, ,

Kako se beba adaptira na život van maminog trbuha

Prvi bebin plač je događaj kome se raduju i porodilja i medicinsko osoblje koje je učestvovalo u porođaju. On predstavlja početak procesa adaptacije na vanmaterične uslove života

U toku ovog procesa se uspostavljaju nove funkcije, koje do tada nisu postojale (disanje, regulacija temperature), a i mjenjaju neke koje su postojale, ali moraju da se temeljno prilagode novim okolnostima (krvotok, izlučivanje). Za to je potrebno određeno vrijeme. Ono za disanje iznosi – nekoliko minuta, za krvotok – oko 24 sata, za funkciju jetre – nekoliko dana, za bubrege – nekoliko tjedana, a za pojedine metaboličke i imunološke funkcije – nekoliko mjeseci.

Šta se događa u plućima pri prvom plaču?
Da bi pluća prodisala, u kratkom vremenu mora da bude odstranjena tekućina koja do časa rođenja ispunjava dišne puteve, da se plućni mjehurići trajno ispune zrakom, da se protok krvi kroz pluća poveća šest do deset puta, a dišni centar u mozgu preuzme svoju funkciju „od prvog do poslednjeg daha života“.
Bebe rođene na vrijeme, koje imaju zrela pluća i nisu pretrpjele nikakav stres koji bi loše uticao na dišni centar, dišu bez napora. Kod prijevremeno rođene,  plućna funkcija se teže uspostavlja – zbog čega im je ponekad neophodna stručna pomoć u jedinici intenzivne njege.

Šta se dešava sa krvotokom?
Prvim udisajima i podvezivanjem pupčane vrpce, krvotok se iz temelja mjenja. To rezultira prekidanjem protoka krvi kroz takozvane fetalne komunikacije – kojima je krv zaobilazila pluća, i uspostavljanjem normalnog protoka. On omogućava samostalan život, nezavisan od majčine cirkulacije.

Koja temperatura okoline bebi najviše odgovara?
Novorođeno dete je homeoterm, kao i odrasli, što znači da ima konstantnu tjelesnu temperaturu bez obzira na okolinu. Ali, raspon temperature sredine unutar kog može da održava svoju tjelesnu temperaturu konstantnom, mnogo je uži. Novorođenče se na hladnoći lako rashlađuje, a u pretoploj sredini lako pregrijava. Terminskom novorođenčetu najviše odgovara temperatura od 31-34 stupnjeva kada je golo, i oko 24 stupnjeva kada je uobičajeno obučeno i pokriveno pamučnim pokrivačem.

Za koje vrijeme novorođena beba treba da promokri?
Beba mokri i prije rođenja, a poslje rođenja bi morala da mokri bar jednom do kraja prvog dana života. Međutim, bubrežna funkcija novorođenčeta zadovoljava potrebe samo u bazalnim uslovima (kada je mala potrošnja energije), a nije dovoljna da savlada eventualna opterećenja kao što su smanjen ili povećan unos tekućine ili neodgovarajuća ishrana, o čemu treba voditi računa.

Koliko vremena bebi treba da “nauči da sisa?”
Novorođenče, pa i nedonošče, ima urođen refleks sisanja. Ali, i pored toga, popriličan broj beba ima problema sa izvlačenjem mlijeka iz majčinih dojki. Za prilagođavanje složenih mehaničkih funkcija koje obavlja sistem organa za varenje, obično je dovoljno sedam dana od rođenja. Nakon tog perioda – zdrava, terminska beba bi trebalo da sisa bez problema i polako dobija u tjelesnoj masi. Digestivni sistem donesenog novorođenčeta je u potpunosti sposoban da provari majčino mlijeko. Svaka druga vrsta hrane za njega predstavlja opterećenje i izvor mogućih komplikacija.

Zašto neke novorođene bebe požute?
Novorođenče ima gušću krv od odraslih, jer ima veći broj eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) – koji su mu prije rođenja bili potrebni u uslovima smanjene koncentracije kisika u odnosu na njegovu količinu u zraku. Kako pri udisanju atmosferskog zraka ta količina eritrocita predstavlja višak – on se razgrađuje u jetri. Tom prilikom, crveni piment hemoglobin se pretvara u žuti – bilirubin. Najčešće, novorođenačka žutica nastaje zbog nezrelosti jetre koja treba da razgradi veliku količinu bilirubina i njegovog nakupljanja u krvi. Takozvana fiziološka žutica je normalna pojava, a dešava se kod oko trećine terminskih i polovine prijevremeno rođenih beba. Obično nije jaka i prolazi spontano ili uz odgovarajuću terapiju bez ikakvih posljedica.

