, , , , ,

Rabljena baby oprema koju ne bi trebalo poklanjati

Nasljeđivanje odjeće i predmeta neophodnih za nošenje, njegu i brigu o djetetu je često među članovima obitelji i prijateljima, ali ima stvari koje ne bi trebalo prosljediti drugoj djeci.

Iako je jednostavnije i ekonomičnije rješiti problem potrebe za novom odjećom nasljeđivanjem, ovo nije uvijek idealno rješenje. Postoje predmeti koje je neophodno kupiti svakoj bebi, što iz higijenskih, što ih bezbjednosnih razloga.

Uflekane stvari

Iako većina ne bi poklonila nekome odjeću s flekama, nije naodmet napomenuti da je ovo jedno od prvih pravila poklanjanja korištene dječje odjeće.

Igračke za kadicu

Ove igračke nisu naročito skupe, te nije neophodno sačekati da ih beba nasljedi od drugog dijeteta. Koliko god ih puta oprala, osoba koja primi ovakav poklon nikada neće imati utisak da je potpuno higijenski da se njeno dijete igra ovim igračkama, a tu je uvijek i opasnost od plijesni.

Sjedalice za automobil za koja niste sigurni da su bezbjedna

Ovaj dio opreme spada u predmete koje bi trebalo kupiti ukoliko su roditelji u mogućnosti. Međutim, ako to nije slučaj, obavezno obratite pažnju na to da li je kompanija koja proizvodi auto-sjedalice u međuvremenu promjenila dostupnost ovog artikla, tj. da li je sjedalice povukla iz prodaje. Sve smo češće svjedoci priznanja najuglednijih kompanija da njihove sjedalice i kolica nisu bezbjedna koliko se vjeruje, zbog čega se čak milioni sjedalica širom svijeta vraća proizvođaču.

Dude varalice

Za kvalitetnu dudu koja će biti vjerni pratilac vaše bebe nije neophodno izdvojiti veću sumu novca, pa je, iz higijenskih razloga, preporučljivije da svako dijete dobije novu.

Pokvarene igračke

Uz to što mogu djelovati pomalo omalovažavajuće, polomljene, izgrebane  igračke neće pričiniti naročito zadovoljstvo onome ko ih nasljeđuje.

Odjeća koja vam se ne dopada

Najveći broj mama rado prihvata odjeću. Mališani je vrlo često prerastu, a ne stignu da obuku neki od tih predmeta nijednom. Međutim, nikada ne prihvaćajte  odjeću koja vam se ne sviđa i ne poklanjajte drugima nešto samo zato što ne zadovoljava vaše estetske kriterije.

, , ,

5 roditeljskih trikova koji štede vrijeme i novac

Kroz igru i zabavu, lako i s širokim osmjehom možete, vjerovali ili ne, prebroditi teškoće koje se javljaju u komunikaciji s mališanima!
Kako postići cilj (okupati bebu, kupiti cipelice, dati lijek…) bez previše muka i suza?

Majčinstvo i očinstvo donose velike radosti i zadovoljstva. Uživate posmatrajući prve korake svog djeteta, njegov osmjeh i zabavan i nevin način na koji uči o svijetu oko nas. Ipak, život s malim djetetom često umije da bude kompliciran – a tada ćete morati da odgodite sve obaveze i planove i brišete suze svom mališanu.

  1. Kupovina cipelica može biti uživanje
    Kupovina s uplakanim mališanom koji se dosađuje ne može biti zabavna. Zato slijedeći put ostavite svog klinca ili klincezu kod kuće. Umočite njegovo stopalo u posudu boje i potom ga pritisnite u bijeli papir kako biste napravili otisak. Nakon toga, moći ćete precizno da izmjerite koliko je stopalo vašeg djeteta dugačko i precizno odrediti broj koji ono nosi. Posjetite sami dućane dječje obuće i donesite kući nove cipelice. To će vas poštedjeti višesatnog probanja različitih modela i glasnog: „Maaaama, ’idemo kuuući!“
  2. Bezbjedno kupanje

    Ako je vaš mališan od onih koji, kao mačka, bježi od vode i svako njegovo ležanje u kadi podrazumjeva migoljenje i plač, zbog čega provedete trostruko više vremena pokušavajući da ga okupate, razmislite o kupovini prostrane korpe za veš. Stavite svoje djete u korpicu, a nju u kadu. Na ovaj način, smanjićete mogućnost da beba sklizne i povrijedi se.

  3. Svježe voće

    Ako vam je dosta voća koje se brzo kvari i truli i vike o tome kako se smeđe voće ne jede (jer to, kako kažu djeca, nisu prave jabuke), počnite da koristite gumice. Isjecite jabuke na kriške, a potom ih spojite i vežite gumicama. Tako ćete zadržati svježinu omiljene voćkice svog mališana.

