Zašto se bebama daje vitamin D?

Od 15. dana života do navršenih godinu dana bebama se, u obliku kapi, obavezno daje vitamin D, koji ima brojne uloge u organizmu.
Najvažnija uloga vitamina D je sprečavanje rahitisa. Naziv rahitis obuhvaća grupu oboljenja kod kojih postoji poremećaj mineralizacije (ugradnje kalcija i fosfora) u kosti koje rastu. Stoga je moguć samo kod djece.

Daleko najčešći razlog nedovoljne mineralizacije jeste nedostatak vitamina D, koji je neophodan za ugradnju kalcija u hrskavice i kosti. Vitamina D nema dovoljno u majčinom mlijeku, ali se on stvara u koži, pod utjecajem sunčevih zraka. Kod dojenčadi koja živi u područjima sa umjerenom ili hladnom klimom, i ne iznosi se golišava van tokom cijele godine – stvaranje vitamina D u koži ne zadovoljava potrebe organizma, pa su djeca u prošlosti često oboljevala od rahitisa. Danas se ova bolest uspješno prevenira dodavanjem vitamina D u vidu kapi, ili u sastavu adaptiranih mlječnih formula za bebe.

Osim u preventivne svrhe, vitamin D se kod određenih oboljenja i u znatno većim dozama koristi i kao ljek.

U kom uzrastu se bebi daje vitamin D?

Osim u tropskom i suptropskom pojasu, gde su bebe od rođenja izložene dovoljnoj količini sunčevih zraka, u ostalom djelu svjeta se primenjuje vitamin D u obliku kapi. Daje se svakodnevno, od 15. dana života do navršenih godinu dana, a djeci rođenoj tokom zimskih mjeseci i nakon prvog rođendana, sve do proljeća.

Koliko vitamina D treba dati bebi?

Doza koja je dovoljna da spreči rahitis, iznosi 400 internacionalnih jedinica (IJ) dnevno, a broj kapi zavisi od „jačine“ preparata, kojeg propisuje pedijatar.

Na koji način se bebi daje vitamin D?

Djetetu se vitamin D daje pomoću žlice. Pošto je količina ljeka mala (obično jedna-dve kapi), da bi ga beba sigurno progutala – treba da se u žličicu najprije sipa malo mlijeka koje pije (majčinog ili industrijske formule), a zatim iz bočice kapne propisan broj kapi vitamina D, i dâ bebi da proguta.

,

Kako nastaje fimoza kod dječaka?

Savjeti pedijatra pomoći će vam da riješite nedoumice i izbjegnete najčešće greške koje roditelji prave prilikom njege bebinih genitalija.

Mladi roditelji često strahuju kada je njega bebe u pitanju, a posebno kada se radi o genitalijama.

Dakle, šta je fimoza?

– Fimoza je suženje otvora vrha spolnog uda, odnosno nemogućnost presvlačenja kožice koja prekriva vrh penisa. Ona predstavlja zaštitni mehanizam organizma, kojim se spriječava utjecaj vanjskih štetnih faktora – kako kemijskih, tako i mehaničkih. Na taj način se čuva fina, ranjiva koža tijela penisa.

Koje su najčešće greške koje roditelji prave?

– Postoji primarna i sekundarna fimoza, odnosno nasljedna i stečena. Primarna predstavlja sužen otvor „sam po sebi“, a sekundarna nastaje nasilnim presvlačenjem, pri čemu dolazi do pucanja vlakana kože. Na tim mjestima se stvara ožiljno tkivo, a skupljanjem ožiljka se sužava otvor. Greška koju čine loše savjetovani roditelji jeste da u potpunosti prevuku kožicu penisa – a onda ne mogu da je vrate. To stanje se naziva parafimoza, i predstavlja urgentno stanje u pedijatriji, jer na taj način uzrokovan kožni „prsten“ smanjuje dotok krvi u tijelo penisa. Parafimoza može da izazove trajno oštećenje i prestanak vitalnosti penisa.

Zbog toga pedijatri savjetuju da se kožica koja prekriva vrh penisa ne dira, da se ne presvlači od rođenja do druge godine života. A, šta se onda preduzima?

– Ako pedijatar kod djeteta poslije navršene druge godine konstantira fimozu, onda će preporučiti roditeljima do kog stupnja kožica može da se presvlači preko glansa (glavića). Pri tome treba voditi računa da do kraja četvrte, odnosno početka pete godine kožica mora da se presvlači bez poteškoća.
Ukoliko dođe do fimoze, postoje određene kreme koje pomažu oslobađanje kože glavića penisa. Ako je problem veći, obavlja se kirurška intervencija pod nazivom cirkumcizija (obrezivanje), tokom koje se umjetno stvoren prsten odsječe, a tijelo penisa oslobodi viška kože. Postoje određene tendencije da se dječacima cirkumcizija radi odmah po rođenju.

Kako izgleda pravilna njega genitalija kod djevojčica?

– Prvi pogrešan savjet koji roditelji malih princeza dobiju, jeste da se genitalije ne tretiraju vodom, da se ne peru, pa sirasti maz i krema ostaju na njima. Tako nastaju  infekcije.
Međutim, ni u pranju ne treba pretjerivati. Bebe treba kupati svaki drugi-treći dan, jer se svakodnevnim kupanjem uništava prirodni zaštitni sloj na koži. Prilikom kupanja ne treba koristiti kemijska sredstva, nego samo vodu.

, , , ,

Održavanje trudnoće

Zbog čega se pojedinim trudnicama preporučuje mirovanje i kakav je protokol praćenja rizične trudnoće?

Kada prvi put ugledate vašu bebu, kada je dodirnete, pomazite i poljubite… sve što se dešavalo u trudnoći – istog trenutka zaboravljate i prepuštate se čarima roditeljstva! Taj prvi susret u vašem pamćenju ostaje zauvijek, bez obzira da li je u prethodnih devet mjeseci bilo problema. Međutim, drugačije se tretiraju, i drugačije treba da se ponašaju žene čiji je tok blaženog stanja stabilan od onih kod kojih je rizičan.

Šta znači termin održavanje trudnoće?

