, ,

Prvi zimski praznici sa bebom

Novogodišnji i božićni praznici su pravo vrijeme za stvaranje dragocjenih obiteljskih uspomena. Evo šta ne bi trebalo da propustite…

Vaša beba se neće sjećati svoje prve jelke i poklona, ali se bez obzira na to potrudite da joj obezbjedite lijepe trenutke. Započnite obiteljsku tradiciju, uživajte u svakom danu i detalju i sačuvajte komadić praznične atmosfere kroz fotografije, video snimke i specijalne darove.

Napravite spisak poklona

Ukoliko očekujte novogodišnje poklone za bebu od prijatelja i rođaka, pošaljite im spisak stvari koje bi obradovale vašeg mališana. Na taj način ćete dragim ljudima pomoći u izboru, a pokloni koji dobijete biće baš oni koje ste željeli.

Napravite plan druženja

Verovatno ćete se viđati sa dosta ljudi tokom praznika, ali ne zaboravite da sva druženja uklopite sa uobičajenim ritmom spavanja vaše bebe.

Okružite se sa obitelji

Čak iako niste u prilici da za praznike budete sa rodbinom, neka u vašem okruženju ipak zauzmu značajno mesto. Izložite po kući fotografije dragih ljudi i šire obitelji.

Posvetite jedan dan samo bebi

Najljepši poklon koji možete pružiti djetetu je vrijeme. Potrudite se da bar jedan dan tokom praznika u potpunosti posvetite djetetu. Izađite u park, igraonicu ili na ručak. Mališana će oduševiti posebna pažnja.

Fotografija sa Deda Mrazom

Budite spremni na to da će beba možda i uplašiti bradatog čike u crvenom odelu, ali su fotografije sa Deda Mrazom neizostavna novogodišnja uspomena.

Specijalan poklon

Poklonite bebi dragocjen poklon koji će cijeniti i kada odraste, a koji može dalje pokloniti svom djetetu. To može biti vrijedan nakit, čaša sa ugraviranim datumom ili neka dragocjena igračka.

 

,

Deda Mraz (ne) postoji?

Da li djetetu reći istinu o Deda Mrazu ili ne, dilema je mnogih roditelja. Evo šta o ovoj temi misle pedagozi…

Roditelji ponekad inzistiraju na stavu da svojoj djeci uvek govore samo istinu. Odnosno, vjeruju da će ih djete, ako mu kažu da Deda Mraz postoji, «osuditi» kada jednom shvati da to nije istina, i da im ubuduće neće vjerovati. Međutim, nije tako. Sve dok ono vjeruje u Deda Mraza, to znači da nije spremno da prihvati istinu. Deda Mraz je oličenje dobrote, poštenja, radosti. Za razliku od roditelja, koji su ponekad skloni da decu grde i kažnjavaju, on ispunjava sve želje. Obasipa ih poklonima, a čak ih ni ne poznaje. On je neko zbog koga žele da budu dobra cjele godine, neko kome pišu pisma sa željama…

Nemojte djetetu uskraćivati dio djetinstva i mogućnost da živi malu bajku time što ćete mu objašnjavati činjenice. Kada odraste, primjetit ćete tanku razliku u njegovoj zrelosti i spremnosti da čuje “vašu” istinu. To je prelaz iz onog vremena kada je djete pronalazilo vlastite argumente kao dokaz za postojanje deda Mraza (na primjer, vi ga pitate kako na reklami ili na ulici vidite toliko različitih deda Mrazova – zar on može da bude na toliko različitih mjesta istovremeno, a djete vam odgovara da su svi oni prerušeni, a da će onaj “pravi” doći samo da donese poklone…), u vrijeme kada djete počinje da postavlja ta ista pitanja vama (na primjer: “Kako to da irvasi mogu da lete?”, “Kako se on, onako debeo, spusti kroz dimnjak? A šta kad živimo u neboderu?”…). Već postavljanje ovakvih pitanja govori o spremnosti djeteta da čuje istinu.

,

Mama, je li istina da Djed Mraz ne postoji?

Prije ili kasnije dijete će shvatiti da u stanu ili kući nemate dimnjak, da su prozori zimi čvrsto zatvoreni i da nema šanse da Djedica uđe u vaš dom i ostavi poklon ispod bora. Tu je još i pitanje kako Djed Mraz stigne obići baš svu djecu u svijetu u jednoj noći i kako zapamti sve adrese i sve što je svako pojedino dijete naručilo. Doći će taj dan, kada će vam mališan reći: Djed Mraz ne postoji!
Roditelji ne žele “ubiti” u startu tu predivnu priču koja je zaokupljala maštu mališana toliko godina, a ne žele ni lagati i umanjivati sposobnost logičkog razmišljanja kod djeteta.

