,

Kuhanje sa djecom – zabavna i korisna aktivnost

Fenomenalan način da provedete vreme sa svojim klincima, u aktivnostima u kojima ćete svi da uživate, jeste da zajednički kuhate. Vrijeme koje provedete u ovoj igri, biće ne samo zabavno, već i korisno

Za razliku od nas, odraslih, koji smo često ljeni i ne volimo da učimo nove stvari, kod djece se javlja pravo oduševljenje svaki put kada treba da savladaju neku novu vještinu. Skoro sva djeca vole da eksperimentiraju , a šta može da bude bolje  za istraživanje od kuhinje? Ona je mjesto u kome se dešavaju čarolije, pa neka vaši mališani u njoj budu glavni čarobnjaci.

Postavite pravila
Naravno, za mame i tate koji sve vole da drže pod kontrolom, ovakva zabava sa djecom može da bude naporna i da im predstavlja pravi stres. Zato je važno da se dobro pripremite i organizirate na pravi način. Prije svega, potrebno je da djeci date do znanja da u kuhinji “igra” ne može da bude sasvim spontana, i da postoje određena pravila koja će morati da poštuju, a kojih ćete ujedno i vi da se pridržavate. Prije svega, mora da se zna da ste vi glavni kuhar, i da vi svojim malim pomagačima određujete šta će da rade. Također, moraju da prihvate da ćete sve vrijeme nadgledati ono što rade, kako se slučajno ne bi povrijedili ili, na primjer, prosuli hranu koju zajednički pripremate.

Bez nervoze!
Kada odlučite da kuhate sa djetetom, odvojite dovoljno vremena. Najbolje je da to bude tokom vikenda, kada imate više vremena i niste ograničeni nekim važnim obavezama. Iako je “fora” u tome da vam klinci pomažu, svakako računajte na to da će vrijeme koje ćete provesti u kuhinji biti dosta duže od onog koje je uobičajeno. Ali, budite opušteni, cilj nije da što brže nešto napravite, već da provedete vreme sa djetetom na kreativan način.

Nabavka
Nakon što ste odredili pravila ponašanja u kuhinji i odlučili šta ćete to ukusno da spremite, pripremite sve potrebne sastojke. Za početak, prošetajte sa djetetom do tržnice ili dućana, kako biste nabavili sve neophodne namirnice. Dozvolite mališanu da sam odabere – na primer ,  jabuke za štrudlu.

Dječji zadaci
Zaduženje koje će dijete imati, treba da bude primjereno njegovom uzrastu. Važno je da bude uključeno u proces pripreme, a ne samo da gleda šta vi radite. Isto tako, vodite računa da zadaci koje mu dodjelite ne budu previše teški, pa da se obeshrabri i odustane još na samom početku. Djeca od dvije godine mogu da vam pomažu u pranju povrća i voća, da mijese tijesto, razdvajaju listove salate… Trogodišnjaci su još vještiji u mješenju testa, a uživaće i u tome da sipaju tekućinu u određenu smjesu, kao i da dodavaju začine. Djeca od četiri i pet godina su već dosta vještija, pa mogu da mute jaja, mješaju pire, prave različite oblike od tijesta, odmjeravaju sastojke, pune paprike i slično. Predškolci i školarci mogu da vam pomognu u još „finijim“ poslovima – kao što je guljenje i sjeckanje povrća i voća, mućenje raznih smjesa mikserom, slaganje torti, ukrašavanje…

Neka svi uživaju!
Neće sva djeca uživati u svakoj vrsti kulinarskih aktivnosti. Zato ih pustite da sama odaberu šta žele da rade u kuhinji (naravno, ukoliko je to primereno njihovom uzrastu). Nemojte da se ljutite na njih ako nešto rade pogrešno, još manje da vičete, jer ćete ih tako samo obeshrabriti da se i dalje oprobavaju u kuhanju. Budite stpljivi i pristupite cijeloj stvari kao edukativnoj zabavi. I, naravo, za sve što djeca naprave – pohvalite ih, jer ćete tako doprineti njihovom samopouzdanju!