Da li novorođenče posjeduje imunitet?
Dijete se rađa sa pasivno prenjetim antitijelima majke, koja ga štite od izvjesnog broja infekcija koje je majka preležala, ali svega dva do tri mjeseca, a zatim nestaju. Za formiranje vlastitog imuniteta je potrebno najmanje šest mjeseci, a praznina u periodu od trećeg do šestog meseca se popunjava antitijelima koje sadrži majčino mlijeko. S obzirom da ono sadrži i druge elemente odbrane koji kod bebe još nisu sazreli, predstavlja najbolju zaštitu od infekcija.

Da li novorođena beba vidi i čuje?
Nervni sistem se najsporije prilagođava. Sa dva mjeseca se gube pojedini primitivni refleksi i započinje proces uspravljanja, koji se završava samostalnim prohodavanjem. Inače, nervni sistem se razvija i nakon završetka djetinjstva, kada su svi ostali sistemi već odavno u potpunosti razvijeni. Ustanovljeno je da zdrava beba čuje i prije rođenja. Zato najprije reagira na majčin glas, koji joj je od ranije poznat. Novorođenče je sposobno i da vidi, ali prvih dana po rođenju rijetko otvara oči, a i tada nije u stanju da fiksira pogled, jer nema iskustva. Treptanjem reaguje na jaku svetlost.

Kako da pomognete bebi da što bezbolnije prebrodi probleme prilagođavanja?
Sljedite prirodu! Ona se postarala da ublaži probleme koji nastaju tokom složenog procesa adaptacije na vanmaterične uslove života, pružajući djetetu kroz majčino mlijeko sve što mu nedostaje. Zato je od izuzetnog značaja da vašu novorođenu bebu što ranije stavite na grudi, da od rođenja sisa kad god poželi (danju i noću), i da je u prvih šest mjeseci života hranite isključivo svojim mlijekom, pri čemu treba da dodajete samo vitamin D. Dojenje, uz postepeno uvođenje nemlječne hrane, treba da nastavite bar do godinu dana. Ono je, uz normalnu trudnoću i porođaj, najvažniji uslov za dobru prilagođenost uslovima sredine u kojoj dijete živi.

, , , ,

Održavanje trudnoće

Zbog čega se pojedinim trudnicama preporučuje mirovanje i kakav je protokol praćenja rizične trudnoće?

Kada prvi put ugledate vašu bebu, kada je dodirnete, pomazite i poljubite… sve što se dešavalo u trudnoći – istog trenutka zaboravljate i prepuštate se čarima roditeljstva! Taj prvi susret u vašem pamćenju ostaje zauvijek, bez obzira da li je u prethodnih devet mjeseci bilo problema. Međutim, drugačije se tretiraju, i drugačije treba da se ponašaju žene čiji je tok blaženog stanja stabilan od onih kod kojih je rizičan.

Šta znači termin održavanje trudnoće?

– Trudnoća traje 40 tjedana, to jest 9 kalendarskih mjeseci, ili 10 lunarnih mjeseci, ili 280 dana. Svakog dana, u trudnoći se stvaraju, rastu i razvijaju organi i sistemi organa, koji postepeno stupaju u funkciju potrebnu za održavanje trudnoće. Ako neki od tih organa ili sistema organa zakažu, trudnoća mora da se održava uz adekvatne savjete i terapiju. Danas postoje protokoli praćenja trudnoće koja je stabilna, a rizične trudnoće zahtevaju poseban nadzor.

Kakav je protokol praćenja stabilnih trudnoća, a kakav rizičnih?

– Kontrole redovnih trudnoća bi trebalo da se obavljaju jednom mjesečno. Pored ultrazvučnog pregleda, obavezno se kontrolira krvna slika, šećer u krvi i urin, kao i krvni  tlak trudnice. Ukoliko je trudnoća rizična, a spisak razloga za to je veliki (kontrakcije, otvaranje grlića maternice…) – uvode se češće kontrole, koje podrazumjevaju ginekološki pregled, sa dodatnim laboratorijskim pregledima, u zavisnosti od konkretnog problema u trudnoći.

Kada se trudnicama preporučuje mirovanje, odnosno ležanje?

– Preporučuje se u slučaju pojave kontrakcija prije očekivanog termina porođaja, kao i dilatacije (širenja) cervikalnog kanala – koja ukazuje na prijevremeni porođaj ili pobačaj. Savjetuje se pošteda od posla, to jest bolovanje. Ukoliko se i pored preduzetih mjera tegobe ne smire, može da se uradi intervencija – “serklaž”, odnosno opšivanje grlića maternice. Ako je reč o lakšim oblicima tegoba (npr. ako ima blagih povremenih bolova, koji ne dovode do otvaranja grlića maternice), trudnicama su dozvoljene šetnje, ali uz nošenje odgovarajućeg pojasa.

Da li su dozvoljeni seksualni odnosi?

– U vreme održavanja trudnoće, predlaže se apstinencija (uzdržavanje) od seksualnih odnosa.

