. Međutim, bubrežna funkcija novorođenčeta zadovoljava potrebe samo u bazalnim uslovima (kada je mala potrošnja energije), a nije dovoljna da savlada eventualna opterećenja kao što su smanjen ili povećan unos tekućine ili neodgovarajuća ishrana, o čemu treba voditi računa.

Koliko vremena bebi treba da “nauči da sisa?”
Novorođenče, pa i nedonošče, ima urođen refleks sisanja. Ali, i pored toga, popriličan broj beba ima problema sa izvlačenjem mlijeka iz majčinih dojki. Za prilagođavanje složenih mehaničkih funkcija koje obavlja sistem organa za varenje, obično je dovoljno sedam dana od rođenja. Nakon tog perioda – zdrava, terminska beba bi trebalo da sisa bez problema i polako dobija u tjelesnoj masi. Digestivni sistem donesenog novorođenčeta je u potpunosti sposoban da provari majčino mlijeko. Svaka druga vrsta hrane za njega predstavlja opterećenje i izvor mogućih komplikacija.

Zašto neke novorođene bebe požute?
Novorođenče ima gušću krv od odraslih, jer ima veći broj eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) – koji su mu prije rođenja bili potrebni u uslovima smanjene koncentracije kisika u odnosu na njegovu količinu u zraku. Kako pri udisanju atmosferskog zraka ta količina eritrocita predstavlja višak – on se razgrađuje u jetri. Tom prilikom, crveni piment hemoglobin se pretvara u žuti – bilirubin. Najčešće, novorođenačka žutica nastaje zbog nezrelosti jetre koja treba da razgradi veliku količinu bilirubina i njegovog nakupljanja u krvi. Takozvana fiziološka žutica je normalna pojava, a dešava se kod oko trećine terminskih i polovine prijevremeno rođenih beba. Obično nije jaka i prolazi spontano ili uz odgovarajuću terapiju bez ikakvih posljedica.

Da li novorođenče posjeduje imunitet?
Dijete se rađa sa pasivno prenjetim antitijelima majke, koja ga štite od izvjesnog broja infekcija koje je majka preležala, ali svega dva do tri mjeseca, a zatim nestaju. Za formiranje vlastitog imuniteta je potrebno najmanje šest mjeseci, a praznina u periodu od trećeg do šestog meseca se popunjava antitijelima koje sadrži majčino mlijeko. S obzirom da ono sadrži i druge elemente odbrane koji kod bebe još nisu sazreli, predstavlja najbolju zaštitu od infekcija.

Da li novorođena beba vidi i čuje?
Nervni sistem se najsporije prilagođava. Sa dva mjeseca se gube pojedini primitivni refleksi i započinje proces uspravljanja, koji se završava samostalnim prohodavanjem. Inače, nervni sistem se razvija i nakon završetka djetinjstva, kada su svi ostali sistemi već odavno u potpunosti razvijeni. Ustanovljeno je da zdrava beba čuje i prije rođenja. Zato najprije reagira na majčin glas, koji joj je od ranije poznat. Novorođenče je sposobno i da vidi, ali prvih dana po rođenju rijetko otvara oči, a i tada nije u stanju da fiksira pogled, jer nema iskustva. Treptanjem reaguje na jaku svetlost.

Kako da pomognete bebi da što bezbolnije prebrodi probleme prilagođavanja?
Sljedite prirodu! Ona se postarala da ublaži probleme koji nastaju tokom složenog procesa adaptacije na vanmaterične uslove života, pružajući djetetu kroz majčino mlijeko sve što mu nedostaje. Zato je od izuzetnog značaja da vašu novorođenu bebu što ranije stavite na grudi, da od rođenja sisa kad god poželi (danju i noću), i da je u prvih šest mjeseci života hranite isključivo svojim mlijekom, pri čemu treba da dodajete samo vitamin D. Dojenje, uz postepeno uvođenje nemlječne hrane, treba da nastavite bar do godinu dana. Ono je, uz normalnu trudnoću i porođaj, najvažniji uslov za dobru prilagođenost uslovima sredine u kojoj dijete živi.

,

Kuhanje sa djecom – zabavna i korisna aktivnost

Fenomenalan način da provedete vreme sa svojim klincima, u aktivnostima u kojima ćete svi da uživate, jeste da zajednički kuhate. Vrijeme koje provedete u ovoj igri, biće ne samo zabavno, već i korisno

Za razliku od nas, odraslih, koji smo često ljeni i ne volimo da učimo nove stvari, kod djece se javlja pravo oduševljenje svaki put kada treba da savladaju neku novu vještinu. Skoro sva djeca vole da eksperimentiraju , a šta može da bude bolje  za istraživanje od kuhinje? Ona je mjesto u kome se dešavaju čarolije, pa neka vaši mališani u njoj budu glavni čarobnjaci.

Postavite pravila
Naravno, za mame i tate koji sve vole da drže pod kontrolom, ovakva zabava sa djecom može da bude naporna i da im predstavlja pravi stres. Zato je važno da se dobro pripremite i organizirate na pravi način. Prije svega, potrebno je da djeci date do znanja da u kuhinji “igra” ne može da bude sasvim spontana, i da postoje određena pravila koja će morati da poštuju, a kojih ćete ujedno i vi da se pridržavate. Prije svega, mora da se zna da ste vi glavni kuhar, i da vi svojim malim pomagačima određujete šta će da rade. Također, moraju da prihvate da ćete sve vrijeme nadgledati ono što rade, kako se slučajno ne bi povrijedili ili, na primjer, prosuli hranu koju zajednički pripremate.