Djed Mraz je predivan, sastavni dio blagdana koji dodaje taj čarobni sastojak u trenucima darivanja i obiteljskog druženja. Djeca su uzbuđena, iznenađena i obavijena nekim svečanim osjećajem noć prije Božića, a kada shvate da Djed Mraz ne postoji, taj se ugođaj raspršuje i pretvara u neku vrstu razočaranja.

Što reći?

Možda je nabolje započeti priču da Djed Mraz živi tamo gdje je sve moguće, u našoj mašti i srcima. Djed Mraz nekoć je doista postojao i bio je čovjek od krvi i mesa koji je bio darežljiv, pomagao je siromašnima i brinuo o dječici. Na engleskom jeziku se Djed Mraz kaže Santa Clause, a ta je riječ nastala od nizozemske riječi Sinterklaas, koja znači Sveti Nikola.

Sveti Nikola doista je postojao i živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće na području današnje Turske. Svo svoje obiteljsko bogatstvo je razdijelio siromašnima, a kao biskup je najviše brinuo o djeci i razveseljivao ih je svojim darovima. Pomagao je i nemoćnima i bolesnima, odnosno svima koji su trebali njegovu pomoć.

Kroz svoju srdačnost, dobrotu, velikodušnost i požrtvovnost, Sveti Nikola postao je legenda i simbol ljubavi i brige za djecu. Kroz godine on je utjelovljen u mnogim ulogama, a jedna od njih je i Djed Mraz.

Ako u svojoj mašti i srcima vjerujemo u Djeda Mraza, možemo njegove tragove pronaći svuda oko sebe. Baš kao što je on želio najbolje za djecu, tako i roditelji žele najbolje za svoje mališane. Stoga objasnite djeci da ih roditelji daruju u ime Djeda Mraza i ostavljaju poklone ispod bora, kako bi iskazali tu brigu i ljubav za djecu u njegovo ime.

Potom možemo djetetu reći da smo to skrivali od njih, jer je to čudesna tajna koja se prenosi iz generacije u generaciju i omogućava da na čaroban način kroz dječju maštu Djed Mraz živi. Istu tajnu će oni jednog dana povjeriti svojoj djeci i pomagati Djedu Mrazu da razveseli njihovu djecu.

Nitko ne želi živjeti u svijetu u kojem ne postoji Djed Mraz, u kojem ne postoje znaci pažnje i ljubav prema djeci, u kojem ne postoje čarobni trenuci, u kojem ne postoji suosjećanje i briga za one koji su nemoćni ili siromašni. U tome je poanta Djeda Mraza, to je njegova misija i poruka koja se prenosi generacijama.

Stoga djeci treba reći da Djed Mraz postoji zato jer mi želimo da postoji. I ne trebamo prestati vjerovati u njegovu čaroliju. Možda nam nije donio sve te igračke i slatkiše, ali nas svake godine podsjeća da su u životu najvažniji zajednički trenuci, sreća i ljubav.

,

Djeca i slatkiši

Koliko je djeci dovoljno slatkiša, ili bolje rečeno: koja je to količina slatkiša koju djeci treba nuditi? To je pitanje koje se neizbježno nameće gotovo svim roditeljima. Dakako, nameće se i odgovor, ali prije toga nekoliko riječi o šećeru:

Priroda igra dominantnu ulogu u našoj „ovisnosti“ o šećeru, a ona počinje od samog rođenja. Sve bebe su rođene sa sklonošću prema slatkom. Majčino mlijeko koje je prva, nezamjenjiva i savršena hrana za djecu – je slatko. Ono sadrži savršeno uravnotežene masti, bjelančevine, vitamine, minerale i povrh svega…šećer.

Prva čvrsta hrana koju bebe rado jedu uključuje obično voće i žitarice, koje sadrže određen nivo prirodnog šećera. Bebe će radije prihvatiti prvu čvrstu hranu koja sadrži šećer, nego na primjer grašak ili mrkvu koji u toj dobi i nisu baš ugodni za bebino nepce.

Kao roditelji, mi samo želimo najbolje za našu djecu. No, nutricionisti, stomatolozi i pedijatri slažu se u tome da sam šećer nije najbolji prehrambeni izbor iz vaše kuhinje. Isto važi i za razne industrijske kekse, bombone i ostale slatkiše. Međutim, razumna konzumacija šećera u uravnoteženoj prehrani ne može škoditi. Pogotovo djeci. Zapravo, šećer sam po sebi nije uopće štetan za djecu. Štetna je količina koju mogu konzumirati, baš kao što bi im štetio i pretjeran unos soli ili masti.