Koje su moguće posledice ukoliko se trudnica ne pridržava savjeta stručnjaka?

– U slučaju da se tegobe, to jest bolovi u predjelu trbuha, kao i osećaj “tvrdog trbuha” ne povuku, a trudnica ne koristi datu terapiju ili se ne pridržava savjeta stručnjaka – moguć je pobačaj ili prijevremeni porođaj, sa neizvjesnim prognozama što se tiče zdravlja novorođene bebe. Dakle, kada je budućoj mami savjetovano mirovanje to je učinjeno sa jakim razlogom – radi očuvanja njenog i bebinog zdravlja.

, , ,

Buduća mama za volanom

Smatra se da su žene pouzdani i pažljivi vozači. Ali, postoji jedan period u životu kada svoj životni ritam i aktivnosti moraju da prilagode novom stanju 

Ako “ne možete” bez automobila, ne brinite. Jedino je važno da se pridržavate nekoliko pravila. Bez obzira da li ste vozač ili suvozač, vožnja automobilom bi trebalo da bude lagodna, nikako rizična. Na primjer, ako prije trudnoće niste stavljali pojas, vreme je da tu naviku promjenite. Više pažnje bi trebalo da se posveti i održavanju automobila, kako bi bio potpuno bezbjedan za vas. To prepustite vašem suprugu.

Prednosti vožnje automobilom

1. Ne čekate gradski prijevoz po hladnoći, kiši, snijegu, vjetru, ili jakom suncu.

2. Zaštićeni ste od infekcija, posebno u zimskim danima kada svi kišu i kašlju, a viruse u vašem stanju morate posebno da izbjegavate.

3. Garderobu i obuću možete da prilagođavate vašim potrebama.

4. U svakom trenutku možete da stanete, predahnete, a potom da nastavite – kada vam bude odgovaralo.

Položaj sjedišta vozača

Uobičajen položaj tela – sa uspravnom kičmom i savijenim nogama – vama može da bude neudoban. Pomjerite naslon sjedišta malo unazad, da bi ostalo više prostora između volana i vašeg trbuha (ne manje od 10 centimetara). Ali, vodite računa da i dalje imate dobar pregled puta. Ukoliko osjećate bolove u leđima, stavite na naslon pletenu navlaku od drvenih kuglica ili običan, mali jastuk.

Sigurnosni pojas

Mnoge buduće mame se ustručavaju da ga koriste jer se boje da može da naškodi njihovoj bebi (pojedine trudnice imaju osjećaj da ih pojas “guši”). Ali, treba misliti na neočekivane neugodnosti u toku vožnje. Na primjer, pojas je dobra zaštita od mogućeg iznenadnog udarca u volan, prilikom naglog kočenja.

Kako da vam u toku vožnje bude što udobnije uz sigurnosni pojas? Prvi dio pojasa stavite ispod grudi, a drugi ispod trbuha. Pojas treba podesiti tako da vas ne pritiska, ali ne treba ni da visi, već da prati vašu figuru.

Zanimljivo je da na Zapadu postoje specijalni sigurnosni pojasevi za buduće mame. Oni se razlikuju od običnih po tome što imaju više pozicija i elastičniji su. Nažalost, nemamo informaciju da mogu da se kupe i kod nas. No, možda može da vam ga nabavi i pošalje neki rođak ili prijatelj. U pojedinim europskim gradovima, ovakvi pojasevi mogu da se nađu pod nazivom “Maternity seat belt”. I, važno upozorenje – nisu jeftini!

Neophodna oprema

Ponekad se dešava da tokom vožnje dođe do kvara automobila. Zbog toga je važno da vaši ukućani znaju gde idete, ili koja je uobičajena ruta kojim vozite, ili koliko planirate da se negde zadržite…

Ne sjedajte za volan:

– ako vam je doktor to izričito zabranio

– ako osjećate mučninu (koja može da se javi zbog mirisa benzina i ispušnih plinova), vrtoglavicu, nervozu…

– ako su vremenske prilike nepovoljne (poledica, magla…).

– ako ste posumnjali u ispravnost vozila (loše gume, auto se “gasi”…) – ako niste sigurni da li imate dovoljno benzina

Za volanom samo do sedmog meseca
Važno je da buduća mama bude svjesna činjenice da je njen organizam izložen brojnim promjenama – od hormonskih do psiholoških, kao i da je u svakom momentu važna konzultacija sa doktorom koji vodi trudnoću. On će joj pomoći da realno, kritički sagleda svoje mogućnosti. Vožnja, posebno gradska, puna je nepredviđenih situacija. Zato oprez. Doktori savjetuju da poslje sedmog mjeseca trudnoće buduće mame vozi neko drugi. Zašto? Vaša beba je oživjela, pa je moguće da napravi neki nagli pokret – koji može da vas zaboli. To je nekad dovoljno da vas dekoncentrira. Uostalom, zašto ne biste uživali u pažnji vaših bližnjih i tome da vas oni voze.