– Trudnoća traje 40 tjedana, to jest 9 kalendarskih mjeseci, ili 10 lunarnih mjeseci, ili 280 dana. Svakog dana, u trudnoći se stvaraju, rastu i razvijaju organi i sistemi organa, koji postepeno stupaju u funkciju potrebnu za održavanje trudnoće. Ako neki od tih organa ili sistema organa zakažu, trudnoća mora da se održava uz adekvatne savjete i terapiju. Danas postoje protokoli praćenja trudnoće koja je stabilna, a rizične trudnoće zahtevaju poseban nadzor.

Kakav je protokol praćenja stabilnih trudnoća, a kakav rizičnih?

– Kontrole redovnih trudnoća bi trebalo da se obavljaju jednom mjesečno. Pored ultrazvučnog pregleda, obavezno se kontrolira krvna slika, šećer u krvi i urin, kao i krvni  tlak trudnice. Ukoliko je trudnoća rizična, a spisak razloga za to je veliki (kontrakcije, otvaranje grlića maternice…) – uvode se češće kontrole, koje podrazumjevaju ginekološki pregled, sa dodatnim laboratorijskim pregledima, u zavisnosti od konkretnog problema u trudnoći.

Kada se trudnicama preporučuje mirovanje, odnosno ležanje?

– Preporučuje se u slučaju pojave kontrakcija prije očekivanog termina porođaja, kao i dilatacije (širenja) cervikalnog kanala – koja ukazuje na prijevremeni porođaj ili pobačaj. Savjetuje se pošteda od posla, to jest bolovanje. Ukoliko se i pored preduzetih mjera tegobe ne smire, može da se uradi intervencija – “serklaž”, odnosno opšivanje grlića maternice. Ako je reč o lakšim oblicima tegoba (npr. ako ima blagih povremenih bolova, koji ne dovode do otvaranja grlića maternice), trudnicama su dozvoljene šetnje, ali uz nošenje odgovarajućeg pojasa.

Da li su dozvoljeni seksualni odnosi?

– U vreme održavanja trudnoće, predlaže se apstinencija (uzdržavanje) od seksualnih odnosa.

Koje su moguće posledice ukoliko se trudnica ne pridržava savjeta stručnjaka?

– U slučaju da se tegobe, to jest bolovi u predjelu trbuha, kao i osećaj “tvrdog trbuha” ne povuku, a trudnica ne koristi datu terapiju ili se ne pridržava savjeta stručnjaka – moguć je pobačaj ili prijevremeni porođaj, sa neizvjesnim prognozama što se tiče zdravlja novorođene bebe. Dakle, kada je budućoj mami savjetovano mirovanje to je učinjeno sa jakim razlogom – radi očuvanja njenog i bebinog zdravlja.

, , , ,

Simptomi prehlade kod beba i kako im pomoći

Većina djece se prehladi 6 do 10 puta godišnje…

Sjećate se kako ste se loše osjećali kada ste posljednji puta bili prehlađeni? Probajte si sada zamisliti kako se vaša beba osjeća kad po prvi puta iskusi prehladu?

Za pojavu prehlade su odgovorni virusi. Zaraženi ljudi šire viruse dok kišu ili kašlju u blizini zdravih ljudi. Virusi se uvlače u nos i grlo i tamo se razmnožavaju.

Bebe su osobito osjetljive jer im imunološki sustav još nije dovoljno razvijen. Jesenski i zimski mjeseci su osobito kritični jer hladan vanjski zrak i centralno grijanje isušuju nazalne membrane, zbog čega se virusima prehlade lakše zadržati tamo. Osim toga više vremena provode unutra, gdje se virusi lakše šire sa osobe na osobu.

Većina djece oboli od prehlade 6 do 10 puta godišnje. Ovaj je broj veći kod djece koja su u jaslicama ili u vrtiću.

Koji su simptomi?

Kad vam je beba prehlađena, imat će brojne simptome. Kihat će i curit će joj iz nosa. Možda će imati i upaljeno grlo, pa će otežano gutati. Mogu joj nateći žlijezde.

Beba vam neće imati apetita i bit će razdražljiva. Pojavit će joj se kašalj. Može imati povišenu temperaturu (do 38,5°C).

Kada zatražiti liječničku pomoć?

Ako vam je beba stara 3 mjeseca ili manje i ima simptome prehlade, trebali bi odmah kontaktirati pedijatra. Simptomi slični prehladi kod bebe od 3 mjeseca ili manje vas mogu zavarati i potencijalno se može raditi o ozbiljnijoj bolesti.

S druge strane, ako vam je beba starija od 3 mjeseca, trebali bi kontaktirati liječnika primjetite li:

· da otežano diše i nosnice joj se šire sa svakim udisajem,
· ako joj nokti ili usne poplave,
· sluz je gusta, tekuća i zelena,
· ako kašlje duže od tjedan dana,
· bole je uši,
· ima temperaturu preko 38,5°C,
· pospanija je ili mrzovoljnija nego obično.

Kako brinuti za bebu

Medicinski stručnjaci nam govore da nema lijeka za prehladu. Ipak, postoje načini kojim možete ublažiti simptome koje vaša beba osjeća.

Pobrinite se da se dovoljno odmara i da pije mnogo tekućine. Ako ima povišenu temperaturu, dajte djetetu acetaminofen ili ako je starije od 6 mjeseci, možete mu dati ibuprofen (ali nemojte ga davati djetetu koje je dehidriralo ili povraća).

Ako dijete kašlje i mlađe je od 3 godine, nemojte mu davati lijekove protiv kašlja, osim ako vam je tako rekao pedijatar. Kašljem se donji respiratorni trakt rješava sluzi.

Ako vam beba ima zaštopan nos, možete uz pomoć gumene sisaljke izvući sluz iz nosnica. Ako je sluz pregusta, možete upotrijebiti kapljice ili sprej za nos sa slanom vodom da razrijedite sluz prije izvlačenja sa sisaljkom. Možete staviti ovlaživač zraka u bebinu sobu, kako bi pomogli razvodniti nazalnu sekreciju.

Najbolji način da vaša beba izbjegne prehladu je da se ne nalazi u blizini zaraženih ljudi. Ali ako se ipak prehladi, najbolje što možete učiniti je čim više ublažiti simptome. Uskoro će nestati simptomi prehlade i ponovno će biti zdrava, naravno do slijedeće prehlade. Ali do tada ćete već biti spremniji.