Bez nervoze!
Kada odlučite da kuhate sa djetetom, odvojite dovoljno vremena. Najbolje je da to bude tokom vikenda, kada imate više vremena i niste ograničeni nekim važnim obavezama. Iako je “fora” u tome da vam klinci pomažu, svakako računajte na to da će vrijeme koje ćete provesti u kuhinji biti dosta duže od onog koje je uobičajeno. Ali, budite opušteni, cilj nije da što brže nešto napravite, već da provedete vreme sa djetetom na kreativan način.

Nabavka
Nakon što ste odredili pravila ponašanja u kuhinji i odlučili šta ćete to ukusno da spremite, pripremite sve potrebne sastojke. Za početak, prošetajte sa djetetom do tržnice ili dućana, kako biste nabavili sve neophodne namirnice. Dozvolite mališanu da sam odabere – na primer ,  jabuke za štrudlu.

Dječji zadaci
Zaduženje koje će dijete imati, treba da bude primjereno njegovom uzrastu. Važno je da bude uključeno u proces pripreme, a ne samo da gleda šta vi radite. Isto tako, vodite računa da zadaci koje mu dodjelite ne budu previše teški, pa da se obeshrabri i odustane još na samom početku. Djeca od dvije godine mogu da vam pomažu u pranju povrća i voća, da mijese tijesto, razdvajaju listove salate… Trogodišnjaci su još vještiji u mješenju testa, a uživaće i u tome da sipaju tekućinu u određenu smjesu, kao i da dodavaju začine. Djeca od četiri i pet godina su već dosta vještija, pa mogu da mute jaja, mješaju pire, prave različite oblike od tijesta, odmjeravaju sastojke, pune paprike i slično. Predškolci i školarci mogu da vam pomognu u još „finijim“ poslovima – kao što je guljenje i sjeckanje povrća i voća, mućenje raznih smjesa mikserom, slaganje torti, ukrašavanje…

Neka svi uživaju!
Neće sva djeca uživati u svakoj vrsti kulinarskih aktivnosti. Zato ih pustite da sama odaberu šta žele da rade u kuhinji (naravno, ukoliko je to primereno njihovom uzrastu). Nemojte da se ljutite na njih ako nešto rade pogrešno, još manje da vičete, jer ćete ih tako samo obeshrabriti da se i dalje oprobavaju u kuhanju. Budite stpljivi i pristupite cijeloj stvari kao edukativnoj zabavi. I, naravo, za sve što djeca naprave – pohvalite ih, jer ćete tako doprineti njihovom samopouzdanju!

,

Savjeti za zdrave i lijepe dječje zubiće

Da li su svi slatkiši štetni za zube i koliko na razvoj zubića utiču sisanje palca ili dude?

Sa dobrim navikama za očuvanje zdravlja zuba treba početi od malih nogu. Naučite dijete šta sve može da bude štetno za zubiće i zašto je važna redovna i pravilna higijena.

Kako zaštititi dječje zubiće od štetnog utjecaja slatkiša, jer nije baš uvek moguće kontrolirati šta djeca jedu i braniti im baš sve što je slatko?
Do skoro je vladalo mišljenje da je najbolje braniti deci da jedu sve slatkiše, i da je to najbolji način da se sačuvaju zubići. Međutim, nova  istraživanja negiraju takvu teoriju, i po štetnosti svrstavaju slatkiše u različite kategorije. Tako, na primjer, najštetniji slatkiši za dječje zube su: karamel bomboni, gumeni bomboni, punjene čokolade, tvrde lizalice, i mnogi slični proizvodi.

Naravno, i drugi slatkiši, koji nisu navedeni, takođe imaju štetno dejstvo na zube – na koje djeluju svojim šećerima, ali ono može da se eliminira dobrim pranjem zubića odmah nakon uzimanja slatkiša.

Kod poslastica prve kategorije po štetnosti za zube, jedno pranje zuba neposredno poslije konzumiranja nije dovoljno, zato što se vrlo ljepljivi šećeri, pa i cijeli dijelovi slatkiša vrlo teško skidaju sa površine  zuba. Najbolja prevencija od bilo kakvih problema na dečjim zubićima je higijena i samo higijena, naravno – uz stalni roditeljski nadzor.

, ,

Prvi zimski praznici sa bebom

Novogodišnji i božićni praznici su pravo vrijeme za stvaranje dragocjenih obiteljskih uspomena. Evo šta ne bi trebalo da propustite…

Vaša beba se neće sjećati svoje prve jelke i poklona, ali se bez obzira na to potrudite da joj obezbjedite lijepe trenutke. Započnite obiteljsku tradiciju, uživajte u svakom danu i detalju i sačuvajte komadić praznične atmosfere kroz fotografije, video snimke i specijalne darove.

Napravite spisak poklona

Ukoliko očekujte novogodišnje poklone za bebu od prijatelja i rođaka, pošaljite im spisak stvari koje bi obradovale vašeg mališana. Na taj način ćete dragim ljudima pomoći u izboru, a pokloni koji dobijete biće baš oni koje ste željeli.