Bez obzira koliko ste sigurni u svoje vozačke sposobnosti, nikako ne bi trebalo da sami vozite kada krenete u porodilište (iako se dešavaju i takve situacije), jer tada mnogo riskirate.

 

, ,

Apgar test i prvi pregledi novorođenčeta

Kad primalja položi dijete na majčina prsa, gotovo svaka majka doživi jedan od najljepših trenutaka u svom životu. Taj prvi kontakt i sreću na kratko ipak prekida neonatolog ili pedijatar kako bi napravio prvi pregled djetata.

Već minutu nakon izgona liječnik će napraviti prvi pregled novorođenčeta kod kojeg će procijeniti boju kože, rad srca, mišićni tonus i frekvenciju disanja.

Drugi pregled radi se pet minuta nakon izgona. Tada liječnik radi drugu procjenu novorođenčeta i određuje kompletni Apgar indeks. Ako je Apgar nizak, dijete nepravilno diše, mlitavo je i ima plavu kožu, potrebno je osloboditi dišne putove. To se radi pomoću tanke plastične sondice koja se uvodi u nosnice i u usta s ciljem izvlačenja sekreta iz dišnih putova. To može biti djetetova sluz ili plodova voda koju je dijete progutalo ili udahnulo.

Ako je djetetu potrebno dati kisik, tada ga ono dobije preko male maskice na licu ili preko tanke plastične cjevčice u nos. Potom babica obriše dijete, zamota ga u zagrijanu pelenu i pokaže majci. To je u slučaju ako je majka imala prirodni vaginalni porođaj sa ili bez epiziotomije ili je porođaj dovršen carskim rezom uz spinalnu anesteziju te je majka pri svijesti. Dijete na majčinim prsima može biti i golo, pokriveno toplom pelenom ili mekanim ručnikom.

Kontakt majka − dijete

Potom slijedi porođaj posteljice ili šivanje međice za vrijeme kojeg majka još uvijek može imati dijete na svojoj koži. Nakon što je ostvaren kontakt majke i djeteta, babica će urediti i okupati dijete, počešljati ga, izvagati, izmjeriti dužinu te mu staviti narukvicu s brojem koji je identičan broju na majčinoj narukvici. Dijete će na kraju boravka u rađaonici dobiti injekciju vitamina K kao prevenciju od krvarenja čemu je novorođenčad sklona. Istodobno će dobiti i kapljice u oči kako bi se spriječila infekcija očiju koju je dijete moglo zadobiti u majčinom porođajnom kanalu. Kada je ginekolog završio šivanje međice, babice odvoze ženu na odjel. Uz nju ide i njezino dijete. U rodilištu koje ima status “Prijatelja djece” majka i dijete borave 24 sata zajedno u majčinoj sobi.

Prvi pregled u majčinoj sobi

Otprilike sat vremena nakon porođaja, kada se majka već malo oporavila, napravit će se i treći pregled djeteta. U sobu dolazi babica s pedijatrom. Babica dovozi mali stolić na kojem se nalazi mekana spužvasta podloga i sve potrebno za prvi pregled djeteta. Dijete se pregledava na stoliću uz majčin krevet. Ako se radi o djetetu koje je rođeno carskim rezom u općoj anesteziji, pregled se odgađa dok se majka posve ne razbudi jer je važno da majka prati pregled te razgovara s pedijatrom. Neonatolog pri pregledu na djetetovu listu upisuje podatke koje dobije od majke o zdravstvenom stanju obaju roditelja, starije djece te o tijeku trudnoće. Potom pregledava djetetovu kožu (bljedilo, cijanoza, žutilo, madeži, krvarenja, modrice i povrede), kostur (prijelomi ključne kosti ili iščašenja kukova, opseg i oblik glave), mišiće (skraćenje vratnog mišića, tzv. torticolis). Nakon toga se opipavaju trbušni organi, oblik očnih rasporaka (radi sindroma Down), reakcija zjenica na svjetlo, slušni kanali i sluh, oblik uške, nepce.

Obraća se pozornost na povećanje dojki što je često kod ženske, ali i muške djece. Slijedi pregled slušalicom srca i pluća. Potom se gledaju spolni organi, kod dječaka se osobito pazi jesu li oba testisa spuštena i je li vanjsko ušće mokraćnog kanala na normalnom mjestu. Kod djevojčica se gleda jesu li male usne slijepljene. Ženska novorođenčad obično ima obilan sluzavi vaginalni iscjedak. Potom se gleda prohodnost anusa. Iza toga slijedi pregled neurološkog statusa, tzv. Moro refleks, simetrija u pomicanju ruku i nogu. Sve patološko što se otkrije na djetetu, odmah se pokazuje i objašnjava majci.