, ,

Kako prepoznati sunčanicu?

Sunčanica je burna reakcija čitavog organizma na prekomjerno izlaganje suncu. Do nje može doći brzo, naročito ako je dijete aktivno na suncu, ali je češća takozvana kasna sunčanica koja se događa nekoliko sati poslije boravka na vrućini – neposredno prije spavanja ili tijekom prvog sna.
Prepoznajte prve reakcije

Dijete odjednom počne osjećati slabost, vrtoglavicu i mučninu, počinje povraćati i osjeća se pospano i izmoždeno. Veći klinci mogu biti i uznemireni, a glavobolja je gotovo neizbježna. Dijete oblijeva znoj, ruke i noge su prvo tople, a ako se ne skloni sa sunca, postaju hladne i drhtave. Temperatura može biti normalna, ali je obično povišena. Što je dijete manje i simptomi su izraženiji, a opasnost od komplikacija veća. U slučajevima stvarno pretjerivanja sa sunčanjem, može doći i do gubitka svijesti, što se češće događa kod starije djece.

Zakašnjele reakcije

Simptomi sporije nastupaju, manje su izraženi, ali duže traju. Djeca su vruća, crvena u licu, iako nisu na suncu. Izgledaju kao da ih “hvata gripa”, pa se mame i tate često zbune misleći da je u pitanju neka infekcija. Klinci su izuzetno razdražljivi – plaču, naizgled bez razloga, a veća djeca obično imaju mučninu (ponekad i povraćaju), promenljivog su raspoloženja i imaju nesanicu. Tjelesna temperatura je u pravilu povišena.
Što mogu učiniti roditelji u slučaju sunčanice?

Sklonite dijete sa sunca: Ako se radi o ranoj i burnoj sunčanici, dijete prvo treba skloniti sa sunca, po mogućnosti otići u klimatiziranu, zamračenu i dobro provjetrenu sobu ili apartman.

Otuširajte dijete mlakom vodom: Zatim ga ostavite da se suši bez brisanja.

Hidrirajte dijete. Rashlađen bezalkoholni napitak (čaj, sok ili obična voda) je prijeko potreban djetetu koje ima sunčanicu. Tekućiinu ne treba davati odjednom u velikoj količini, već nekoliko puta po manje, naročito ako je dijete povratilo. Čim počne piti vodu treba ga razgolitii i rashladiti.

Dajte djetetu lijek: Ako je temperatura i dalje visoka, a niste prirodnim putem (mlakim oblozima) uspjeli spustiti temperaturu, djetetu treba dati neki od lijekova za spuštanje temperature (antipiretik). Najbolje je staviti čepić (paracetamol) u guzu, jer brže djeluje od tableta a izbjegava se i mogućnost povraćanja. Naravno da nije pogrešno dati ni lijek u sirupu (ibuprofen ili paracetamol).

Pustite dijete da se odmori: Dijete se sljedećih nekoliko sati treba odmarati, po mogućnosti i spavati. Neki roditelji se boje pustiti dijete da spava kada ima sunčanicu, no taj strah je neopravdan, jer mu je odmor zaista potreban, a san je najbolji odmor. Naravno, tijekom sna treba kontrolirati temperaturu, pa u slučaju novih skokova ponoviti terapiju lijekom protiv visoke temperature. Lijek se može ponoviti već nakon četiri sata od prethodne doze. Ukoliko je prošlo manje vremena a temperatura nije pala ili raste, ponovite tuširanje mlakom vodom.

Izvor:cuvarkuca.hr

, ,

Mucanje u djece

MUCANJE

 Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa i disanja nastaju teškoće u obliku mucanja. Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

  • naglog povećanja fonda riječi
  • naglog razvoj gramatike
  • razvoja kontrole govora
  • završetka formiranja baze govora
  • stresa u obitelji i okruženju

   Manifestira se ponavljanjem , produljivanjem i umetanjem glasova , slogova ili riječi za vrijeme govora.

Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje , i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se može raditi o razvoju «pravog» tipa mucanja.

Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

 Kako se ponašati prema osobi koja muca:

  • u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori, a ne kako govori
  • ne izbjegavati gledanje u oči
  • ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
  • ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

Savjeti roditeljima:

  • ne upozoravajte dijete na mucanje, ne stavljajte djetetu na znanje kako mislite da je mucanje pogreška ili loša navika
  • potičite dijete da bude nezavisno, hrabrite ga u provođenju njegovih ideja
  • govorite polaganije, mirnije, jednostavnije i sa ritmom
  • ne prekidajte dijete u govoru
  • ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govorenje
  • ne korite dijete kada muca
  • ne tražite od njega da uloži veći trud da bi izbjeglo mucanje
  • ne nagrađujte ga za tečan govor ali ga i ne kažnjavajte za mucanje
  • ne tražite ga da govori kada je uzbuđeno ili kada je umorno
  • ne požurujte ga kada govori sporo
  • ne prisiljavajte ga na javan govor, osobito ne pred stranim mu osobama
  • ne govorite mu da stane i počne iz početka
  • ne govorite mu da stane i promisli što će reći
  • dajte mu vremena za govor, mirno čekajte da zastoj prođe

Ovo su samo neki od savjeta koji mogu pomoći pri komunikaciji osoba koje mucaju. Ako vaše dijete muca na više od 10% riječi,ako muca uz znatan napor i napetost,ili izbjegava mucati zamjenjujući riječi ili koristeći određene glasove da bi započelo govoriti ,koristilo bi mu uključivanje u logopedsku terapiju.Stoga potražite stručnu pomoć logopeda .

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.

,

Povraćanje i proljev u dječjoj dobi

Infekcija probavnog sustava u dječjoj dobi je česta bolest koja se očituje povišenom temperaturom, proljevom, povraćanjem i bolovima u trbuhu. Stručni naziv za tu bolest je gastroenterokolitis.

Uzročnici su različiti virusi, bakterije i paraziti. U djece se ipak najčešće radi o virusnoj infekciji, uzrokovanoj rota ili adenovirusima. Od bakterijskih uzročnika značajniji su salmonele i kampilobakter.