, , , , ,

Oprema koja olakšava dojenje

Koliko su točne tvrdnje da je za dojenje potrebna priprema? Kako da pripremite bradavice? Koliko su kreme korisne u prevenciji stvaranja ragada (ranica)? Pročitajte odgovore…

Dobra vijest je da vam je za dojenje potrebno veoma malo opreme. U stvari, teoretski vam ne bi bila potrebna nikakva oprema, pošto već posjedujete ono što je jedino neophodno – vaše grudi! Ipak, u današnje vrijeme, mnoge buduće majke će odlučiti da koriste grudnjak za dojilje, jastučiće za grudi i slično… Ovakva oprema, iako nije neophodna, olakšava dojenje i doprinosi da ono bude prijatno iskustvo.

Bez obzira što namjeravate da dojite bebu, preporučljivo je da ipak pripremite flašicu, dudu i mliječnu formulu – za slučaj da beba ogladni a vi nemate dovoljno mlijeka (što se nekim ženama dešava na početku laktacije, dok se ne uspostavi proizvodnja optimalne količine mlijeka koja je potrebna novorođenčetu).

Oprema koja će vam biti potrebna:

Grudnjak za dojilje

Veoma je praktičan jer se otvara na prednjoj strani (iznad same dojke), tako da možete da dojite bebu bez skidanja grudnjaka. Vaša beba će moći da sisa čak i kada ste u društvu – a da vama ne bude neugodno.

Jastučići za grudi

Stavljaju se direktno na grudi, kako bi spriječili da mlijeko curi na grudnjak i odjeću. Postoje dvije vrste jastučića: oni koji se peru (ekonomičniji su) i jednokratni (zgodniji su za upotrebu).

Krema za bradavice

Glavni uzrok pojavljivanja ragada (ranica) na bradavicama je to što beba usnama ne zahvati dobro dojku. Najvažnije je da od samog početka savladate tehniku dojenja, kako biste vi i vaša beba imali što manje problema. Ako ipak dođe do pojave ragada, ono što može da vam olakša daljnje dojenje je korištenje odgovarajuće kreme – kao što je Multi-Mam lanolin (sastoji se od čistog lanolina). Preporučuje se da se ovakve kreme koriste i kao prevencija, u slučaju da imate osetljive bradavice, kako bi se izbegla pojava ragada.

Inače, kreme za bradavice se koriste slično kao i kreme za sunčanje – u početku često, a kako vrijeme odmiče – sve manje. U početku bi trebalo da se koriste pred svaki podoj, a zatim se njihova upotreba prorjeđuje, da bi se na kraju potpuno izbacile iz upotrebe.

Pumpica za grudi

Većini žena ova spravica uopće nije potrebna, dok je pojedinim majkama neophodna. Pumpica se najčešće koristi kada dojilja zbog pojave ragada mora da pauzira sa dojenjem, ili kada su grudi prepune mlijeka pa mora da ih isprazni nakon svakog podoja. Postoje ručne i električne pumpice. Ručne su zgodnije za upotrebu jer su: manje, možete da ih nosite sa sobom, i znatno su jeftinije. No, one su lake za korištenje jedino ako nemate problema sa isticanjem mlijeka. U slučaju da vam mlijeko sporo teče ili imate malo mlijeka – prilično su neefikasne jer su teške za korištenje. Električna pumpica je zgodnija za korištenje, posebno za one majke koje se iz određenog razloga često izdajanju (ako, na primjer, idu na posao dok je beba još mala, pa ostavljaju mlijeko da njime neko nahrani novorođenče).