Zajednički boravak

Nakon što ste smješteni u sobu s drugim rodiljama, povremeno će sestre (ako ste u rooming-in smještaju) odnositi dijete na ostale preglede koje je još potrebno napraviti. Djeca koja imaju dobru ocjenu Apgar testa i općenito dobro napreduju, prolazit će samo testove na eventualnu pojavu fiziološke žutice koja se relativno često javlja kod novorođene djece i lako se liječi sunčanjem pod specijalnim lampama. Ustanovi li se teži oblik žutice kod djeteta, ono će biti ili na tretmanu sunčanja pod lampama svaka dva sata ili će čak biti zadržano na sunčanju jer će pritom primati i infuziju koja pomaže u izlječenju. Na sreću, blaži oblik žutice može se liječiti i pomoću posebno prilagođene lampe koja se stavlja u djetetov jastuk te se dijete na taj način sunča ležeći uz vlastitu majku od koje se uopće ne mora odvajati.

Dodatne pretrage krvi koje se danas obavezno provode u rodilištu skupnim imenom nazivamo neonatalni skrining. Te se pretrage obično rade 2. ili 3. dan nakon rođenja. Djetetu se iz pete uzima krv te se laboratorijskim testom krv ispituje na fenilketonuriju (poteškoće s metabolizmom bjelančevina, može stvarati poteškoće s kožom, probavom i uzrokovati zaostajanje u rastu) te hipotireozu (smanjena funkcija štitne žlijezde koja može uzrokovati zaostajanje u psihičkom razvoju).

Po potrebi u rodilištu se provodi UZV kukova, ortopedski pregled kukova ili stopala ukoliko postoji kakva malformacija, pregled abdomena ili mozga kod djece kod koje postoje indikacije za takav pregled. Isto tako dodatne preglede će po potrebi obavljati ostali specijalisti kao što su okulist, neurokirurg, dječji kardiolog i svi oni specijalisti koji mogu pomoći kod određenog problema koji se eventualno pojavio u novorođenčeta.

Pregled prije odlaska kući

Neposredno prije odlaska majke i djeteta iz rodilišta, dijete će se još jednom pregledati. To se radi stoga što se neke srčane greške ne čuju slušalicom na ranom pregledu, a mogu se čuti treći ili četvrti dan. Na tom pregledu dijete se i cijepi protiv tuberkuloze te hepatitisa B za što će majka dobiti knjižicu cijepljenja djeteta.

Nakon zadnjeg, četvrtog pregleda, neonatolog ispunjava djetetovu zdravstvenu knjižicu koja ima više desetaka rubrika i koja omogućuje patronažnoj službi na terenu i primarnom liječniku da dijete nastave dalje kontrolirati i zbrinjavati u savjetovalištu za zdravu djecu.

Set koji majka dobije na odlasku kući sastoji se od:

1. knjižice cijepljenja

2. zdravstvene knjižice predškolske dobi

3. zdravstvene knjižice školske dobi. Kopije tih podataka iz rodilišta pohranjuju se u majčinu povijest bolesti te su dostupni za kopiranje u slučaju da majka izgubi djetetovu zdravstvenu knjižicu. Ta će knjižica iz rodilišta pratiti dijete do 7. godine života, tj. do polaska u školu kada se podaci upisuju u sljedeću knjižicu.

, , , , ,

Povratak iz rodilišta – zašto je prvi mjesec najteži?

Što zapravo očekuje mamu u prvim bebinim danima?

Nakon povratka iz rodilišta očekuje vas prilagođavanje ritmu bebina hranjenja i spavanja. Počinjete upoznavati svoje dijete i to je zasigurno neponovljivo i predivno iskustvo za svaku mamu. No, ujedno su to dani kada ćete biti iscrpljeni i fizički i psihički, još se niste oporavili od poroda, dojenje također zahtijeva energiju i snagu, a tijelo vam se ne uspijeva odmoriti zbog premalo sna. Zato je prvih mjesec dana najteže, i da biste sve to prevladali i odmorili se koliko vam treba, prihvatite pomoć ukućana i prepustite im sve poslove koje inače obavljate.

Što zapravo očekuje mamu u prvim bebinim danima? Na koje probleme u svakodnevnoj njezi novorođenčeta može naići? Kako se nositi s grčevima, te kako otkriti uzrok bebina plača? Puno je još pitanja na koja odgovore traži svaka mama, posvećujući svojoj bebi svaki raspoloživi trenutak. Donosimo nekoliko savjeta koji će zasigurno koristiti pri povratku iz rodilišta.