Crijevne infekcije u dječjoj dobi najčešće imaju samoizlječiv tijek. Nakon 1 do 2 dana prestaje povraćanje, a nakon 2 do 5 dana dolazi do pada temperature i smanjivanja broja stolica. Za potpunu normalizaciju potrebno je 7 do 14 dana.

Zbog učestalih vodenastih stolica i povraćanja te povišenje tjelesne temperature i znojenja tijekom ove bolesti može doći do gubitka tekućine (dehidracije) i elektrolitskog poremećaja zbog gubitka iona natrija, kalija i klora. Takvi su poremećaji češći ako su djeca mlađa od 3 godine te ako je bolest teža. U takvim slučajevima katkad je neophodno dijete smjestiti u bolnicu radi nadoknade tekućine i elektrolita infuzijama te nadzora djeteta.

Bez obzira da li se liječenje bolesnika provodi kod kuće ili u bolnici potrebno je:

– nadoknaditi tekućinu i soli te
– osigurati primjerenu prehranu.

Davanje antibiotika, probiotika i medicinskog ugljena najčešće nije potrebno, a davanje antiperistaltika (Seldiar) može biti i štetno.

Bolesnik s gastroenterokolitisom zarazan je za okolinu, u njegovoj stolici nalaze se uzročnici bolesti. Do prijenosa uzročnika bolesti od stolice bolesnika do usta osobe u okolini dolazi direktnim kontaktom (prljave ruke), indirektnim kontaktom (preko predmeta, igračaka i sl.), zagađenom vodom i hranom. Stoga je neophodno nakon svakog kontakta s bolesnikom dobro oprati ruke sapunom, onemogućiti prijenos uzročnika indirektnim kontaktom i osigurati kvalitetan sustav prehrane i nadoknade tekućine.

Nadoknada tekućine i prehrana tijekom gastroenterokolitisa
Nadoknada tekućine može se provoditi na usta ili intravenskim putem (infuzijom). U svim slučajevima kada je to moguće preporučuje se nadoknada tekućine na usta, a koriste se već pripremljene otopine koje sadrže elektrolite (natrij, kalij i druge) i glukozu. Jedan od takvih preparata je Rehidromiks, koji se prodaje u obliku praška kojeg je moguće prirediti kao otopinu i kod kuće i u bolnici.

Kod kuće se mogu liječiti djeca koja nisu dehidrirana, koja su blago dehidrirana i eventualno ona koja su umjereno dehidrirana. Sve slučajeve teže dehidracije, kao i onu djecu koja obilno povraćaju i koja odbijaju tekućinu treba liječiti u bolnici.

Rehidracijom treba nadoknaditi:
 – postojeći manjak tekućine i
 – daljnje gubljenje tekućine stolicom i povraćanjem.

Postojeći gubici tekućine nadoknađuju se na usta ili intravenski u količini od 50 do 100 ml/kg tjelesne težine, a za svaku sljedeću stolicu valja nadoknaditi još 10 ml/kg tjelesne težine. Nakon svakog povraćanja potrebno je dati po 30 ml tekućine. Stanje djeteta i uspješnost nadoknade tekućine valja procjenjivati svaka 2 sata.

Čim se uspostavi normalna hidracija djeteta, treba započeti primjerenu prehranu. Djecu koja su na prirodnoj prehrani (na prsima) treba nastaviti dojiti. Ostalu djecu treba početi hraniti nakon uspješne nadoknade tekućine, odnosno nakon uspostave normalne hidracije, za koju je potrebno najmanje 4 sata.

Hrana koja je dozvoljena:

– mlijeko (kravlje s manjim udjelom mliječnih masti ili sojino, zobeno i sl.)
– mliječni nemasni proizvodi (jogurt, svježi sir)
– riža
– žitarice
– krumpir
– kruh
– voće
– povrće
– krto meso

Hrana se priređuje kuhanjem.

Hrana koja se ne preporučuje:

– masna hrana
– voćni sokovi
– hrana i pića s jednostavnim šećerima

Klasična BRAT dijeta (banane, tost, riža, ribane jabuke) se ne preporučuje zbog manjka energetskih sastojaka, proteina i masti.

Ranim uvođenjem nutritivno i kalorijski primjerene prehrane može se prolazno povećati broj stolica, ali se ne produljuje trajanje bolesti. Rano hranjenje osigurava obnavljanje oštećene crijevne sluznice i sprječava nastajanje malapsorpcije (sindrom nedovoljne apsorpcije jednostavnih hranjivih tvari u crijevu).

Izvor :e-beba 

, , ,

Escherichia Coli i bebe

Escherichia Coli ili skraćeno E. Coli je široko rasprostranjena bakterija koja ulazi u hranu tijekom njezine proizvodnje (u najvećem broju slučajeva u meso i povrće) te prelazi u čovjekov probavni sustav. U organizmu se može ili ne mora ponašati kao nametnik.

Naime, u našem organizmu živi čitav niz bakterija od kojih većina, poznatijih i kao “dobre bakterije” zapravo pomažu u pravilnom funkcioniranju metabolizma. Neke od tih bakterija pomažu nam probaviti hranu ili se boriti protiv određenih bolesti.
E. Coli živi u našim crijevima, gdje pomaže našem organizmu rastvoriti hranu i u procesu njenog probavljanja. Nažalost, određeni tipovi E.Coli (takozvani sojevi) mogu iz crijeva ući u krvotok te dalje u određene organe, gdje izazivaju ozbiljne zdravstvene probleme u vidu upala, a mogu dovesti i do smrti, kao što čitamo posljednjih dana u vijestima.

Koji soj E. Coli je smrtonosan i kako se ljudi mogu zaraziti?

E.coli O157:H7, odnosno EHEC, u posljednjim je mjesecima zarazila više stotina ljudi u Njemačkoj i nekim drugim europskim zemljama te odnijela i ljudske žrtve. Ova bakterija, odnosno njezin opasni enterohemoragijski soj prvi puta je otkriven još 1982. godine, a raširio se diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Kao i drugi sojevi E.Coli i ovaj najčešće živi u probavnom traktu preživača poput goveda, u crijevima drugih domaćih životinja i ptica, no kod životinja ona nije opasna jer nema receptora na koje bi se vezala i ušla u krvotok životinje. Kod ljudi se ovaj opasni soj E.Coli nažalost ponaša kao i svaki drugi soj te bakterije, pa može ući u krvotok i inficirati organizam, izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, pa čak i smrt.