Štitnici za bradavice

Štitnici (tzv. umjetne bradavice) su potrebni u slučaju da su bradavice zbog ragada u tako lošem stanju da ne pomaže ni krema. Oni omogućavaju da i dalje dojite bebu, a da ne gubite vreme na izdavanje. Ali, u slučaju da imate malo mlijeka ili da sporo teče, bebi će biti još teže da posisa mlijeko nego u slučaju da ne koristite štitnike. Zato je najbolje da budu što manji, kako bi i «barikada» između bebe i dojke bila što manja.

Pribor za hranjenje bebe

Ukoliko nemate dovoljno mlijeka, biće vam neophodna mlječna formula, kao i pribor koji čine flašica i duda. Takođe će vam biti potrebna četka za pranje flašice i sterilizator. Međutim, flašice mogu da se steriliziraju i u loncu – koji ćete da koristite samo za to. Na našem tržištu mogu da se nađu i tablete za hladnu sterilizaciju flašica.

Priprema bradavica

oprema_koja_olaksava_dojenjeU principu, nije potrebna nikakva posebna priprema. Neke iskusne mame preporučuju da u poslednjem mjesecu trudnoće, nakon tuširanja, kratko trljate bradavice suhim ručnikom, kako bi malo «očvrsle». Kremu za bradavice možete da koristite već od prvog podoja, ili da sačekate… pa, ukoliko vam se stvaraju ragade, da odmah počnete sa korištenjem kreme. Za smirivanje bolnih bradavica može da pomogne i ako ih premažete sa malo svog mlijeka, a nekim mamama je pomoglo stavljanje male količine strugane sveže mrkve. Ukoliko odlučite da koristite kremu za bradavice, provjerite da li je neškodljiv za bebu, odnosno da li možete da je dojite odmah nakon nanošenja kreme.

Ipak, najbolji način da bi se sprečilo stvaranja ranica na bradavicama je da od početka bebu pravilno stavljate na grudi. Potrudite se da i vi i vaša beba naučite pravilnu tehniku dojenja – važno je da beba usnama obuhvati cijelu bradavicu, a ne samo vrh ili dio bradavice.

, , ,

5 savjeta za bolju laktaciju

Ukoliko nastupi kriza u proizvodnji mlijeka, nemojte da se obeshrabrite – postoje prirodni načini da je podstaknete i obezbjedite dovoljnu količinu hrane za svoju bebu.

Majčino mlijeko je najkvalitetnija hrana za bebu i sredstvo prevencije od mnogih bolesti. O količini i kvalitetu mlijeka majka treba da počne da razmišlja još tokom trudnoće, pa čak i pijre nje. Priprema organizma za kvalitetnu laktaciju podrazumjeva, između ostalog, i detoksikaciju kroz pravilnu ishranu. Naime, ukoliko je „opterećen“ konzumiranjem štetne hrane, kroničnom opstipacijom (zatvorom) i kiselom pH krvi, velika je verovatnost da će prije ili kasnije doći do problema sa laktacijom.

1. Refleks izlučenja mlijeka

Proizvodnja mlijeka i sisanje su povezani na nevjerovatan način, koji je samo čudotvorna priroda mogla da „smisli“. Kada beba dodirne bradavice, nadražaji se prenose do mozga majke i izazivaju stvaranje prolaktina – hormona „zaduženog“ za proizvodnju mlijeka, i oksitocina – hormona koji je zaslužan za lučenje mlijeka. Osim toga, oksitocin potiče regeneraciju maternice nakon porođaja, što majke osećaju kroz učestale kontrakcije u postporođajnom periodu. Dakle, stvaranje mlijeka se regulira djetetovim potrebama, pa je stimuliranje dojki putem redovnog i pravilnog sisanja jedan od načina da se održi laktacija. Lučenje mlijeka potiče i bebin plač, pogled na dijete, toplina, psihička stabilnost majke.