  4. Kako da lijek ode dole?

    Punu žlicu nečeg slatkoga, koju mame često korsite da zavaraju svoju djecu kada žele da ona popiju lijek, možete zameniti dudom. Isecite vrh dude i napunite je lijekom. Mališan će pobjeći od strašnežlice pune lijeka ili sirupa, ali neće odustati ako mu date nešto što mu je drago i poznato.

  5. Uništitelj čudovišta i babaroga

    Ukoliko se vaš mališan plaši da spava sam u svojoj sobi jer vjeruje da će, čim sklopi oči, iz ormara, iza zavjese ili ispod kreveta iskočiti strašno i dlakavo čudovište, postoji jednostavan način da odagnate taj strah. Iskoristite neku praznu bocu (koja na vrhu ima prskalicu – tako će biti zabavnije koristiti je), napunite je vodom ili sokom neke lijepe boje (recimo, zelene kako bi tekućina djelovala toksično) i na njoj napišite „Uništitelj čudovišta i babaroga“. Objasnite djetetu da će ove strašne pošasti pobjeći s onih mjesta po kojima je ono prsnulo. Pomozite mu da „Uništiteljem“ isprska sve delove prostorije iz kojih ono veruje da čudovišta vrebaju.

, , , , ,

Oprema koja olakšava dojenje

Koliko su točne tvrdnje da je za dojenje potrebna priprema? Kako da pripremite bradavice? Koliko su kreme korisne u prevenciji stvaranja ragada (ranica)? Pročitajte odgovore…

Dobra vijest je da vam je za dojenje potrebno veoma malo opreme. U stvari, teoretski vam ne bi bila potrebna nikakva oprema, pošto već posjedujete ono što je jedino neophodno – vaše grudi! Ipak, u današnje vrijeme, mnoge buduće majke će odlučiti da koriste grudnjak za dojilje, jastučiće za grudi i slično… Ovakva oprema, iako nije neophodna, olakšava dojenje i doprinosi da ono bude prijatno iskustvo.

Bez obzira što namjeravate da dojite bebu, preporučljivo je da ipak pripremite flašicu, dudu i mliječnu formulu – za slučaj da beba ogladni a vi nemate dovoljno mlijeka (što se nekim ženama dešava na početku laktacije, dok se ne uspostavi proizvodnja optimalne količine mlijeka koja je potrebna novorođenčetu).

Oprema koja će vam biti potrebna:

Grudnjak za dojilje

Veoma je praktičan jer se otvara na prednjoj strani (iznad same dojke), tako da možete da dojite bebu bez skidanja grudnjaka. Vaša beba će moći da sisa čak i kada ste u društvu – a da vama ne bude neugodno.

Jastučići za grudi

Stavljaju se direktno na grudi, kako bi spriječili da mlijeko curi na grudnjak i odjeću. Postoje dvije vrste jastučića: oni koji se peru (ekonomičniji su) i jednokratni (zgodniji su za upotrebu).

Krema za bradavice

Glavni uzrok pojavljivanja ragada (ranica) na bradavicama je to što beba usnama ne zahvati dobro dojku. Najvažnije je da od samog početka savladate tehniku dojenja, kako biste vi i vaša beba imali što manje problema. Ako ipak dođe do pojave ragada, ono što može da vam olakša daljnje dojenje je korištenje odgovarajuće kreme – kao što je Multi-Mam lanolin (sastoji se od čistog lanolina). Preporučuje se da se ovakve kreme koriste i kao prevencija, u slučaju da imate osetljive bradavice, kako bi se izbegla pojava ragada.

Inače, kreme za bradavice se koriste slično kao i kreme za sunčanje – u početku često, a kako vrijeme odmiče – sve manje. U početku bi trebalo da se koriste pred svaki podoj, a zatim se njihova upotreba prorjeđuje, da bi se na kraju potpuno izbacile iz upotrebe.

Pumpica za grudi

Većini žena ova spravica uopće nije potrebna, dok je pojedinim majkama neophodna. Pumpica se najčešće koristi kada dojilja zbog pojave ragada mora da pauzira sa dojenjem, ili kada su grudi prepune mlijeka pa mora da ih isprazni nakon svakog podoja. Postoje ručne i električne pumpice. Ručne su zgodnije za upotrebu jer su: manje, možete da ih nosite sa sobom, i znatno su jeftinije. No, one su lake za korištenje jedino ako nemate problema sa isticanjem mlijeka. U slučaju da vam mlijeko sporo teče ili imate malo mlijeka – prilično su neefikasne jer su teške za korištenje. Električna pumpica je zgodnija za korištenje, posebno za one majke koje se iz određenog razloga često izdajanju (ako, na primjer, idu na posao dok je beba još mala, pa ostavljaju mlijeko da njime neko nahrani novorođenče).