Ljudi se obično E.Coli (pa tako i EHEC sojem) zaraze na sljedeće načine:
– preko izmeta domaćih životinja
– preko povrća koje je gnojeno zaraženim izmetom, oprano ili zalijevano zaraženom vodom
– preko mesa (najčešće se radi o nedovoljno pečenom mljevenom mesu) i salama
– dodirom sa zaraženim životinjama ili ljudima
– konzumiranjem nepasteriziranih sokova ili mlijeka
– rijeđe preko zagađene bunarske vode te u nedezinficiranim bazenima

Ukoliko se u hrani nalazi E. Coli to po njezinom izgledu ili mirisu nećete moći vidjeti niti prepoznati. Bakterija se može “ubiti” samo visokom temperaturom.

Simptomi zaraze bakterijom Escherichia Coli

Simptomi zaraze najčešće ovise o tome u kojem se dijelu organizma bakterija nalazi, gdje je došlo do upale i koji soj E.Coli je u pitanju. Prvi simptomi nastupaju u razdoblju od 10 sati do 8 dana nakon zaraze.

Najčešći simptomi su:
– jaka bol u želucu i grčevi
– povraćanje
– proljev
– krvava stolica

Infekcija traje obično oko 10 dana i nema značajnijeg povećanja temperature.
Kod zaraze sojem E.coli O157:H7 pojavljuju se visoka temperatura, krv u stolici i/ili urinu, zaražena osoba pati od niskog broja trombocita, anemije, a često dolazi do zatajenja bubrega.
Kada E.Coli uzrokuje upalu mokraćnog trakta, javljaju se povišena temperatura, pojačano i otežano mokrenje, peckanje prilikom mokrenja, bol u mokraćnom mjehuru i krv u urinu.

Escherichia Coli i bebe

Bakterija E. coli često je uzročnik sepsi i meningitisa kod novorođenčadi. Bebe se mogu E.Coli zaraziti tijekom poroda, ukoliko se bakterija nalazi u majčinoj rodnici.
Prvi simtomi kod novorođenčadi mogu biti gotovo nezamjetni. Primjetit ćete da beba manje jede, radi velike pauze u disanju, ima previsoku ili prenisku temperaturu, nervozna je, plačljiva i spava duže no inače. Neke bebe povraćaju i dobivaju proljev ili im otiče područje trbuha.
Sepsa se kao i kod odraslih dijagnosticira vađenjem krvi i pretragama krvi, a meningitis analizom kultura u cerebrospinalnoj tekućini.

Kako se E. Coli dijagnosticira i liječi?

Ukoliko netko pokazuje simptome zaraze E.Coli, liječnik će uzeti uzorak krvi, mokraće i/ili stolice te ih poslati na daljnje testiranje. Ukoliko se kao simptom pojavi proljev, zaražena osoba ne bi trebala uzimati lijekove protiv proljeva, jer će oni samo usporiti proces izlječenja. Ovisno o ozbiljnosti upale i zaraze, neki pacijenti morat će ostati na bolničkom liječenju, obzirom da se može razviti vrlo ozbiljna upala bubrega i druge po život opasne upale vitalnih organa.
Liječenje će ovisiti o soju E.Coli bakterije i lokaciji u organizmu koju pogađa. Kod nekih upala bit će dovoljni antibiotici, kod drugih će se trebati kloniti antibiotika zbog toga što bi samo pogoršali zdravstveno stanje pacijenta.

Kako se zaštititi?

Djeca i odrasli trebali bi što češće jesti zajedno dobro kuhanu i opranu hranu te izbjegavati slabo pečeno meso, osobito u fast-food restoranima, gdje ne znate odakle je meso nabavljeno. Isto tako, izbjegavajte nepasterizirano mlijeko i sokove, nedovoljno obrađene salame od nepoznatih proizvođača te voće i povrće nepoznatog porijekla. Najbolji izbor ipak su domaći proizvodi hrvatskih seljaka.

Ukoliko se imate naviku kupati u jezerima, rijekama ili bazenima, pokušajte naviknuti dijete da što manje vode završi u ustima tj. želucu. Ukoliko se u vodi nalazi bilo kakav ljudski ili životinjski otpad, postoji mogućnost da se nalazi i E.Coli.

Naučite dijete da uvijek dobro opere ruke, osobito nakon korištenja javnih toaleta i obavezno prije jela.
Dobro perite sve voće i povrće. Iako je E.Coli vrlo otporna bakterija i ne postoji dokaz da ćete je vodom isprati, nikada nije na odmet vrlo dobro “oribati” povrće i voće koje jedemo.
Naučite dijete (osobito djevojčice) da se prilikom obavljanja velike nužde brišu toaletnim papirom potezima prema unatrag, kako se E.Coli iz stolice ne bi našla u mokraćnom traktu i tamo izazvala upale.

Može li se zaraza E.Coli zaustaviti i kako?

Najveći broj zaraza E. Coli dolazi nam iz hrane. Ukoliko vas više zanima što zapravo jedemo, zašto nam životinje donose toliko zaraza, kako nastaje naša hrana u industrijskoj proizvodnji i zašto ne razmišljamo o onome što jedemo, pogledajte dokumentarni film Food Inc. Tamo ćete saznati više o E.Coli i ignorantskoj politici mesoprerađivačke industrije kad je zdravlje ljudi u pitanju, a na primjeru uzgoja goveda i životinjskog mesa općenito.

Naime, većina američkih mesnih industrija odlučila je hraniti goveda prerađevinama kukuruza, koji je jeftiniji od trave, kaloričniji i najbrže postiže cilj da se govedo u što kraćem roku udeblja i što prije ide na klanje. Međutim, probavni trakt goveda evolucijski je prilagođen probavljanju trave kao glavne prehrambene namirnice.

Kada goveda hranimo kukuruzom ili bilo kojim drugim žitaricama, njihov probavni trakt od pH neutralnog postaje iznimno kiseo, zbog čega E.Coli postaje otporna na kiseline. Kada ta ista E.Coli dođe u probavni sustav čovjeka, trebala bi također biti uništena u prvoj liniji obrane tj. uz pomoć obične želučane kiseline. Budući da je na nju otporna, ona ulazi u crijeva, može ući u krvotok i izaziva upale s potencijalno smrtonosnim posljedicama.

