, ,

Svađe među braćom i sestrama

S pažljivim navođenjem i mnogo razumijevanja, možete njihove svađe i svoje „glavobolje“ smanjiti na najmanju moguću mjeru, što će na kraju biti na zadovoljstvo svih strana

Zašto se braća i sestre svađaju? Zašto između njih od najranijeg djetinjstva postoji rivalstvo koje ponekad u većoj ili manjoj mjeri postoji cijeli život? Osim odgovora da je to u samoj ljudskoj prirodi i načina na koji učimo se odnositi jedni prema drugima, vjerojatno nikada nećemo znati točan odgovor.

To što su svađe među starijom i mlađom braćom i sestrama normalne, ne olakšava roditeljima zadatak održavanja mira „u kući“, što ponekad može biti vrlo frustrirajuće i zamorno. „Zašto se barem jednom ne mogu složiti oko nečeg?“ sigurno je pitanje koje ste si postavili nezbrojeno puta.

I dok vaše starije dijete uživa u određenim povlasticama samostalnosti koje je dobilo sa starošću, vaše mlađe dijete želi iste te povlastice, no za to nema temelja i tu nastaju problemi; svađa, zezanje, naguravanje, vrijeđanje ružnim imenima, tučnjava, vriska, dreka, suze…sve to će jednostavno vas dovesti do ruba živaca. Ponekad vam se jednostavno čini da biste trebali ostaviti neka međusobno riješiti vlastite probleme, no svi roditelji su svjesni da je to gotovo nemoguće.

Isto tako, kada se i umiješate, riješit ćete samo trenutnu svađu. No, u tom postupku neutralnog miješanja, postepeno ćete učiti djecu kako da se međusobno poštuju i koliko je važno da međusobno rješavaju svoje konflikte, što će im kasnije u životu vrlo dobro doći.
S pažljivim navođenjem i mnogo razumijevanja, možete njihove svađe i svoje „glavobolje“ smanjiti na najmanju moguću mjeru, što će na kraju biti na zadovoljstvo svih strana.

Što možete učiniti?

Pokušajte ne poticati rivalstvo i konkurenciju među mlađom i starijom djecom, te se oduprite nagonu da uspoređujete djecu, posebno ne pred njima. Nikako nemojte govoriti „Zašto ne možeš biti više kao svoja sestra (brat)?“, jer će to povrijediti osjećaje djeteta. Umjesto toga, pohvalite pojedinačne dobre strane djeteta koje dolaze do izražaja. Primjerice, „Tako sam ponosna na tebe što čitaš ovu knjigu“ ili „Tako sam ponosna što znaš tako lijepo plesati“. Drugo dijete koje je možda izazivalo nevolje, uvidjet će da će samo dobri ponašanjem dobiti pohvale i pažnju koju želi.

Nejednakost je pravedna

Nemojte poticati jednakost. Da, dobro ste pročitali. Kada roditelji pokušavaju jednako tretirati djecu različite dobi stvore više problema nego što ih mogu riješiti. Umjesto toga tretirajte djecu kao individualce. Primjerice, jedno dijete će započeti nekom sportskom aktivnošću, dok će drugo biti premlado za to. Nećete zbog toga sputavati starije dijete, nego ćete morati naučiti mlađe dijete da ne može dobiti sve što poželi.

Mlađa će djeca najčešće htjeti istu količinu hrane, a posebno poslastica kao starija djeca, što u principu nema logike. Primjerice, kada vam se dijete potuži da je njegov brati ili sestra pojelo više trešanja upitajte ga koliko bi još trešanja voljelo dobiti i hoće li ih sve moći pojesti. Ako ne pojede zatražene trešnje, dajte mu do znanja da sljedeći puta nema pravo se žaliti na količinu, te ga kaznite na način da ne smije gledati omiljeni crtani film ili da mora sam pospremiti sobu prije spavanja.

Što se pak tiče jednakosti u porcijama hrane, primjerice jednom djetetu možete dopustiti da na dva tanjura stavi hranu, ali da drugo dijete bira koji će tanjur uzeti. S time će se naučiti jednakosti i poštenju, te dijeljenju jednakih porcija.

Izbjegnite tužakanje

Kada vaše dijete dođe do vas i tužaka svojeg brata ili sestru da to dijete ne piše zadaću ili da razbacuje igračke po sobi, recite mu da ne želite slušati o tome što njegov brat ili sestra rade, nego vas samo zanima što ono radi. Naglasite da ne trpite tužakanje, samo zato kako bi napakostili svojoj braći i sestrama. No, postoji jedna iznimka ovom pravilu: Ako je dijete u opasnosti od ozljeđivanja samog sebe ili nekog drugog, onda je potrebna vaša brza reakcija.

Miješanje u sukob

S vremena na vrijeme morat ćete biti arbitar u svađam i konfliktima između djece, ali morate postaviti jasne granice. Pokušajte ignorirati manje svađe i potičite djecu da ih riješe međusobno. Ako svađa pogoršava, suze teku, vjerojatno ćete morati razdvojiti „zaraćene“ strane barem do mjere da smanjite tenzije i olakšate komunikaciju.