Napravite plan druženja

Verovatno ćete se viđati sa dosta ljudi tokom praznika, ali ne zaboravite da sva druženja uklopite sa uobičajenim ritmom spavanja vaše bebe.

Okružite se sa obitelji

Čak iako niste u prilici da za praznike budete sa rodbinom, neka u vašem okruženju ipak zauzmu značajno mesto. Izložite po kući fotografije dragih ljudi i šire obitelji.

Posvetite jedan dan samo bebi

Najljepši poklon koji možete pružiti djetetu je vrijeme. Potrudite se da bar jedan dan tokom praznika u potpunosti posvetite djetetu. Izađite u park, igraonicu ili na ručak. Mališana će oduševiti posebna pažnja.

Fotografija sa Deda Mrazom

Budite spremni na to da će beba možda i uplašiti bradatog čike u crvenom odelu, ali su fotografije sa Deda Mrazom neizostavna novogodišnja uspomena.

Specijalan poklon

Poklonite bebi dragocjen poklon koji će cijeniti i kada odraste, a koji može dalje pokloniti svom djetetu. To može biti vrijedan nakit, čaša sa ugraviranim datumom ili neka dragocjena igračka.

 

, , ,

Plivanje za bebe

Znanstveno je dokazano da se bebe rađaju sa urođenim refleksima za plivanje i ronjenje, a mi vam otkrivamo čega treba da se pridržavate ukoliko svoju bebu vodite na bazen.

Tokom zime, na otvorenom je veoma sužen izbor zajedničkih aktivnosti sa bebom. Zbog hladnoće i vjetra, roditelji često odustaju i od šetnje, opredjeljujući se za neke druge aktivnosti. Jedna od njih je plivanje za bebe.

Refleks za ronjenje

beba_baby_bazenBeba se rađa sa njim. Kada je pustite da zaroni, ona će da zadrži dah i da otvori oči. Vremenom taj refleks slabi, pa stariju djecu morate da naučite kako da zadrže dah ako žele da zarone (mada se taj refleks nikada u potpunosti ne izgubi).
Uprkos urođenim refleksima, bebu ni na sekundu ne smijete da ostavite samu u vodi, jer uvek postoji opasnost da se naguta vode
Švedski znanstvenici su proveli istraživanje u okviru kog je učestvovala 21. beba, starosti između četiri i dvanaest mjeseci. Nijedna od njih nije progutala vodu niti se zagrcnula kada su je zaronili u vodu. Interesantno je i da nijedna beba nije bila uplašena od sljedećeg “zarona”. Naprotiv, izgledalo je kao da ih to čini radosnim. Međutim, moramo da napomenemo da nikako ne smijete sami da isprobavate refleks ronjenja kod vaše bebe, jer bi to moglo da bude opasno!

Refleks za plivanje

Beba se rađa i sa ovim refleksom. Naime, ako bebu uzrasta do šest mjeseci potrbuške stavite u vodu, ona će refleksno da maše ručicama i nožicama, a ti pokreti mogu da liče na prave plivačke. Međutim, veoma je važno znati i napomenuti urođeni refleksi ne mogu da spriječe utapanje ukoliko bi se beba sama našla u vodi. To znači da ni na sekundu ne smijete da je ostavite samu!

Vrijeme za bazen

Pojedini roditelji nose bebe na bazen sa navršenih mjesec-dva.Isključivo topla voda
Neophodno je da se vodi računa o temperaturi vode u bazenu – poželjno je da iznosi između 28 i 30 stupnjeva. Ukoliko beba počne makar malo da drhti, odmah je iznesite iz vode!Međutim, u tom
periodu se bebin imunitet tek razvija, i još uvek je veoma slab. Zato stručnjaci ne preporučuju da bebe ispod šest mjeseci posjećuju bazen. Uvek postoji mogućnost da dijete proguta malo vode, a nikad ne može sa sigurnošću da se tvrdi da u bazenu nema bakterija koje mogu da mu naškode. Ako proguta “zagađenu” vodu, može da dobije dijareju (proljev), koja je “nezgodna” kod sasvim malih beba.

Sigurnost na prvom mjestu

Ono što je najvažnije, svakako jeste bezbjednost. Morate da vodite računa da bebu ni na sekundu ne ostavljate samu u vodi, tj. bazenu. Takođe, vodite računa da ne plivate držeći bebu – jer to može da bude veoma opasno, već se sve vreme stopalima oslanjajte na dno bazena. Iako mnoge bebe uživaju da budu u vodi i da “plivaju”, nemojte očekivati da će vaše dijete zaista da propliva do svog prvog rođendana. Obuku plivanja za bebe prije svega treba da shvatite kao zajedničku zabavu, u kojoj uživate i vi i vaša beba.

, , , , ,

Oprema koja olakšava dojenje

Koliko su točne tvrdnje da je za dojenje potrebna priprema? Kako da pripremite bradavice? Koliko su kreme korisne u prevenciji stvaranja ragada (ranica)? Pročitajte odgovore…

Dobra vijest je da vam je za dojenje potrebno veoma malo opreme. U stvari, teoretski vam ne bi bila potrebna nikakva oprema, pošto već posjedujete ono što je jedino neophodno – vaše grudi! Ipak, u današnje vrijeme, mnoge buduće majke će odlučiti da koriste grudnjak za dojilje, jastučiće za grudi i slično… Ovakva oprema, iako nije neophodna, olakšava dojenje i doprinosi da ono bude prijatno iskustvo.