Štitnici za bradavice

Štitnici (tzv. umjetne bradavice) su potrebni u slučaju da su bradavice zbog ragada u tako lošem stanju da ne pomaže ni krema. Oni omogućavaju da i dalje dojite bebu, a da ne gubite vreme na izdavanje. Ali, u slučaju da imate malo mlijeka ili da sporo teče, bebi će biti još teže da posisa mlijeko nego u slučaju da ne koristite štitnike. Zato je najbolje da budu što manji, kako bi i «barikada» između bebe i dojke bila što manja.

Pribor za hranjenje bebe

Ukoliko nemate dovoljno mlijeka, biće vam neophodna mlječna formula, kao i pribor koji čine flašica i duda. Takođe će vam biti potrebna četka za pranje flašice i sterilizator. Međutim, flašice mogu da se steriliziraju i u loncu – koji ćete da koristite samo za to. Na našem tržištu mogu da se nađu i tablete za hladnu sterilizaciju flašica.

Priprema bradavica

oprema_koja_olaksava_dojenjeU principu, nije potrebna nikakva posebna priprema. Neke iskusne mame preporučuju da u poslednjem mjesecu trudnoće, nakon tuširanja, kratko trljate bradavice suhim ručnikom, kako bi malo «očvrsle». Kremu za bradavice možete da koristite već od prvog podoja, ili da sačekate… pa, ukoliko vam se stvaraju ragade, da odmah počnete sa korištenjem kreme. Za smirivanje bolnih bradavica može da pomogne i ako ih premažete sa malo svog mlijeka, a nekim mamama je pomoglo stavljanje male količine strugane sveže mrkve. Ukoliko odlučite da koristite kremu za bradavice, provjerite da li je neškodljiv za bebu, odnosno da li možete da je dojite odmah nakon nanošenja kreme.

Ipak, najbolji način da bi se sprečilo stvaranja ranica na bradavicama je da od početka bebu pravilno stavljate na grudi. Potrudite se da i vi i vaša beba naučite pravilnu tehniku dojenja – važno je da beba usnama obuhvati cijelu bradavicu, a ne samo vrh ili dio bradavice.

, ,

Za i protiv dude varalice

Trebaju li bebe uopće dudu i čemu im ona služi?

Bebe najbolje znaju koliko im znači duda varalica, ali i koliko je teško kada je se trebaju odreći. Prije ili kasnije dođe vrijeme za odvikavanje, kada se roditelji moraju poslužiti najrazličitijim trikovima kako bi odvajanje od omiljene dude prošlo sa što manje dječjih suza, ali i i stresa u cijeloj obitelji. Vječne su rasprave o tome trebaju li bebe uopće dudu, čemu im ona služi, zašto im se uopće ponudi duda varalica u najranijoj dobi, pa se na nju naviknu i postane im svakodnevna utjeha kad ih se ne može umiriti na drugi način.

Utjeha ili varka?

Oni koji se protive dudi, tvrde kako djetetu uopće nije potrebna i da ju nameću roditelji kao pomoć kod uspavljivanja ili kad dijete stalno plače. Ono što je sigurno, dudu ne bi trebalo davati bebi dok se još navikava na dojenje, jer su cuclanje dude i sisanje dvije različite radnje. Kod bebe to može stvarati zbrku te utjecati na uspješnost dojenja. Također se preporuča da se duda izbjegava kod djeteta koje ima česte upale uha.

Ako se beba već navikla na dudu, treba nastojati da ju što manje koristi, jer previše svakodnevnog korištenja nije dobro za zube. Duda naime može usporiti razvoj govora te uzrokovati probleme s rastom i položajem zubi. Zato bi bilo dobro s odvikavanjem od dude početi što ranije, već nakon navršenih šest mjeseci, kad beba prelazi na krutu hranu, a najkasnije do prvog rođendana. No, treba izbjegavati da je odvikavanje od dude istodobno kad i polazak u jaslice ili kakva druga važna promjena u djetetovu ritmu, jer će mu to biti dodatni stres.

Bilo bi dobro ograničiti korištenje dude samo na primjerice odlazak na spavanje, kada većina djece i traži dudu kako bi mogla zaspati. No i to kad pređe u naviku, može biti kasnije problem kod uspavljivanja, jer ako dijete više ne dojite, pa mu se još oduzme i duda, ono ostaje bez utjehe, koja mu je važna pred spavanje.