2. Pušenje smanjuje količinu mlijeka

Suvišno je reći da je pušenje štetno, ali to ipak treba ponoviti svim ženama koje planiraju trudnoću, koje su već trudne, ili su se tek porodile. Važno je da budu jake i izbore se sa svojom lošom navikom, jer će na taj način učiniti mnogo za zdravlje svoje djece. Pušenje prije trudnoće smanjuje šansu za začeće, u trudnoći povećava rizik od anomalija ploda, a nakon porođaja loše utiče na cjelokupno zdravlje djeteta, kao i na proizvodnju mlijeka. Nikotin kroz mlijeko dospjeva u bebin organizam, pa se često kao posljedica javlja mučnina, povraćanje, proljev. Dokazano je da majke koje puše i nakon porođaja, ranije prestaju da doje.

3. Ne zaboravite na unos tekućina

Tokom dojenja, potreba za tekućinama se značajno povećava. Koliko vam je tekućine potrebno, najbolje ćete sami da procjenite na osnovu žeđi. Flaširana voda, čajevi (samo oni koji su dozvoljeni tokom dojenja), iscjeđeni sokovi od voća i povrća, jogurt… preporučljivi su u ovom periodu. Klonite se zašećerenih i gaziranih sokova, ali i sokova sa oznakom da su bez šećera, jer sadrže umjetne zaslađivače. Kavu smanjite koliko je moguće.

4. Pivski kvasac pomaže

Iako naši stari znaju da kažu kako svaka dojilja treba da popije čašu piva dnevno da bi osigurala bebi dovoljnu količinu mlijeka, mnogo bolji i zdraviji izvor B vitamina predstavlja pivski kvasac. Osim kompleksa vitamina B, sadrži i druge vitamine, kao i minerale, bjelančevine, aminokiseline , a za razliku od piva – ne sadrži alkohol.

5. Uzroci smanjene laktacije

Nepravilan položaj bebe prilikom sisanja često dovodi do toga da beba ne posisa dovoljno mlijeka, a smanjena stimulacija je jedan od uzroka loše laktacije. Zato se posavjetujte  sa patronažnom sestrom koji položaj je najbolji za dojenje, i kako beba treba pravilno da drži bradavicu. Dojite bebu na dva-tri sata, a noću ne bi trebalo da prođe više od četiri-pet sati između podoja. Loša i nedovoljna ishrana majke takođe može da smanji proizvodnju mlijeka. Izbegavajte davanje formula bebi u prvih nekoliko tjedana, i trudite se da prvo posisa svo mlijeko iz jedne dojke, pa je tek onda prebacite na drugu. Stres, koji se često smatra glavnim uzrokom ovog problema, donekle može da ometa laktaciju. U principu, on samo na kratko smanjuje proizvodnju mlijeka, ali je ne zaustavlja u potpunosti.

, , ,

Stigle su nam jagode

Slatke i zdrave jagodice odlične su svježe ili u slatkim desertima za klince!

U njoj su uživali još u staroj Grčkoj i Rimu, a cijenili su je ne samo zbog slatkog okusa nego i zbog ljekovitih svojstava. Nema toga dobroga što se u tom crvenom, slatkom plodu ne skriva.
Razni vitamini, voćni šećeri i kiseline, željezo, fosfor, kalcij, pektin i mnogo, mnogo drugih korisnih tvari čiji popis znanstvenici ni danas još nisu do kraja dovršili. Zato su se jagode od davnina upotrebljavale u narodnoj medicini za liječenje velikog broja bolesti. U liječenju se rabilo apsolutno sve: od ploda, do cvjetova, lista i korijena, a ne treba zanemariti niti da su se od jagode radili, a i danas se rade, mnogi ukusni deserti, marmelade i napitci. Oni su istodobno ukusni i slatki, ali i zdravi.

Zdravlje iz jagode za trudnice

Bogatstvom voćnih kiselina, posebice folne kiseline, jagoda premašuje gotovo sve voće. Za buduće majke od velike je važnosti i velika količina željeza u jagodi, posebice za one koje pate od anemije i nedostatka hemoglobina. Za uspješno usvajanje tog istog željeza presudan je vitamin C koji se također nalazi u tom slatkom plodu.