Sveučilište u Cornellu je putem istraživanja otkrilo da životinje koje su hranjene travom, imaju čak 80% manje otrovnih sojeva E.Coli u svom probavnom sustavu, od životinja hranjenih kukuruzom ili drugim žitaricama. Isto tako, E.Coli iz goveda koje se nađe u našem organizmu, puno je brže uništena želučanim kiselinama i manje je otporna na naš imunološki sustav.

Zaključak je da, ukoliko vaša obitelj jede i voli meso, pokušajte ga kupovati iz organskog uzgoja, a manje iz industrijskog uzgoja. Uvjerite se je li životinja koju jedete hranjena hranom koja joj je evolucijski namijenjena i prilagođena njezinu probavnom sustavu ili je tovljena kaloričnim kukuruzom kako bi bila debela i sočna izvana, a zapravo je otrovana i zarazna iznutra.

Ukoliko se želite boriti protiv Escherichije Coli općenito, osvijestite ono što jedete i informirajte se odakle dolazi hrana koju servirate djeci.

, ,

Pelenski osip i kako ga se riješiti?

Vaše dijete ne treba patiti zbog iritacijskog pelenskog osipa

Pelenski osip je česti problem kojeg nije teško riješiti. Prema istraživanjima više od 75% novorođenčadi pati od pelenskog osipa u prvim mjesecima života. Uzroci pojave osipa mogu biti brojni: gljivična infekcija, infekcija urinarnog trakta ili alergija na sapune i losione ili jednokratne pelene. Osim pelenskog osipa u području pelena se mogu pojaviti i seboreični dermatitis i atopijski dermatitis.

Novorođenčad često tokom dana obavlja nuždu. Nošenje pelena značajno povećava vlagu kože i njen pH. Pojavi osipa pogoduje vlaga. Ukoliko je bebina koža duže mokra, to može dovesti do omekšavanja vanjskog zaštitnog sloja kože. Slabljenjem fizičkog integriteta površinski sloj kože (stratum corneum) postaje podložniji trenju sa površinskim slojem pelene i lokalnim iritansima.

Pelenski osip se naješće javlja kod djece starosti 8-12 mjeseci (možda kao posljedica uzimanja krute hrane). Još se istražuje da li na pojavu osipa utječe visoka koncentracija amonijaka (iz urina) ili bakterije i njihovi kemijski nusproizvodi (iz stolice). Neke informacije pokazuju da ovi faktori mogu utjecati na pogoršanje pelenskog osipa. Obično se pelenski osip može izliječiti češćim provjeravanjem i mijenjanjem pelena te korištenjem krema sa cinkovim oksidom ili masti za smirenje kože i zaštitu od vlage.

Iako može alarmirati roditelje i uznemiriti bebu, osip se povlači nakon nekoliko dana jednostavnim liječenjem.

Istraživanja o njezi dječje kože

Znanstvenici upozoravaju da među faktore koji utječu na pojavu osipa spadaju i proizvodi za njegu dječje kože. U istraživanjima ističu: “Koža novorođenčeta je podložnija negativnim utjecajima vanjski primjenjenih agenata od kože odraslih. Stoga je rizik od sistemskog otrovanja puno veća kod novorođene djece.” Ako se roditelji zaustave i pročitaju deklaraciju na proizvodu za njegu dječje kože, otkrit će da mnogi proizvodi sadrže sastojke koji mogu biti kontaminirani formaldehidom, 1,4-dioksanom, pa čak i nitrosaminom, a to su sastojci koji mogu uzrokovati rak, jaku iritaciju kože ili oboje. Dječji puderi bazirani na talku sadrže sitne čestice koje mogu iritirati kožu te mogu sadržavati parfeme, glavni razlog alergija i iritacije. Zato bi bilo dobro da izbjegavate dječje pudere sa talkom. Iako se dječji puderi najčešće stavljaju na pelenski osip, postoje bolje solucije.

 

Zdrava dječja koža

Za njegu dječje kože bilo bi dobro koristiti proizvode bez umjetnih boja i sintetičkih mirisa, koji su sami po sebi iritansi. Potražite proizvode koji su pH uravnoteženi sa prirodnim biljnim ekstraktima i esencijalnim uljima poput nevena, aloe i kamilice. Proizvodi za njegu dječje kože koji pomažu kod pelenske iritacije uključuju:

Neven: Neven ima antiupalna i antimikrobska svojstva i stimulira obnovu kožnih stanica.

Aloe Vera: Aloe Vera pomaže u vraćanju integriteta tkiva, te ima ublažujuća antiupalna i antioksidantska svojstva.

Kamilica: Kamilica sprečava oslobađanje histamina i ublažava upalnu reakciju. Stimulira regeneraciju kožnih stanica.

Šipak: Šipak sadrži mnogo vitamina C i bioflavonoide koji jačaju stjenke krvnih žila, povečavajući otpornost i čvrstoću žila te poboljšavajući cirkulaciju.

Ulje noćurka, suncokretovo ulje: Ova hladno prešana ulja osiguravaju esencijalne omega-3 (linolenska kiselina) i omega-6 (linolna kiselina), kao i GLA (gamma-linolenska kiselina) masne kiseline – važne modulatore kod upalnog procesa. Pomažu u regulaciji epidermalne proliferacije i ljuštenja površinskih dijelova kože.

Bazga: Bazga pomaže u zacijeljivanju kože i smanjuje upale povezane s alergijom.

Vitamin A: Vitamin A je potreban za rast i obnovu tjelesnih tkiva i pomaže u održavanju zdravlja kože. Pozitivno djeluje na otpornost kože i membrane sluznice na kemijske i fizičke iritanse.

Vitamin C i bioflavonoidi: Vitamin C i bioflavonoidi djeluju sinergijski na jačanju vezivnog tkiva u stjenkama krvnih žila, te tako povećavaju otpornost i integritet žila i poboljšavaju cirkulaciju. Vitamin C je antioksidant koji pomaže kod smanjenja štetnih utjecaja UVB zraka na stanice epitela. Također pomaže u radu imunološkog i endokrinog sustava.