Njega pupka

Posebnu pažnju treba posvetiti njezi pupka, te dok ne zaraste pupčana ranica. Njegu treba provoditi jedanput dnevno, pomoću sterilne komprese i antiseptika. Smatra se da ukoliko se pupak njeguje alkoholom da kasnije otpada. Njegovanje antisepticima smanjuje opasnost od infekcije pupka. Najvažnije je pupak držati suhim i čistim. Povijanje pupk a povojima ili zavojima produljuje njegovo otpadanje. Zato je važno držati ga suho i na zraku. Iz tog razloga rub pelene treba presavinuti tako da ne dodiruje pupak nego da se nalazi ispod njega.

Pupak otpada između 7 i 14 dana, obično 10-tog dana, nakon čega ostaje ranica koja zaraste nakon par dana i prestaje vlažiti. Tu možete očekivati pomoć patronažne sestre kojoj svakako najavite dolazak iz rodilišta kako bi vs u prvim danima mogla posjetiti i dati korisne savjete o njezi bebe.

Nadimanje i dojenački grčevi

Ako gotovo svakog dana, obično u isto vrijeme dijete vrištavo plače, privija noge uz trbuh i traži položaj u kojem će mu biti lakše, najvjerojatnije ima grčeve. Gotovo sva dojenčad povremeno pati od nadimanja, a u nekim slučajevima javljaju se grčeviti bolovi u trbuhu, koji se zovu dojenački grčevi ili kolike. Srećom, to je samo kratko razdoblju u bebinu životu, iako za mame iznimno stresno zbog nastojanja da pomogne djetetu i ublaži mu bolne grčeve.

Najčešće se javljaju iznenada, dijete se počne grčiti, uz bolno plakanje koje potraje i do tri sata dnevno. Obično se grčevi javljaju u poslijepodnevnim satima ili nakon hranjenja, svaki dan ili samo nekoliko dana u tjednu. U pravilu grčevi prestaju spontano u dobi od 3 do 4 mjeseca života. Nema pravog odgovora na pitanje zašto se javljaju grčevi. Jedno od objašnjenja je nerazvijen probavni sustav djeteta, jer se kod dojenčadi crijevna flora još razvija. Kao razlog smatra se i gutanje zraka pri hranjenju.

Njega dječje kože

Dječju kožu treba znati njegovati i liječiti poštujući njezine posebnosti. Naime, tjelesna je površina novorođenčeta u odnosu na tjelesnu masu velika.Površinski sloj kože je puno nježniji, a potkožno masno tkivo je tanje. Aktivnosti žlijezda lojnica i znojnica nisu još u potpunosti razvijene, sadržaj lipida je manji, a vode ima nešto više. Zbog svega toga kod djeteta je mehanizam termoregulacije puno osjetljiviji, koža se lakše isušuje, puno je podložnija negativnim učincima sunca, ozljedama i infekcijama.

Higijena djeteta mora biti obavezno redovita i temeljita. Neadekvatna higijena, neodgovarajućim sredstvima za pranje i njegu, mijenja pH kože, suši je, te dovodi do crvenila i boli na mjestu oštećenja. Razvit će se „pelenski osip“, karakteriziran crvenilom kože, perutanjem, vlažnim osipom, u težim slučajevima i ranicama na mjestima područja pelena.

Razlog promjena na koži djeteta može biti i atopijski dermatitis. Promjene na koži najčešće se nalaze na koži lica i vlasišta, stražnjem dijelu vrata i pregibima zglobova, a u ozbiljnijim slučajevima je generaliziran – zahvaća cijelo tijelo. Manifestira se pojavom crvenila, mjehurića koji pucaju i vlaže, potom stvaranjem krastica uz jak svrbež i eventualnim sekundarnim bakterijskim infekcijama zahvaćenog područja.

Topla kupka za opuštanje

Koža novorođenčeta iznimno je osjetljiva i zato se posebna pozornost mora posvetiti pravilnom kupanje bebe. Temperatura mora iznositi 37 stupnjeva C u zagrijanoj prostoriji. Vodu za kupanje treba izmjeriti dječjim termometrom. U kadici ne smije biti duboka voda, dovoljno je desetak centimetara. U vodu ne treba dodavati pjenu ili šampon. Koži treba omogućiti da sačuva svoju prirodnu masnoću, te često odmašćivanje kupkama u pjenicama dovodi do suhoće i perutanja kože.Oči se trebaju očistiti smotuljkom vate ili sterilnom kompresom namočenom u vodu u posebnoj posudici tako da se nečistoća odstrani od vanjskog kuta prema nosu.

Prva šetnja

Zimske bebe mogu u šetnju od 3.tjedna života tijekom toplijeg razdoblja, od 11 do 16 sati, a ljeti u hladnijem dijelu dana, do 11 sati i nakon 17 sati. Dijete brzo gubi tjelesnu toplinu, zato ga zimi treba obući u podstavljeno i nepromočivo jednodjelno odijelce, a ispod njega mu treba obući odijelce, benkicu, čarapice. Obavezno mora imati kapu. Ljeti treba paziti da se ne pretjera s odjećom na bebi. Obavezan je šeširić na glavi te suncobran kako bi se zaštitilo od sunca, jer je dječja koža osjetljiva.