U stvari, bilo bi vrlo teško, ako ne i nemoguće, držati dijete podalje od šećera. Šećer je u gotovo svemu što jedemo. Osim u slatkim i primamljivim bombonima, kolačićima, tortama i slatkim pitama, šećer se prirodno nalazi u voću i mlijeku, te je sastojak u mnogim jogurtima, umacima od paradajza, začinima za salate… Koristi se da bi se dobila željena tekstura nekih jela, uravnotežila kiselost, povećala tačka ključanja itd.

Neke od vrsta šećera koje ćete naći na deklaraciji hrane su:

– Saharoza. To je obični bijeli šećer uz vaše kuhinje. Nalazi se u šećernoj trski, šećernoj repi i, u manjim količinama, u nekim plodovima.
– Fruktoza. Najslađi šećer, koji se u kombinaciji sa glukozom pretvara u saharozu.
– Glukoza. Nešto manje slatka od saharoze.
– Laktoza – mliječni šećer.

Tijelo djeteta tretira sve vrste šećera (od prirodnog u voću i medu, pa do onog u slatkišima i sladoledima) na isti način. Šećer je ugljikohidrat i glavni izvor energije za tijelo. To znači da šećer pomaže djetetu da trči, skače i igra se. On je, pored drugih sastojaka namirnica, gorivo za sve one fizičke aktivnosti koje dijete ima u toku dana. To ne znači da šećer uzrokuje previše energije. Ne postoje znanstvene studije koje su čvrsto dokazale da šećer uzrokuje hiperaktivnost.

Kada se govori o slatkišima, svakako ne treba zanemariti i ostale aditive koji se nalaze u njima, od različitih okusa, boja, konzervansa… Nije dakle šećer taj koji je isključivo štetan (naprotiv) već ostale supstance koje se eventualno nalaze u različitim slatkišima. Bombone jarkih boja preporučljivo je izbjegavati, kao i gazirana pića koja sadrže iznimno visok procent šećera.

I da pokušamo odgovoriti na pitanje sa početka: Slatkiši nisu uvijek loši za djecu, problem je u količini koju neka djeca konzumiraju. Odrediti količinu ponekad je teško, treba imati na umu da problem nastaje kada šećer u dječjoj prehrani zamijeni zdrave namirnice koje sadrže potrebne hranjive tvari za razvoj. Slatkiši postaju „loši“ ako zamijene obrok. To znači: čokolada – da, ali nakon obroka. Keksi – svakako, odmah poslije voća (žitarica…). Neka slatkiši budu nešto čime će se djeca počastiti nakon jela ili u posebnim prilikama (rođendani, obiteljski praznik…). Kada je dijete sito, zasigurno neće moći pojesti cijelu čokoladu, ali jedan red (ponekad i dva) će mu činiti dobro i dati energiju koja mu je potrebna.

, , ,

Božićna kupovina za bebe i dojenčad

Što pokloniti prinovi u obitelji ili kod prijatelja?

Uspomene na prvi Božić svog djeteta nešto je što svakom roditelju ostaje među najljepšim sjećanjima. Ako ste u situaciji kad netko u vašoj obitelji ili od prijatelja dobio prinovu, a Božić je pred vratima, može se dogoditi da se zapitate što uopće kupiti tom malenom prekrasnom smotuljku.

Klasične dječje igračke: djeca nikad ne mogu imati previše igračaka, samo pitajte nekog mališana. Kupite zvečkicu, glazbenu igračku, gumene šarene kolutiće ili nešto slično. Dobra ideja su CD-i s glazbom ili pričama za djecu. Ove igračke nikad ne izlaze iz mode.

Pelene i druge svakodnevne potrepštine: Priupitajte svakog novopečenog roditelja na što najviše novaca troši i gotovo će svaki reći da su to pelene. Ovog Božića možete se odlučiti na praktične poklone koji će olakšati život roditeljima. To mogu biti pelene, slinček,  pribor za jelo, kadica, kahlica, poklon paket dječjih ulja, losiona, pudera i kupke…

Edukacijske igračke: danas postoji širok asortiman igrački i pomagala koja od najranije dobi pomažu razvijanje potencijala djece – razni mobili, Dekica….
Štedna kasica: Štedna kasica može postati puno više od stvari u kojoj se čuva višak sitniša. Rukom oslikana i personalizirana kasica je poklon koji će roditelji bebe, a i samo dijete s vremenom veoma cijeniti. Kad dijete malo poraste kasica može biti način kako da ga/ju naučite kako štedjeti i čuvati novac.

Knjige: Knjige su uvijek dobra ideja. Za malenu djecu postoji velik izbor mekanih, gumenih knjiga, ali nikad nije prerano da darujete primjerak koji će biti dio buduće mališanove biblioteke.

Inovativni pokloni: Dobra opcija je i da razmislite o tome što roditelji vole – prati li tata nogomet – kupite njegovom sinčiću maleni dres omiljenog kluba, voli li majka balet – kupite baletni kostimić za malu princezu ili nešto slično…