Zablude s alergijama

Mnogo se piše o alergenosti jagode za malene koji se prvi puta trebaju s njom susresti. Alergije na svježu jagodu, sok ili džem nisu toliko česte koliko se o tome govori. Naši liječnici čak kažu da je alergija na jagodu jedna od zadnjih po pojavnosti. Za primjer, najjači alergeni kod naših mališana su primjerice kravlje mlijeko i jaje.

Stoga ako u obitelji postoji alergija na jagodu ili neku hranu, samo budite malo oprezniji kod uvođenja. Inače jagode u djetetovu prehranu uvodite postupno i pratite reakcije.

U slučaju da nastane alergija, reakcija će se vrlo brzo pokazati u obliku osipa, iscjetka iz nosa ili poteškoća s dišnim i probavnim sustavom. Ako se pojavi reakcija, ne dajte je djetetu neko vrijeme. Zatim nakon desetak dana ponovno pokušajte kako biste vidjeli radi li se zaista o alergiji na jagodu. U slučaju jače alergije nemojte ponovno pokušavati.

Izvor:roditelji.hr

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.

, , ,

Kada i kako krećemo s krutom hranom?

Kada i kako započeti s dohranom?

To pitanje uzrok je jedne od većih nedoumica roditeljstva. Izvor informacija o dohrani uglavnom su časopisi za roditelje koje sponzorira industrija dječje hrane te se u njima dohrana preporučuje u dobi od četvrtog do šestog mjeseca života. No pri tom se zanemaruje važna činjenica da Svjetska zdravstvena organizacija i sve važnije zdravstvene organizacije u svijetu i u našoj zemlji ne preporučuju početak dohrane prije navršenih šest mjeseci života.
Isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci

Majčino mlijeko je najzdravija hrana za dojenče i jedina hrana koju dijete treba u prvih 6 mjeseci njegova života. Ono sadrži idealan sastav hranjivih tvari – bjelančevina, šećera, esencijalnih masnih kiselina, vitamina i minerala koji u potpunosti zadovoljava djetetove potrebe za hranom i tekućinom u prvih 6 mjeseci života. Sadrži i imunološke spojeve i žive stanice koje dijete štite od infekcija, te ujedno smanjuju mogućnost razvoja alergijskih bolesti, bolesti probavnog sustava, a i mnogih drugih. Majčino mlijeko je nemoguće stvoriti ili oponašati umjetnim putem.

Djetetu u prvih 6 mjeseci života ne treba ništa osim majčina mlijeka, a tek nakon 6 mjeseci postupno se uvodi i druga hrana. Isključivo dojenje u prvih šest mjeseci je u skladu s preporukama UNICEF-a i SZO koje kažu i da bi idealno bilo nastaviti s dojenjem do druge godine djetetova života, odnosno sve dok majka i dijete to uzajamno mogu i žele. Isključivo dojenje davanje je samo majčinoga mlijeka. Davanje čajeva, vode, adaptiranoga mlijeka i sl. uz podoje nije isključivo dojenje.
Što je dohrana?

Dohrana je uvođenje drugih namirnica u prehranu dojenčeta. Sve što se daje dojenčetu a nije majčino mlijeko smatra se dohranom. Uvođenje dohrane ne bi trebao značiti prestanak dojenja, kao ni zamjenu majčinog mlijeka krutom hranom. Dohrana znači upravo to što joj i naziv govori: dodatak osnovnoj hrani, odnosno majčinom mlijeku.
Nakon 6 mjeseci života, djeca uz majčino mlijeko trebaju i drugu hranu da bi zadovoljila svoje prehrambene potrebe. Hrana koja se dodaje treba biti nadopuna hranidbenim tvarima koje osigurava majčino mlijeko. Ključne prehrambene tvari koje starije dijete (preko 6 mjeseci) treba u većoj količini nego je može osigurati majčino mlijeko u toj dobi, jesu: željezo, cink, vitamin A, neki od B vitamina, vitamin C i kalcij. Dojenje i postupno uvođenje druge hrane jedan je od načina prevencije sklonosti ka pretilosti, bolestima krvožilnog sustava i dr.