Kukovi i široko povijanje

U rodilištu se obavezno pregledaju kukovi djeteta, pa ako su labavi ili previše čvrsti mami će se preporučiti da dijete široko povija do prve kontrole kod liječnika. U slučaju iščašenih kukova, trebat će liječnje i pregled kod ortopeda. Bebe se obično do tri mjeseca života šalju preventivno na UZV kukova u bolnicu.

Izvor:zena.hr

, ,

Pregledi i pretrage koje majke moraju obaviti u trudnoći?

Prvo saznanje o eventualnoj trudnoći danas se najčešće događa nakon uporabe kućnog testa na trudnoću. Kućni test na trudnoću radi se obično nakon izostanka mjesečnice pa s obzirom da trudnoću računamo od prvog dana zadnje menstruacije, negdje u petom, šestom tjednu trudnoće.
Tada je najbolje napraviti ultrazvuk kako bismo potvrdili da se trudnoća nalazi unutar maternice s obzirom da će kućni test biti pozitivan i ukoliko se radi o izvanmaterničnoj trudnoći.
Ako se trudnoća nalazi unutar maternice, a nismo u mogućnosti potvrditi da se plod uredno razvija, ultrazvučni pregled je potrebno ponoviti za tjedan dva kada se u pravilu može potvrditi radi li se o trudnoći u kojoj se plod uredno razvija.

Prvi pregled u trudnoći

Prvi pregled u trudnoći morao bi se dogoditi oko desetog tjedna trudnoće, a sastoji se od:
a) obiteljske i osobne anamneze; u njoj liječnik nastoji saznati sve o bolestima unutar vaše obitelji i vašim osobnim bolestima koje ste preboljeli ili od kojih bolujete, a mogu utjecati na trudnoću
b) reproduktivne anamneze; u njoj liječnik nastoji saznati sve o vašem reproduktivnom zdravlju, a također je od važnosti za trudnoću: kada i kakav je bio PAPA test? kad je bila prva menstruacija? koliko ste puta rađali? koliko ste puta pobacili? koristite li kontracepciju? jeste li ikada liječili sterilitet? kada je bila zadnja menstruacija?…
c) ginekološkog pregleda; kada je poželjno uzeti PAPA test te eventualno briseve vrata maternice na bakterije, ali i ostale uzročnike, opisuje se i izgled vrata maternice, maternice i adneksa (jajnika i jajovoda)
d) laboratorijskih pretraga; kompletne krvne slike, krvne grupe i Rh faktora, ujedno se kontrolira i mokraća test trakom te mjeri krvni tlak i tjelesna težina
e) ultrazvučni pregled; ultrazvučni je pregled poželjno napraviti oko 10. tjedna trudnoće jer je tada najtočnija procjena trajanja same trudnoće.
Potrebno je što prije početi uzimati folnu kiselinu čija je potreba povećana zbog izgradnje osnove budućeg središnjeg živčanog sustava ploda.
Ostali pregledi

Ukoliko je s trudnoćom sve u redu svaki sljedeći pregled trebao bi se dogoditi svaka 3-4 tjedna i sastojati se od:
a) kontrole mokraće urin trakom, mjerenja krvnog tlaka i tjelesne težine
b) mjerenja udaljenosti fundus-simfiza (izbočine trbuha), otkucaja srca ploda
c) ginekološkog pregleda.
Oko 20. tjedna trudnoće potrebno je napraviti i detaljan ultrazvuk s obzirom da se tada završava organogeneza (razvoj organa) te je potrebno potvrditi uredan razvoj ploda.
Do 27. tjedna trudnoće preporuka je učiniti takozvani OGTT (oralni test tolerancije glukoze) koji ukazuje na eventualni razvoj dijabetesa u trudnoći.
Triple test i rana amniocenteza

Ukoliko u obitelji imate članova obitelji oboljelih od Dawnova sindroma (mongoloidizam), ukoliko ste imali brojne pobačaje, stariji ste od 37 godina ili ako je zbroj godina vas i vašeg partnera iznad 72 trebate razmišljati o nekim od testova za otkrivanje kromosomskih anomalija.
Triple test se radi u 16. i 17. tjednu trudnoće. Sastoji se od ultrazvuka te vađenja majčine krvi i mjerenja razina tri hormona: alfa fetoproteina, beta humanog korionskog gonadotropina i estriola. Njime se otkriva rizik od Dawnova sindroma i oštećenja osnove budućeg središnjeg živčanog sustava. Njegova je točnost do 80%.
Rana amniocenteza radi se obično oko 17. – 18. tjedna trudnoće. Sastoji se od uzimanja uzorka plodne vode ubodom igle kroz trbuh. Na rezultate se čeka 4-5 tjedana, a ukazuje na Dawnov sindrom ili neki drugi poremećaj kromosoma. Njegova se točnost približava 100%. Opasnost od pobačaja kod rane amniocenteze iznosi oko 1%.
Osmi i deveti mjesec trudnoće