Što je alternativa?

Gdje su prednosti dude varalice, i mogu li se uopće takvima smatrati? Roditelji koji ni na koji način ne mogu umiriti dijete osim dudom varalicom, pitaju se što je alternativa dudi? Sigurno ne prstići. Prednosti dude varalice su da može pomoći djetetu da lakše zaspe, te mu pruža osjećaj sigurnosti. Ukoliko dijete ima dudu, ne može sisati palac, neka se djeca ne mogu odviknuti od te navike sve do polaska u školu, pa je bolje prstiće zamijeniti dudom varalicom, jer je odvikanje lakše.

Neke studije su pokazale da duda smanjuje rizik od SIDS-a (sindrom iznenadne dojenačke smrti). A kad je već duda ušla u vaš dom, pazite na njezino korištenje i održavanje. Prije prve uporabe obavezno ju sterilizirajte. Mijenjajte redovito dude jer se s vremenom oštećuju, i to silikonske više nego gumene. Ne stavljajte dudu u šećer, i ne vežite ju djetetu oko vrata zbog opasnosti od gušenja vrpcom. Pazite da dijete ne žvače dudu kako ne bi pukla.

 

Izvor:zena.hr

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.

, , ,

Sisanje palca

Kada i kako se riješiti ove loše navike

Sisanje palca je navika koja se javlja kod velikog broja djece, a mnogi je roditelji mrze. Razumljivo, roditelji uporno traže metode kako pomoći djeci i kako ih spriječiti da drže palac u ustima. Za razliku od dude varalice koju možete baciti, palac predstavlja veći problem.

Sisanje palca je normalno kod dojenčadi. Prirodan nagon za sisanjem može kod nekih beba izazvati sisanje palca u prvim mjesecima života ili čak i prije rođenja. Bebe mogu sisati ruku, prst ili druge predmete poput dude varalice. Bebe imaju prirodnu potrebu za sisanjem, koja se obično smanjuje nakon navršenog šestog mjeseca života. No mnoge bebe nastavljaju sa sisanjem kako bi se umirile. Sisanje može postati navika kod beba i djece koje se pomoću toga umiruju kad su gladne, prestrašene, nemirne, umorne ili kad im je dosadno.
Većina djece se riješi ove navike između 3 i 5 godine života. Savjetuje se da djecu ne odvikavate na silu.

Strpljenje
Bebe koje počnu sisati palac s vremenom se, kad počnu puzati i hodati, mogu odviknuti od toga. Roditelji koji primjete da im dijete počinje sisati palac mogu djetetu umjesto palca ponuditi dudu varalicu (anatomski oblikovanu).

Zdravstvene posljedice sisanja palca
Sisanje palca može kod djece izazvati probleme sa zubima poput nepravilnog položaja zubiju, nepravilnog zagriza, zubi mogu biti gurnuti prema naprijed, a ponekad mogu nastati ozbiljniji problemi poput deformacije čeljusti. Također dijete može imati problema s izgovorom nekih glasova ili drugih govornih problema.
Ove bi se navike svakako trebalo riješiti prije nego počnu nicati trajni zubi.

Kad početi s odvikavanjem
Djeca koja sišu palac mogu zatrebati odvikavanje ako :

  • istovremeno povlače kosu, osobito ako su u dobi od 12 do 24 mjeseca,
  • ako nastave često sisati palac i nakon 4 ili 5 godina života,
  • sama zatraže pomoć za odvikavanje ili osjećaju sram zbog toga,
  • ako im se jave problemi sa zubima ili govorom.

U pravilu sami možete pomoći djetetu da se riješi te navike tako da postavite pravila i da im nečim drugim zaokupite pažnju. Možete npr. ograničiti vrijeme i mjesto kad vaše dijete smije sisati palac. Pohvale i nagrađivanje također pomaže u odvikavanju. A kako dijete sazrijeva može preuzimati aktivniju ulogu u odvikavanju.

Nagrada
Iako se ne preporuča podmićivanje, razmislite o nagrađivanju djeteta. Djeci u dobi od 4 godine i više roditelji mogu ponuditi nagradu ako izdrže cijeli dan ili tjedan bez sisanja palca

Budite iskreni
Roditelji bi trebali objasniti starijoj djeci zašto trebaju prestati sisati palac. Za početak, ruke su prljave. Drugo, sisanje palca može naštetiti zubima. I treće sisanje palca nije dobra navika.

Zavoj ili rukavice
Jedan od učinkovitih načina za pomoć djetetu pri odvikavanju od sisanja palca je to da dijete spava s rukavicama ili zavojem na palcu.

Izvor: zena.hr