Kada krenuti s dohranom?

Trend ranog uvođenja krute hrane započeo je istovremeno s hranjenjem djece dojenačkim formulama. Među majkama se pojavio natjecateljski duh tko ima teže dijete koje je jelo što raznovrsniju hranu, u što većim količinama, u što mlađoj dobi. Industrija dječje hrane je ovaj trend ohrabrivala. Majke se uvjeravalo da je rano uvođenje krute hrane prednost.
U međuvremenu je medicina dokazala ono što majke znaju instinktivno – da majčino mlijeko osigurava najbolji mogući početak prehrane jer je ono prirodno cjelovita hrana za djecu. Maloj djeci bolje je bez rane dohrane. Nema strogih ni čvrstih pravila o tome kada biste trebali ili morali svom dojenčetu nuditi i tzv. krutu hranu.

Postoje barem dva dobra razloga za čekanje sa dohranom. Prvo, želite održati količinu mlijeka, a što više krute hrane dijete pojede, moći će pojesti manje mlijeka. Što manje posiše, manje će se mlijeka stvarati. Rano uvođenje dohrane povećava rizik od ranog prestajanja dojenja. Kada kruta hrana zamijeni majčino mlijeko u djetetovoj prehrani, ona umanjuje broj zaštitnih antitijela koje dijete prima. Ranom dohranom se vrijedna hrana zamjenjuje onom manje vrijednom.
Drugi razlog za čekanje je sljedeći: što je dijete mlađe, vjerojatnije je da će bilo koja druga hrana osim majčinog mlijeka uzrokovati alergije na hranu. Većina krute hrane je slabo probavljiva za malu djecu i može uzrokovati vrlo nepovoljne reakcije kod dvomjesečnjaka, dok je isto dijete može sasvim dobro prihvatiti ako se njezino uvođenje odgodi za vrijeme kada dijete ima šest ili više mjeseci. Djetetov probavni sustav sazrijeva prvih 6 mjeseci života. Prije nego je sustav spreman na ostalu hranu, većina čvrste hrane se slabo probavlja i može uzrokovati neugodne reakcije. Tako, primjerice, djetetova gušterača ne može lučiti enzim za razgradnju škroba (amilazu) prije navršenih šest mjeseci života. Isto tako, prije sedmoga ili osmoga mjeseca života djeca ne mogu probaviti žitarice kao ni vlakna iz povrća, budući da im još nije razvijena za to potrebna bakterijska flora. Dijete je u stanju probaviti gluten tek u dobi između osam i dvanaest mjeseci života.

Alergijske reakcije
Na alergijske reakcije na hranu treba posumnjati kada se nakon davanja neke hrane pojave:
promjene na koži: osip, urtikarija, pelenski osip
promjene na dišnom traktu: kašalj, kihanje, hripavost, curenje i začepljenje nosa, simptomi prehlade
crvene oči i svrab
usna infekcija
iziritiranost, plač, kolike
obavne smetnje: povraćanje, zatvor, proljev, nadimanje, plinovi.

Ako nešto od navedenog primijetite, obavezno odvedite dijete liječniku.