Bez obzira što namjeravate da dojite bebu, preporučljivo je da ipak pripremite flašicu, dudu i mliječnu formulu – za slučaj da beba ogladni a vi nemate dovoljno mlijeka (što se nekim ženama dešava na početku laktacije, dok se ne uspostavi proizvodnja optimalne količine mlijeka koja je potrebna novorođenčetu).

Oprema koja će vam biti potrebna:

Grudnjak za dojilje

Veoma je praktičan jer se otvara na prednjoj strani (iznad same dojke), tako da možete da dojite bebu bez skidanja grudnjaka. Vaša beba će moći da sisa čak i kada ste u društvu – a da vama ne bude neugodno.

Jastučići za grudi

Stavljaju se direktno na grudi, kako bi spriječili da mlijeko curi na grudnjak i odjeću. Postoje dvije vrste jastučića: oni koji se peru (ekonomičniji su) i jednokratni (zgodniji su za upotrebu).

Krema za bradavice

Glavni uzrok pojavljivanja ragada (ranica) na bradavicama je to što beba usnama ne zahvati dobro dojku. Najvažnije je da od samog početka savladate tehniku dojenja, kako biste vi i vaša beba imali što manje problema. Ako ipak dođe do pojave ragada, ono što može da vam olakša daljnje dojenje je korištenje odgovarajuće kreme – kao što je Multi-Mam lanolin (sastoji se od čistog lanolina). Preporučuje se da se ovakve kreme koriste i kao prevencija, u slučaju da imate osetljive bradavice, kako bi se izbegla pojava ragada.

Inače, kreme za bradavice se koriste slično kao i kreme za sunčanje – u početku često, a kako vrijeme odmiče – sve manje. U početku bi trebalo da se koriste pred svaki podoj, a zatim se njihova upotreba prorjeđuje, da bi se na kraju potpuno izbacile iz upotrebe.

Pumpica za grudi

Većini žena ova spravica uopće nije potrebna, dok je pojedinim majkama neophodna. Pumpica se najčešće koristi kada dojilja zbog pojave ragada mora da pauzira sa dojenjem, ili kada su grudi prepune mlijeka pa mora da ih isprazni nakon svakog podoja. Postoje ručne i električne pumpice. Ručne su zgodnije za upotrebu jer su: manje, možete da ih nosite sa sobom, i znatno su jeftinije. No, one su lake za korištenje jedino ako nemate problema sa isticanjem mlijeka. U slučaju da vam mlijeko sporo teče ili imate malo mlijeka – prilično su neefikasne jer su teške za korištenje. Električna pumpica je zgodnija za korištenje, posebno za one majke koje se iz određenog razloga često izdajanju (ako, na primjer, idu na posao dok je beba još mala, pa ostavljaju mlijeko da njime neko nahrani novorođenče).

Štitnici za bradavice

Štitnici (tzv. umjetne bradavice) su potrebni u slučaju da su bradavice zbog ragada u tako lošem stanju da ne pomaže ni krema. Oni omogućavaju da i dalje dojite bebu, a da ne gubite vreme na izdavanje. Ali, u slučaju da imate malo mlijeka ili da sporo teče, bebi će biti još teže da posisa mlijeko nego u slučaju da ne koristite štitnike. Zato je najbolje da budu što manji, kako bi i «barikada» između bebe i dojke bila što manja.

Pribor za hranjenje bebe

Ukoliko nemate dovoljno mlijeka, biće vam neophodna mlječna formula, kao i pribor koji čine flašica i duda. Takođe će vam biti potrebna četka za pranje flašice i sterilizator. Međutim, flašice mogu da se steriliziraju i u loncu – koji ćete da koristite samo za to. Na našem tržištu mogu da se nađu i tablete za hladnu sterilizaciju flašica.

Priprema bradavica

oprema_koja_olaksava_dojenjeU principu, nije potrebna nikakva posebna priprema. Neke iskusne mame preporučuju da u poslednjem mjesecu trudnoće, nakon tuširanja, kratko trljate bradavice suhim ručnikom, kako bi malo «očvrsle». Kremu za bradavice možete da koristite već od prvog podoja, ili da sačekate… pa, ukoliko vam se stvaraju ragade, da odmah počnete sa korištenjem kreme. Za smirivanje bolnih bradavica može da pomogne i ako ih premažete sa malo svog mlijeka, a nekim mamama je pomoglo stavljanje male količine strugane sveže mrkve. Ukoliko odlučite da koristite kremu za bradavice, provjerite da li je neškodljiv za bebu, odnosno da li možete da je dojite odmah nakon nanošenja kreme.

Ipak, najbolji način da bi se sprečilo stvaranja ranica na bradavicama je da od početka bebu pravilno stavljate na grudi. Potrudite se da i vi i vaša beba naučite pravilnu tehniku dojenja – važno je da beba usnama obuhvati cijelu bradavicu, a ne samo vrh ili dio bradavice.

, , ,

Skijanje i snowboard za najmlađe

Kako izgledaju prvi koraci na skijama i snowboardu, kada treba početi, koju opremu koristiti…? Upoznajte se sa uzbudljivim zimskim sportovima za djecu.