Kada već rješavate sukob poslušajte obje strane što imaju za reći i ne dopuštajte prekidanje. Nakon toga sumirajte njihove argumente na glas i te im predložite neka vam oni kažu sami rješenje tog problema. Ako se radi o školarcima, s vremenom ćete ih moći ostaviti same kako bi na kraju došli do rješenja. Ako su pak previše uzrujani kako bi dali bilo kakvo rješenje, pričekajte da se smire i nakon pola sata pokušajte ponovno. Naravno, ponekad će situacija biti jasna i znati ćete koja je strana apsolutno kriva za svađu, no tada ćete morati odvagnuti na koji način ćete kazniti dijete koje je krivo.

Pričajte o osjećajima, posebno kada je jedno dijete povrijeđeno zato jer ne smije nešto raditi kao i drugo dijete. „Znam da si povrijeđena jer je tvoj brat išao na plivanje, a ti ne…“ i tada je vrijeme da objasnite razlog, pa makar ga dijete možda neće do kraja razumjeti.

Osobne stvari i nagrade

Svako dijete mora imati određene stvari koje su samo njegove i druga braća i sestre ne smiju dirati te stvari ako im ono ne dopusti. Nemojte očekivati čuda, no možete to pokušati učiniti s odvajanjem određenih kutova, ladica ili polica u sobi, gdje će moći staviti svoje stvari i koje neće smjeti dirati drugo dijete, bez dozvole. Ako razlika među djecom nije velika, konflikte ćete najlakše riješiti kupovinom istih igračaka.

Ako se djeca dobro vladaju kod kuće ili na javnom mjestu dulje vrijeme, nagradite ih poslasticama ili nekim drugim „jeftinijim“ stvarima koje vole. Naglasite zbog čega su dobili, sladoled, kolač, ulaznice za omiljeni crtani film u kinu.

Ponekad ćete jednostavno trebati primijeniti taktiku „zavadi pa vladaj“. Naime, djeca često imaju periode kada se slažu kao najbolji prijatelji, a onda se svađaju kao najgori neprijatelji. Tada je možda najbolji način da ih razdvojite, te da vi preuzmete jedno dijete, a vaš partner drugo ili pokušajte naći slično rješenje. To će im dati mogućnost da se ohlade jedan od drugog i zaborave zbog čega su se svađali.

Izvor: zena.hr

, ,

Agresivnost u djece

Sve češći problemi s kojim se susreću roditelji djece predškolskog i školskog uzrasta su različiti oblici agresivnog ponašanja njihovih mališana. Uzroke ovakvog ponašanja možemo tražiti na više strana – u djetetovoj neposrednoj okolini, roditeljskom domu, vrtiću, a ni sve češća izloženost nasilju od strane medija putem TV programa, računalnih igrica pa čak i nekih slikovnica i animiranih filmova zasigurno ne doprinosi rješavanju problema. Nedvojbeno možemo reći da je agresivno ponašanje problem koji zaslužuje našu punu pozornost i pravovremenu reakciju jer samo tako možemo biti sigurni da će dijete naučiti izražavati svoju agresivnost na prihvatljiv način.

Kako prepoznati agresivno ponašanje?

Pitanje koje si postavljaju mnogi roditelji jest – kako prepoznati je li moje dijete agresivno ili je njegovo ponašanje samo dio normalnog razvojnog ciklusa. Već oko druge godine života djeca se počinju postupno oslobađati potpune ovisnosti o roditeljima, postaju svjesni sebe i svoje okoline, počinju samostalno postupati te osvješćuju svoje želje, osjećaje i potrebe. To je vrijem kada će dijete preuzeti inicijativu i nastojati ispuniti svoje želje (Hoću to! Mogu to! Pusti me!). To je period osamostaljivanja i uspostavljanja djetetove neovisnosti koje svoje želje i potrebe najčešće pokušava zadovoljiti samovoljnim ponašanjem. Ova se faza često može pogrešno protumačiti kao agresivno ponašanje, no ona je sastavni dio djetetovog razvoja. Pa kako onda odrediti koje je ponašanje normalna razvojna faza, a koje zahtjeva našu intervenciju?

Dobar kriterij koji nam može pomoći u utvrđivanju radi li se zaista o agresivnom ponašanju jest odgovor na pitanje: nanosi li dijete svojim ponašanjem štetu ili neugodu sebi, drugoj djeci, odraslima, životinjama, uništava li materijalne stvari i krši li neka uobičajena pravila ponašanja (viče na roditelje ili drugu djecu, vrijeđa ih, baca se na pod)? Ukoliko je odgovor na ovo pitanje potvrdan možemo zaključiti da se radi o agresivnom ponašanju. Treba imati na umu da postoji nekoliko različitih oblika agresivnosti. Fizička agresivnost smatra se najvećim problemom u ponašanju predškolske i školske djece (udaranje, čupanje, griženje) no ne treba zanemariti ni verbalnu agresivnost (psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje), kao ni autoagresivnost (griženje noktiju, čupanje kose). Dijete će najčešće izabrati rješavanje problema nasilnim putem u situaciji kada se osjeća spriječenim u zadovoljenju svoje potrebe ili postizanja ciljeva (npr. želi baš onu igračku kojom se igra netko drugi).