Vitamin E: Vitamin E je jaki antioksidant koji pomaže kod usporavanja starenja stanica uzrokovanog štetnim djelovanjem slobodnih radikala. Štiti kožu od upala uzrokovanih UV zrakama i održava vlažnost kože. Regulira abnormalnu proliferaciju površinskih slojeva kože.

Kako bi spriječili pelenski osip važno je često mijenjati pelene, povremeno sa toplom vodom oprati dječju stražnjicu dok mijenjate pelenu ili ostaviti da se koža dobro osuši prije nego stavite drugu pelenu. Kad god možete dajte dječjoj koži priliku da diše te koristite prirodne proizvode za njegu.

Izvor: Zena.hr

, ,

Utječe li promjena vremena i na djecu?

Čak i vrlo mala djeca podložna su nekim poremećajima prije nadolaska promjene vremena – bilo hladne, bilo tople fronte. U najranijem djetinjstvu djeca su osjetljiva na promjenu vremena zbog jednostavne činjenice što njihove prirodne obrambene sposobnosti (imunitet) još nisu sazrele. Njihov organizam još ne posjeduje “oružje “za obranu, te je stoga više izložen negativnim utjecajima promjene vremena i klime. Promjene godišnjih doba, kao zime u proljeće i ljeta u jesen, znatno utječu na dječje zdravlje.

Što je zapravo meteoropatija
Znatan broj odraslih osoba žali se na niz smetnji koje se dovode u vezu s atmosferskim poremećajima. Takova iskustva postoje odavno posebice u priobalju, kad nastupa brza promjena vremena – hladna odnosno topla fronta (bura – jugo). Promjene raspoloženja povezane s promjenom vremena (jugo –bura ) gotovo su već poslovične u tim regijama.
Pri tome se ne radi o nekakvim umišljenim problemima, koje donosi loše vrijeme, nego o stvarnim smetnjama i nelagodama, te se stoga nerijetko daju i biometeorološke prognoze za osobe koje su takovim smetnjama podložne.
Smetnje koje se javljaju, posljedica su nesposobnosti organizma koji se nije u stanju prilagoditi meteorološkim i klimatskim promjenama. Kad su u pitanju djeca, ova pojava je naglašena zbog još nedovoljne fiziološke (t. j. prirodne ) zrelosti sustava za tjelesnu termoregulaciju, mehanizma koji ima zadatak da unutarnju temperaturu tijela održava stalnom t.j 36.5 – 37° C.

Kako se meteoropatija očituje
Teško je ustanoviti na koji način se poremećaji uzrokovani promjenom vremena i klime očituju u dječjoj dobi. Još ne postoje istraživanja koja bi jasno pokazala kako promjene vremena djeluju na dijete u najranijoj dobi. Najviše što se o tome zna temelji se na zapažanjima i iskustvu: određeni simptomi koji se javljaju navode na pomisao da su najvjerojatnije uvjetovani promjenama vremena, osobito ako nepredvidljivi. Tu se prije svega spominje nemir tijekom dana i noći uz često buđenje, veće količine mokraće (poliurija), enureza (nekontrolirano noćno mokrenje u djece koja su postigla kontrolu sfinktera), pojačano znojenje, posebice u prvom dijelu spavanja.
Mnoga, inače zdrava djeca, mogu se lošije osjećati pri promjeni vremena, a bez nekih određenih simptoma bolesti (primarna meteoropatija).
U zimi se javlja niz bolesti kao posljedica hladnoće (koja pogoduje širenju kapljične infekcije), a to su : prehlada, upala uha, upala grla, glasnica (laringitis) te donjih dišnih putova – dušnika i bronha. Uzrok bolesti nije naravno sama hladnoća, nego virusi kojima hladno godišnje doba pogoduje. Ljeto je razdoblje kad se javlja toplotni udar (vrućina i velika količina vlage u zraku), te sunčanica, kao posljedica direktnog izlaganja djelovanju sunčevih zraka.

Kako ublažiti posljedice promjene vremena
Pomoć ovisi prije svega o biometeorološkoj situaciji, a manje o dobi djeteta.
Uglavnom, bilo da je meteoropatija uzrokovana zimskom anticiklonom koja znači i hladniji zrak, bilo ljetnom anticiklonom koja nosi vrući zrak, najvažnije je zaštiti djecu koja su neotporna t.j. obrambene sposobnosti njihovog organizma su slabe.
Djecu koja su osjetljiva i mlađa od dvije godine, bolje je ne iznositi van u šetnju kad je jako hladno ili jako vjetrovito, a ako to nije moguće izbjeći, treba ih obući na odgovarajući način. Odjeća mora biti lagana, topla i ne smije dijete nigdje stezati, tako da se omogući disanje kože (transpiracija) a spriječi ulazak hladnog zraka. Vunena odjeća je u tu svrhu najbolja jer se tako stvara zaštitna barijera između kože i okoline.
I po velikoj vrućini, a posebice kad je i visoka količina vlage u zraku, bolje je da osjetljiva djeca ostanu u kući i da su prikladno odjevena u laganu pamučnu odjeću.