Prvi koraci na skijama

skijanje_i_snoubord_za_najmladje_265557933Najmlađa djeca sa prvim satovima skijanja počinju sa tri godine. U tom uzrastu, djeca samo probaju da skijaju, da zavole spuštanje niz snježne padine, načine prve skijaške korake i spuštanje niz stazu. Kada napune pet godina, mali skijaši brže napreduju. U tom uzrastu, na stazi mogu da provedu nekoliko sati. Djeca od sedam i više godina obuku skijanja prate bez problema. To je, ujedno, i pravo vrijeme za početak. Inače, i za ovaj sport važi molba da djete povjerite stručnim  instruktorima.

Škole skijanja imaju poseban sistem rada, program je prilagođen psihičkom i fizičkom razvoju djeteta (na osnovu dugogodišnjeg pedagoškog i sportskog iskustva). Djete može da prati obuku individualno, u školi skijanja – danas se formiraju grupe do osam polaznika (odlična varijanta, zato što se djeca međusobno takmiče i potiču), ili u kampovima – koje u ski centrima organizuju ski klubovi (financijski najpovoljnija varijanta). Djete u početku uči da skija jedan sat dnevno, a vreme na snijegu se postepeno povećava, u zavisnosti od uzrasta.

U obuci kod djece mlađe od pet godina veoma su korisni remenovi koji se vezuju mališanima oko struka i nogu, a pomoću kojih instruktor kontrolira pokrete mališana. (Djete je na skijama ispred odraslog, koji ga prati i remenjem kontrolira njegove pokrete.)
Prvo se uči vožnja ravno, zatim čučnjevi na skijama, hodanje, stavljanje skija i skidanje. Djeca se teško navikavaju na dužinu skija, zato se kreće od malih padina. Nikako se ne uči na stazama na kojima je gužva! Do sedme godine se ne koriste štapovi. Što su djeca mlađa, to više uče gledanjem i ponavljanjem pokreta koje im instruktor pokazuje, verbalna objašnjenja su korisna kod starije djece.

Dužina boravka na snijegu

filesMnogi na zimovanju provedu sedam ili četrnaest dana – što je malo da se skijanje u potpunosti savlada. Zato djete treba da se pripremi za stazu, da ne bi “gubilo vrijeme”, ali i da izbjegne upalu mišića prvih dana. Pijredlog je da mjesec dana pre odlaska na skijanje vježba u kući – četiri puta tjedno, po petnaest minuta: poželjno je razgibavanje, čučnjevi, skakutanje, ali i sve one “zaboravljene” vježbe sa tjelesnog. Može i da šeta, da trči…

U školama skijanja, djeca se dele na grupe od A do F. Grupu A čine početnici, B je naprednija grupa – u kojoj se najduže boravi, C grupu čine oni mališani koji su naučili paralelno da skijaju… i tako redom, do grupe F – u kojoj su natjecatelji. Od jedne do druge zime, djeca obično zaborave većinu naučenog. Zato, dragi roditelji, budite strpljivi. Potrebna su im dva dana da nastave tamo gde su stala, što je potpuno normalno.

Instruktori često zbog roditeljskog nestrpljenja imaju problema, jer se djeca uglavnom vraćaju u grupu B. Ali, to nije kazna, već sasvim normalan proces. Navijanje uz stazu, vrištanje kada djete padne, grdnje… nije rijetkost za mnoge mame i tate. Kada djete padne, to boli svakog roditelja. Ali, “stegnite srce” i udaljite se od staze. Od skijanja uglavnom odustaju djeca roditelja koji pažljivo prate svaki njihov korak na stazi – ona ne slušaju instruktora, jer netremice gledaju u roditelje.

Paralelni sportovi

Šta je sa talentiranom djecom? Svi instruktori u školama skijanja prate napredovanje mališana. Kada primjete nadareno djete – povezuju roditelje sa ski klubovima. Skijaši nisu “vezani” školskim raspustom, ali kao idealno vreme za skijanje se preporučuje veljača – pošto je dan duži, tako da se na stazi boravi sat, dva duže .

Obavezna oprema

Od opreme je obavezno ski odjelo – najbolje iz jednog djela, nepromočivo (zbog mogućih padova i hladnoće), potom nepromočive rukavice, šal, kaciga (instruktori je preporučuju umesto kape), naočale – da štite od hladnoće i bljeska snježne bjeline koja, ma kako divna, može da ošteti vid, ski cipele – koje mogu da budu samo pola broja veće od obuće koju djete nosi (naravno, moraju da budu udobne, uz nogu).

I, na kraju, skije i vezovi.  Ne preporučuju se plastične skije sa metalnim zarezima sa donje strane – one su dobre za penjanje, ali ne i za spuštanje. Marka skija nije važna, skoro svi prodavači u dućanima sportske opreme znaju šta je dobro, a po povoljnoj cijeni za prve skijaške korake. Skije treba da imaju metalni dio sa donje strane i da budu visine između brade i nosića. Obično se koriste dve sezone, za razliku od cipela, koje izdrže samo jednu.

Polovna oprema

Polovna oprema? Da, samo treba voditi računa da cipele nisu previše korištene. Isto je i sa iznajmljivanjem, ovde ili u ski centru. Skijaši vole razmjenu zimske opreme, a djeca natjecatelji opremu nabavljaju preko svog kluba, po povoljnijim cijenama.