Osim nastavka redovitih pregleda koji mogu biti nešto učestaliji, početkom osmog mjeseca trudnoće potrebno je početi snimati CTG – kardiotokogram. Kardiotokogram mjeri otkucaje srca djeteta te ukazuje na stanje djeteta u maternici, ali mjeri i eventualne kontrakcije maternice. U osmom mjesecu trudnoće ukoliko je sve u redu s trudnoćom dovoljno je mjeriti CTG svaka dva tjedna, a u devetom mjesecu svaki tjedan.
U 9. mjesecu trudnoće potrebno je učiniti UZV kako bi se vidjelo gdje se nalazi posteljica te kako bi se procjenila težina djeteta.
Katkad je kod rizičnih trudnoća potrebno učiniti kasnu amniocentezu. Kasnom amniocentezom se određuje jesu li sazrijela fetalna pluća. Zrelost fetalnih pluća znatno utječe na preživljavanje novoređenčadi ukoliko dođe do prijevremenog porođaja.

Kada prođe termin…

Ako je prošao termin odnosno 40. tjedan trudnoće, potrebni su učestaliji ginekološki pregledi i mjerenje CTG-a svaki drugi dan. Ukoliko je došlo do otvaranja vrata maternice mora se raditi i amnioskopija. Amnioskopija nam omogućuje da vidimo boju plodne vode. Ukoliko je dijete ugroženo plodna voda će poprimiti zelenu boju.

Dolazak u rađaonicu

Trudovi. Kada kontrakcije maternice poprime ubrzavajući ritam, onda govorimo o trudovima. Prvorotkinje dolaze u rađaonicu kada budu dva truda u deset minuta. Višerotkinje se, s obzirom da kod njih porođaj traje kraće, javljaju u rađanicu čim se trudovi „uhodaju”, odnosno čim kontrakcije dobiju ustaljeni ritam ubrzavanja.
Curenje plodne vode. Sve trudnice se moraju javiti u rađaonicu ako dođe do pucanja vodenjaka i curenja plodne vode.
Sukrvica ili krvarenje. Treba znati da normalan porođaj katkad može započet sukrvicom. Pojava sukrvice znak je da se treba javiti u rađaonicu. Ukoliko se radi o jačem krvarenju treba se što hitnije javiti u bolnicu.

Izvor:cuvarkuca.hr

, ,

Mucanje u djece

MUCANJE

 Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa i disanja nastaju teškoće u obliku mucanja. Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

  • naglog povećanja fonda riječi
  • naglog razvoj gramatike
  • razvoja kontrole govora
  • završetka formiranja baze govora
  • stresa u obitelji i okruženju

   Manifestira se ponavljanjem , produljivanjem i umetanjem glasova , slogova ili riječi za vrijeme govora.

Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje , i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se može raditi o razvoju «pravog» tipa mucanja.

Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

 Kako se ponašati prema osobi koja muca:

  • u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori, a ne kako govori
  • ne izbjegavati gledanje u oči
  • ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
  • ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

Savjeti roditeljima:

  • ne upozoravajte dijete na mucanje, ne stavljajte djetetu na znanje kako mislite da je mucanje pogreška ili loša navika
  • potičite dijete da bude nezavisno, hrabrite ga u provođenju njegovih ideja
  • govorite polaganije, mirnije, jednostavnije i sa ritmom
  • ne prekidajte dijete u govoru
  • ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govorenje
  • ne korite dijete kada muca
  • ne tražite od njega da uloži veći trud da bi izbjeglo mucanje
  • ne nagrađujte ga za tečan govor ali ga i ne kažnjavajte za mucanje
  • ne tražite ga da govori kada je uzbuđeno ili kada je umorno
  • ne požurujte ga kada govori sporo
  • ne prisiljavajte ga na javan govor, osobito ne pred stranim mu osobama
  • ne govorite mu da stane i počne iz početka
  • ne govorite mu da stane i promisli što će reći
  • dajte mu vremena za govor, mirno čekajte da zastoj prođe

Ovo su samo neki od savjeta koji mogu pomoći pri komunikaciji osoba koje mucaju. Ako vaše dijete muca na više od 10% riječi,ako muca uz znatan napor i napetost,ili izbjegava mucati zamjenjujući riječi ili koristeći određene glasove da bi započelo govoriti ,koristilo bi mu uključivanje u logopedsku terapiju.Stoga potražite stručnu pomoć logopeda .

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.