Kada je dijete spremno za dohranu?
-može sjediti
-izgubljen je refleks kojim dijete automatski gura jezikom hranu iz usta
-spremnost na žvakanje
-izrastao je pokoji zubić
-sposobnost uzimanja hrane rukom i stavljanja u usta
-povećan zahtjev za dojenjem koji se ne može povezati s bolešću, izlaženjem zuba ili promjenama obiteljske rutine
Pravila dohrane
Uvodite jednu po jednu novu namirnicu da bi se dijete priviknulo na nov okus.
Napravite razmak od tjedan dana između uvođenja nove vrste hrane da biste mogli utvrditi uzrok moguće alergijske reakcije
Kod dojenčadi koja su već pokazivala znakove alergije ili čiji su roditelji alergični na hranu, dohrana mora biti sporija i opreznija.
U početku dajte djetetu vrlo male količine hrane (1-4 čajne žlice) i polako povećavajte količinu.
U hranu za dojenčad ne stavljate sol, začine, niti šećer.
Oblik hrane prilagodite djetetu.
Kašice se daju žličicom, a tekućina iz čaše.
Kojom hranom započeti dohranu?

Nije važno s kojom vrstom namirnica započinjete dohranu. U Hrvatskoj se uvriježio početak dohrane voćem, odnosno voćnim sokom. U nekim evropskim zemljama se započinje juhama od povrća, a u drugim dohrana započinje žitaricama (rižinim i kukuruznim – bez glutena). Djeca koja sišu majčino mlijeko radije će prihvaćati slatki okus voća jer je i majčino mlijeko slatko. Dojenčad ima razvijeniji okus slatkoga od drugih okusa.
Ako vaše dijete ima nedovoljan prirast na težini, pokušajte ipak započeti dohranu s povrćem ili žitaricama jer takvi obroci imaju veću kaloričnu vrijednost. Uvijek dajte prednost svježim namirnicama nad tvorničkim pripravcima koji u sebi mogu sadržavati dosta šećera i koji su prekomjerno obrađena. Kod pripreme domaće hrane, treba voditi računa o potrebnim higijenskim uvjetima pripreme i porijeklu namirnica. Hrana za dijete do godine dana mora biti bez začina, pa kada se djetetovi obroci budu odvajali od obiteljskih, treba paziti da se to učini prije stavljanja začina.

Hrana koju bi trebalo izbjegavati prvoj godini života

Neke vrste hrane mogle bi izazvati alergijske reakcije u tako male djece, stoga bi ih trebalo potpuno izbjegavati.
KRAVLJE MLIJEKO – riječ je o čestom alergenu. Vaše mlijeko i nakon godine dana nastavlja biti bolji izbor od kravljeg mlijeka. Zapravo je jedino mlijeko koje vaše dijete treba – vaše mlijeko. U nekim dijelovima svijeta odrasli uopće ne piju kravlje mlijeko, ali im, uz kvalitetnu prehranu, to ne smeta da budu sasvim zdravi. Ako dijete nije dojeno, kravlje mlijeko ne mora biti jedini izvor kalcija. I mliječni proizvodi uvedeni u prehranu s 10 mjeseci su isto tako dobar izvor kalcija. 100 ml kravljeg mlijeka ima nešto manje od 110mg kalcija. Osušeni peršin ga, primjerice, ima čak oko 1400mg na 100g. Drugi dobri izvori kalcija su šipak, bademi, peršin, lješnjaci, kelj, suhe smokve, bijeli luk, grah, slanutak, suhe marelice, poriluk, raž.

JAJA – cijela jaja izbjegavajte tijekom prve godine. Počnite s tvrdo kuhanim žumanjkom nakon 10 mjeseci života. Bjelanjak je jaki alergen.
PRŽENA HRANA – prženu hranu nije dobro davati djetetu do drugog rođendana.
SOL – može preopteretiti djetetove nerazvijene bubrege. Osim toga, dijete ne treba navikavati na okus slanoga jer to formira njegove prehrambene navike za čitav život.
MED – nikada ne dajte djetetu ispod godine dana jer može sadržavati bakteriju koju dječji probavni i imunološki sustav ne može podnijeti i koja uzrokuje dječji botulizam.

Izvor: superbeba.com