Snowboard za djecu

Mnogi misle da  snowboard liči na skijanje, ali se ljubitelji ovog sporta baš i ne slažu sa tim. Ukoliko se djetetu dopada, moralo bi da ima najmanje sedam godina da bi se bavilo njime (još bolje – osam godina). Jer, ovo je «asimetričan» sport, što znači da nije za mlađu djecu, kojoj u mozgu još nije definisana prioritetna strana tjela . Takođe, u snowboardu su najviše angažirani mišići potkoljenice, koji se kasnije razvijaju. Zato, pored toga što se djete ne snalazi dobro, može da dođe do ozbiljnih povreda.

Ipak, i mlađi i stariji brže nauče da voze snowboard nego da skijaju. U svakom slučaju, to je divan, zabavan sport, za manje uređene terene. Čak i najmlađi mnogo nauče već za dva, tri dana. To je odličan sport za roditelje koji nikada nisu skijali!
Od opreme, u snowboardu se koristi jedna specijalna skija i posebni vezovi, a čizme su u odnosu na skijaške cipele znatno mekše. Odjeća je ista, dakle topla i nepromočiva.

Ništa bez licence

Najvažnije za oba sporta, i skijanje i snowboard je – škola, koju vode instruktori sa licencom. Pazite, ako vas neko vuče za rukav, nudi satove po nižim cijenama… obavezno mu tražite licencu! Nemojte sami da učite djecu. Nikako ih ne puštajte na skijama na staze za sankanje, i obrnuto. Ne stavljajte ih na svoje skije, ne gurajte ih, ne vucite. Ne navijajte pored staze, ne vičite na njih… a ako se plaše, poštujte njihov strah. Ne vodite mališane na skijanje po magli, ne koristite lift za visine sa kojih niste sigurni da će dijete smjeti da se spusti. Ne jurite, ne učite dijete da se na brzinu prilagodi drugima. Nažalost, najviše povreda, čak preloma – nastaje zbog sudaranja na stazi.

,

Deda Mraz (ne) postoji?

Da li djetetu reći istinu o Deda Mrazu ili ne, dilema je mnogih roditelja. Evo šta o ovoj temi misle pedagozi…

Roditelji ponekad inzistiraju na stavu da svojoj djeci uvek govore samo istinu. Odnosno, vjeruju da će ih djete, ako mu kažu da Deda Mraz postoji, «osuditi» kada jednom shvati da to nije istina, i da im ubuduće neće vjerovati. Međutim, nije tako. Sve dok ono vjeruje u Deda Mraza, to znači da nije spremno da prihvati istinu. Deda Mraz je oličenje dobrote, poštenja, radosti. Za razliku od roditelja, koji su ponekad skloni da decu grde i kažnjavaju, on ispunjava sve želje. Obasipa ih poklonima, a čak ih ni ne poznaje. On je neko zbog koga žele da budu dobra cjele godine, neko kome pišu pisma sa željama…

Nemojte djetetu uskraćivati dio djetinstva i mogućnost da živi malu bajku time što ćete mu objašnjavati činjenice. Kada odraste, primjetit ćete tanku razliku u njegovoj zrelosti i spremnosti da čuje “vašu” istinu. To je prelaz iz onog vremena kada je djete pronalazilo vlastite argumente kao dokaz za postojanje deda Mraza (na primjer, vi ga pitate kako na reklami ili na ulici vidite toliko različitih deda Mrazova – zar on može da bude na toliko različitih mjesta istovremeno, a djete vam odgovara da su svi oni prerušeni, a da će onaj “pravi” doći samo da donese poklone…), u vrijeme kada djete počinje da postavlja ta ista pitanja vama (na primjer: “Kako to da irvasi mogu da lete?”, “Kako se on, onako debeo, spusti kroz dimnjak? A šta kad živimo u neboderu?”…). Već postavljanje ovakvih pitanja govori o spremnosti djeteta da čuje istinu.

,

Savjeti za pravilan razvoj govora djeteta

Saznajte na koji način možete da pomognete djetetu da pravilno razvije svoj govor…

Način i vrijeme razvoja govora i jezika su individualni za svako dijete. Prve riječi se kod neke djece javljaju oko devetog mjeseca, a kod neke tek posle petnaestog ili šesnaestog. Nemojte čekati da djete sponatno progovori, aktivno učestvujte u razvoju njegovog govora.

Kako poticati pravilan razvoj govora?

1. Bebi ne treba tepati, ni maziti se kroz govor. Važno je kako se odgoji i uči bukvalno od rođenja. Ne treba joj se obraćati sladunjavo i umekšanih glasova („Pije moje“, „Cunce mamino“). Ako joj se tepa, ona usvaja tepanje kao pravilno, dakle uči pogrešno. Bebi treba pričati glasno i jasno, obraćati joj se kratkim i jasnim riječima, koje nisu komplicirane za izgovor, u direktnoj komunikaciji oči u oči. Potrebno je verbalizirati djetetovu aktivnost, predmete oko njega, postepeno koristiti riječi kojima mu pomažete da shvati prostor oko sebe (na, ispod, pored, iza) – da bi moglo da usvoji pravilan govor.