Nelagoda koju u tom trenu dijete osjeća dovodi do ljutnje pa čak i bijesa te kao način izlaska iz ove, za dijete zbunjujuće situacije, ono bira agresivno ponašanje. Ukoliko okolina pravovremeno ne reagira i ne pomogne mu da nauči nove načine ponašanja i oblike rješavanja sukoba, povremena će agresivnost postati uobičajeni oblik ponašanja u mnogim nelagodnim situacijama.

Uzroci agresivnog ponašanja

Uzrok agresivno ponašanja rijetko treba tražiti na jednom mjestu. Nastanku i razvitku ovog problema najčešće doprinosi niz čimbenika (obiteljski život, vršnjaci, pretjerana izloženost medijima) koji zajedno utječu na razvoj djetetove osobnosti, a time i na njegovo ponašanje. Među faktorima koji utječu na razvoj agresivnog ponašanja su: – autoritativni nadzor nad djetetom – roditelji često u želji i nastojanju da zaštite svoje dijete, ograničavaju njegovu samostalnost (ne možeš to obući – obuci ovo). Stalnim sputavanjem djetetove želje da izrazi i ispuni svoju volju, u djetetu se može javiti osjećaj nesposobnosti i frustracije koja može rezultirati agresijom – prečesto korištenje kazni i zabrana – kažnjavanje djeteta, pogotovo fizičko, djetetu šalje poruku da je prihvatljivo i poželjno rješavati probleme udarcima ili verbalnom grubošću – utjecaj okoline – iako ste kao roditelj učinili sve da vam se dijete osjeća sigurno i voljeno i trudili se izbjeći sve zamke koje mogu dovesti do agresivnog ponašanja, veliki dio agresije koju djeca ispoljavaju naučen je promatranjem okoline, posebice njihovih vršnjaka. Promatranjem okoline i uočavanjem agresivnog ponašanja kod svojih prijatelja dijete će dobiti poruku da je takvo ponašanje dobro i prihvatljivo te ga kako bi postalo prihvaćeno, početi i samo koristiti kao metodu rješavanja sukoba – utjecaj medija – budući da djeca danas provode sve više vremena pred televizijom ili igrajući igrice često su izloženi različitim oblicima nasilja. Nasilja nisu pošteđeni čak ni dok gledaju animirane filmove, štoviše ono im se prezentira kao nešto zabavno i smiješno.

Kako riješiti problem? Prepoznali ste neki od oblika agresivnosti u ponašanju svog djeteta i želite mu pomoći, no ne znate kako. Postoji mnogo načina na koje možete pomoći svom djetetu da se nosi s napetošću i agresivnošću, a rezultati će ovisiti o odnosu između vas i vašeg djeteta, o djetetovoj osobnosti no prije svega o vašoj dosljednosti i upornosti pri rješavanju problema. – uvijek reagirajte na agresivne ispade i ponašanja. Dajte mu do znanja da takvo ponašanje nije poželjno. Budite odlučni ali mirnog glasa, jer bi agresivni nastup ima suprotni učinak – postavite djetetu granice unutar kojih će osjećati sigurnost no ostavite mu prostora za donošenje vlastitih odluka npr. „Ne možeš odlučiti hoćeš li ići u vrtić, ali možeš odlučiti koje ćeš hlače obući i koju ćeš igračku ponijeti.“ – ne kritizirajte djetetovu osobnost već samo njegove postupke.

U suprotnome dijete bi moglo prihvatiti sebe kao lošu osobu i ponašati se u skladu s „etiketom“ koja mu je dodijeljena, npr. umjesto: „Baš si zločest i bezobrazan“, recite: „To što si učinio bilo je ružno“ – organizirajte svaki dan na približno jednak način. Omogućite djetetu male svakodnevne rituale koji će mu svojom predvidivošću ulijevati sigurnost – omogućite mu dovoljno vremena za boravak na otvorenom, po mogućnosti uz organizirane fizičke aktivnosti koje su vrlo učinkovite za preusmjeravanje negativne energije i poboljšanju raspoloženja – smanjite djetetovu izloženost nasilju u medijima.

Već od najranije dobi birajte crtiće koje će gledati, ograničite vrijeme koje će provesti uz televizor – upoznajte djetetovu okolinu (bake, djedove, odgojitelje u vrtiću) s problemom i načinom na koji ga pokušavate riješiti te i njih uključite u njegovo rješavanje. Najučinkovitiji način rješavanja problema svakako je suradnja i jednak pristup. U suprotnom bi se dijete moglo naći u zbunjujućoj situaciji s dvostrukim pravilima. Rješavanje ovog problema je dugotrajan proces koji će od vas zahtijevati puno strpljenja, dosljednosti i upornosti s vaše strane no kao rezultat ćete imati sretno i zadovoljno dijete koje će odrastanjem postati svjesno svoje individualnosti, ali i sposobno uvažiti različitost želja i potreba drugih, a to je ono čemu svi roditelji teže, zar ne?