2. Ako roditelj nešto radi, dijete treba da se uključi u to, da pričaju sve vrijeme. Dobro je stimulirati mališana da definira neki pojam, a takve igre i druženje sa roditeljima djeca veoma vole. Ako se sa djetetom razgovara kao sa odraslim, preveniraju se govorno-jezični problemi.

3. Slikovnice znače mnogo i u najranijem uzrastu, ali samo ako ih djete koristi uz pomoć roditelja. Ne ukoliko sjedi samo i brzo ih lista. Danas se prodaju slikovnice sa jasno označenim uzrastom kojem su namenjene, i u njima se imenuju pojmovi bliski djeci – recimo, životinje. Zatim se uz imenicu, kada je djete usvoji, dodaje glagol („Maca spava“), a oko prvog rođendana je zabavna onomatopeja (Maca kaže: „Mjau“). Djetetu se tako obogaćuje pasivni rječnik – jednostavnim riječima pojmova iz okruženja koje može da razumije. Nakon toga, roditelji treba da ga potiču da usvojene riječi iz slikovnice koristi aktivno u kući i na ulici. U predškolskom uzrastu, pa i nešto ranije, slikovnice se zamjenjuju knjigama (na njima je, također, označen uzrast kojem su namenjene). Kasnije zajedno sa djetetom prepričavajte pročitano, dajući mu sve više prostora.

4. Ne bi trebalo tolerirati, ma kako nam bilo slatko – zamjenu slogova i glasova u riječima („ćimzice“), ali ne treba ni inzistirati na pravilnom izgovoru. Ako djete kaže: „Pavamo“, vi samo razgovjetno i polako ponovite: „Spavamo“. Ne imenujte predmete onako kako to radi djete (jopta, jutka), već mu uvjek dajte dobar primjer kako se taj predmet zove (lopta, lutka), bez inzistiranja da djete odmah ponovi pravilno. U početku, greške su sasvim moguće i normalne, djeca uče govor postepeno.

, ,

10 savjeta za hranjenje bebe flašicom

Umesto što se loše osjećate zbog toga što bebu ne dojite već je hranite na flašicu, naučite da u tome uživate zajedno sa svojom bebom.
Mnoge majke bebu hrane flašicom, bilo da je to njihov izbor ili su spijrečene da doje. Međutim, i takav način hranjenja novorođenčeta se može pretvoriti u svojevrstan ritual i zbližavanje majke i djeteta.

Prepoznajte signale – Ja sam gladna

Bebe plaču kada su jako gladne. Preduhitrite taj plač tako što ćete na vreme prepoznati signale kojima vam beba poručuje da je spremna za obrok, a to uglavnom pokazuje izrazima lica ili mahanjem rukama i nogama.

Izaberite mirno mesto za hranjenje

Kako beba sve hranjive sastojke dobija iz mlijeka, obroci su od vitalne važnosti. Preporučuju se tiha mjesta na kojima beba može da se koncentrira na hranu. To naravno ne znači da treba da preskačete obrok ukoliko ste na javnom mestu.

Podrigivanje je veoma korisno

Ukoliko beba povrati obrok, to nije zbog alergijske reakcije, već je previše pojela, kažu pedijatri. Nakon 60 mililitara hrane, podignite je da podrigne, tako što ćete je nasloniti na svoje rame i milovati po leđima.

Beba prestaje da jede kada je sita

Djeca znaju koliko hrane im je dovoljno. Okretanje glave od flašice je siguran znak da je beba sita. Ako ni nakon podrigivanja ne želi da jede, nema potrebe da je prisiljavate.

Pažljivo mjerite

Pogrešan odnos mlječne formule i vode može imati ozbiljne posljedice po zdravlje vaše bebe. Pažljivo pratite upustva sa ambalaže, i spremite samo onoliko hrane koliko vam je u tom trenutku potrebno.

Ne uspavljujte bebu mlijekom

Čak i ako zubi još nisu počeli da rastu, uspaljivanje djeteta uz mlijeko ili čaj može dovesti do brojnih problema sa zubima. Neka hranjenje bude samo prvi dio rituala pred spavanje.

Ne koristite mikrovalnu pećnicu

Ukoliko vaša beba voli topli obrok, izbjegavajte mikrovalnu pećnicu za zagrijavanje, jer se usljed neravnomjernog zagrijavnja dijete može opeći na flašicu.

I dojenje i flašica

Mnoge mame, i pored toga što doje svoju decu, u specijalnim prilikama hrane bebe flašicom. Bilo da je to zbog razdvajanja od djeteta ili nestanka majčinog mlijeka, flašica i formula su alternativa i dopuna obrocima vaše bebe.

I tata je od pomoći

Uključivanje očeva u rituale hranjenja bebe pozitivno utječe na njihovo zbližavanje. Mame koje doje mogu biti mirne i kada su odsutne, znajući da njihova beba pored tate i flašice neće biti gladna.

Hranjenje flašicom=zbližavanje

Vaš odnos sa bebom može biti blizak i ako hranite bebu flašicom, možete da je milujete i slušate kako uživa u hrani.

, ,

10 zanimljivosti o blizancima

Bilo da su jednojajčani ili dvojajčani, blizanci su svijet za sebe, a o njihovoj posebnosti svjedoče brojne zanimljivosti… 

Za porast blizanačkih trudnoća u poslednjom desetljeću  uglavnom je “odgovorna” umjetna  oplodnja. Međutim, istraživanja su pokazala da na začeće blizanaca utječu i godine majke, kao i njena visina i težina, hormonske terapije, genetika…

Evo nekoliko zanimljivih podataka o blizancima i blizanačkim trudnoćama..

Jedna od 80 trudnoća je blizanačka

Broj jednojajčanih blizanaca je prilično konstantan i iznosi 3 do 5 na 1.000 rođene djece, dok učestalost dvojajčanih blizanaca koji su rođeni iz spontano nastale trudnoće varira od 4 do 50 na 1000 trudnoća.

Kao odraz u ogledalu

Jednojajčani blizanci zapravo su odraz u ogledalu jedan drugog. I otisak prsta i zuba kod takve djece rijeđe je sličan, a češće izgleda sasvim suprotno, kao odraz u ogledalu.

Blizanci sa različitom bojom kože

Blizanci od kojih je jedan crnac, a drugi bjelac, rađaju je svega jednom godišnje, ali u budućnosti će se to češće dešavati. Dr Jim Wilson, genetičar kaže da, budući da otac i majka daju djetetu po 50% svojih gena, prva generacija potomaka roditelja različite rase sigurno će biti mješovite rase. S obzirom da je svako deseto djete mješovite rase, znači da će u budućnosti biti više blizanaca od kojih će jedan biti svjetle puti, a drugi tamne.

Dječaci dominiraju

U svijetu ima više blizanaca nego blizanki, ali se ova statistika mijenja u korist djevojčica kada su u pitanju trojke.

Jezik blizanaca

Pretpostavlja se da 40% blizanaca razvija svojevrsni vlastiti jezik, razumljiv samo njima. “Jezik blizanaca” se obično razvija u drugoj godini, a nastaje tako što jedan od blizanaca modelira nezreo i patološki govor drugog, zbog čega oba govore neispravno, a pritom se međusobno razumiju.

Ljevoruki blizanci

Skoro 22% blizanaca je ljevoruko, za razliku od ostalog dijela populacije, u okviru koje samo 10% ljudi daje prednost lijevoj ruci.

Gurkanje počinje već u trbuhu

Suvremena  tehnologija, koja je omogućila snimanje blizanaca u maminom trbuhu, pokazala je interesantne činjenice: oni se zabavljaju, ali i guraju još prije rođenja.

Najviše blizanaca crne rase

Među rasama postoji razlika u učestalosti rađanja blizanaca: kod bijele rase, rađa se jedan blizanac na 90 porođaja, kod žute rase tri blizanca na 1.000 porođaja, a kod crne rase 30 do 40 blizanaca na 1.000 porođaja.

Jednojajčani i dvojajčani blizanci

Osnovne činjenice vezane za blizance govore da su blizanci različitog spola uvek dvojajčani, a jednojajčani blizanci su uvek istog spola. Smatra se da je rađanje jednojajčanih blizanaca slučajan fenomen, a dvojajčanih – rezultat većeg broja ovulacija, i da se oni češće rađaju u porodicama u kojima je, naročito sa majčine strane, već bilo blizanačkih trudnoća.

Mame blizanaca su zdravije

Nova istraživanja su pokazala da mame koje su prirodnim putem rodile blizanace žive duže od drugih mama zato što su generalno tjelesno jače, zdravije i izdržljivije. One, takođe, imaju duži reproduktivni životni vijek, potrebno im je manje vremena za oporavak između trudnoća i u prosjeku imaju više djece.

, , ,

Kako da beba prespava cijelu noć?

 

Pomozite bebi da, nakon ukidanja noćnog podoja, razvije naviku spavanja.

Bebe same izbacuju noćni podoj. Neke već u drugom mjesecu, a neke kasnije. Roditelji treba da prepoznaju i prate bebin ritam. Ova mala, zahtjevna bića su različita, uostalom kao i mi, odrasli ljudi.

Kako da joj pomognete da nakon ukidanja noćnog podoja prespava cijelu noć?

♦ Pokušajte da planirate spavanje djeteta svaki dan. Stavljajte ga na spavanje svaki dan u isto vrijeme. Prije svakog počinka, napravite nešto što će vašem mališanu dati na znanje da se sprema za spavanje. To može da bude ljuljanje u naručju, čitanje priče, pjevušenje ili ležanje i nježno uspavljivanje. Tako će dijete znati da je vrijeme za odmor i samim tim će lakše i zaspati. Ritual ponovite prije svakog spavanja – kako noću, tako i pred dnevni odmor.

♦ Odjeća treba da bude udobna i lagana. Utopljavajte vaše dijete, ali nemojte pretjerivati. Savjetuje se slojevito oblačenje odjeće od prirodnih materijala.

♦ Bebama je potrebno da im bude toplo, ali ne da im bude prevruće. Ukoliko vama odgovara temperatura sobe, odgovaraće i vašem djetetu. Ako je moguće, dijete treba da spava uvek u istom prostoru. Tako se navikava na određeno okruženje za spavanje, pa samim tim lakše zaspi. To okruženje treba da bude mirno, tiho i opuštajuće, ali može da se čuje lagana muzika. Soba u kojoj se spava, mora da bude dobro provjetrena. Pomaže i šetnja prije spavanja.

♦ Ako idete na odmor, nemojte zaboraviti da ponesete predmete koje dijete povezuje sa spavanjem (dekicu, uspavanke, igračke…).