Pomaže li odgovarajuća prehrana, te dodatni vitamini i minerali

Tradicionalna medicina ne daje nikakvu specifičnu pomoć za poteškoće koje se javljaju kao primarna posljedica promjene meteoroloških uvjeta odnosno klime. Ovaj problem je teško riješiti i sve što liječnik može učiniti je simptomatsko liječenje t.j. snižavanje temperature, unos tekućine, ublažavanje kašlja i drugo, te ako se radi o bakterijskoj infekciji, propisati odgovarajući antibiotik. Naravno na tržištu se nudi niz proizvoda – multivitamini s mineralima – koji mogu utjecati na obrambene sposobnosti organizma, no u svakom slučaju o primjeni se ipak treba posavjetovati s liječnikom koji dobro pozna dijete, te će stoga i odlučiti da li su djetetu takovi dodaci potrebni ili ne.
Vitamin C sigurno spada u one tvari koje imaju utjecaj na obrambene sposobnosti organizma, no ne treba od vitamina ipak očekivati da bude nekakav svemogući lijek. On ima važnu ulogu u nizu sustava organizma, pa tako i obrani (između ostalog mobilizira stanice bijele krvne loze na obranu) i korisno ga je davati djetetu s učestalim prehladama i upalama gornjih dišnih putova. Dnevna doza za djecu do 3-4 godine iznosi ? doza predviđene za odrasle, a to je 100-200 mg dnevno. Za djecu nakon 4. godine do 10-11 pola doze za odrasle, što znači oko 500 mg dnevno.
Vitamine je najbolje uzimati za vrijeme obroka, jer ih tako organizam najbolje iskorištava, najviše u dvije dnevne doze kroz 20 dana, zatim prekid od 10 dana, obično kroz tri mjeseca.
Umjesto farmaceutskih pripravaka vitamina mogu se dati prirodni vitamini – svježe iscijeđeni voćni sok naranče i grejpa u koji se može dodati žličica meda, 2 puta dnevno, no naravno, tek nakon navršene prve godine života.
Dodatak vitamina u jednom ili drugom obliku uputno je davati djetetu tijekom zimskih mjeseci i s promjenama godišnjih doba, te uz nagle promjene vremena s nadolaskom hladne fronte ( u našim krajevima atlantski poremećaji te sjeveroistočni praćeni hladnim vjetrom), ili pak sredozemne ciklona s obiljem oborina i vlage.

I nekoliko savjeta za roditelje
1. Dijete neka miruje t.j. ostane u kući sve dok se njegovo zdravstveno stanje ne popravi i atmosferske prilike ne smire kako ne bi dodatno došlo do slabljenja organizma. Mirovanje naravno ne znači da dijete mora ležati u krevetu, jer čim mu je bolje ono to odbija- treba mu omogućiti da se mirno igra i zabavlja (čitanje, pričanje, gledanje crtića).
2. Poticati fizičku aktivnost – to međutim ne znači da se dijete mora upisati u neke posebne tečajeve, iako oni mogu biti korisni jer stimuliraju sustav za termoregulaciju. Dovoljno je prije svega da se djetetu omogući slobodna igra i da se tako organizam jača.
3. Svakako izbjegavati izlaganje djeteta uvjetima povećane vlage tople ili hladne, te prejake ventilacije
4. Izvoditi dijete često u šetnju, u park, također i zimi, osobito kad je vrijeme sunčano i stabilno jer se tako potiče lakša prilagodba njegovog sustava za regulaciju tjelesne temperature. Mjesto za šetnju nikako nisu gradske ulice zakrčene prometom pune ugljičnog dioksida. Naravno i to nije moguće uvijek izbjeći, ali u takovim uvjetima nemojte staviti dijete u kolica ili ga voditi za ruku, nego ga nosite u naručju. Zrak je najviše zagađen u najnižim slojevima, što znači do visine od jednog metra.
5. Prostorije u kojima dijete dnevno boravi moraju imati odgovarajuću temperaturu i vlažnost bilo u ljetnom ili zimskom razdoblju: temperatura u prostoriji svakako bi trebala biti ispod 22° C, a vlažnost ne bi smjela prelaziti 60%.

Djeca su više izložena meteoropatiji nego odrasli – t.j. škode im nagle promjene vremena. Njihov sustav obrane još je nezreo i ne može se prilagoditi na odgovarajući način.
Ova problem ne treba podcijeniti i promjene djetetovog raspoloženja shvatiti kao hir i dječje mušice, nego jednu stvarnu nelagodu kojoj je dijete u nepogodnim vremenskim uvjetima podložno. Treba mu zapravo olakšati poteškoće na najbolji mogući način i prema potrebi posavjetovati se s liječnikom.
Jačanje organizma, ali bez pretjerivanja primjerenom fizičkom aktivnošću doista je poželjno uz dodatni unos vitamina i odgovarajuću prehranu. Mnogi roditelji imaju neugodna iskustva tijekom godišnjih odmora – upravo kad su se nadali da će sve biti dobro, dijete se s promjenom klime razboli. No radi se jednostavno o potrebi prilagodbe organizma na nove klimatske uvjete koja se postiže tek nakon dva tjedna boravka. Dolaskom na željeni cilj ne treba dijete odmah i predugo izlagati nepotrebnim naporima: dugi boravak na plaži, cjelodnevni boravak na snijegu i slično.Organizmu treba dati vremena da se postupno prilagodi na nove uvjete.

, ,

Noćni strahovi kod djece i kako sa njima

Noćni strahovi su uobičajen poremećaj spavanja kod djece. Prema nekim procjenama, oko 15% djece ima povremene noćne strahove. Iako se najčešće javljaju kod djece između druge i šeste godine, mogu se pojaviti gotovo u bilo kojoj godini.

Smatra ih se normalnim i bezopasnim, no za roditelje mogu biti jako uznemirujući i strašni, pogotovo kada se prvi puta pojave.

Simptomi
Djeca koja prolaze kroz noćne strahove obično se naglo usprave, imaju širom otvorene oči i pogled pun straha i panike, te vrište. Ta djeca se također znoje, brzo dišu i srce im ubrzano udara. Iako će se činiti kao da su budni, za vrijeme noćnog straha, djeca će izgledati zbunjeno, neće ih se moći utješiti i neće vas prepoznati.

Uobičajeni noćni strah traje od 5 do 30 minuta nakon čega dijete nastavi normalno spavati. Ako uspijete probuditi svoje dijete za vrijeme noćnog straha, najvjerojatnije će biti preplašeno i iznervirano, većinom zbog svoje reakcije na noćni strah, pogotovo ako ste vikali kako bi ga probudili. Umjesto da budite dijete iz noćnog straha, najbolje se pobrinuti da je na sigurnom, utješiti ga ako možete i pomoći mu vratiti se spavanju kada završi.

Dijagnoza
Dijagnoza noćnih strahova nastaje iz povijesti djetetovog ‘buđenja’ rano u noći i vrištanja. Noćne strahove se često zamjenjuje sa noćnim morama, ali za razliku od noćnih strahova, dijete koje ima noćne more lako je probuditi i utješiti.

Drugi problem za mnoge roditelje je to što te epizode izgledaju poput napadaja. Iako se pojedini moždani napadaji, poput epilepsije, mogu učiniti sličnima noćnim strahovima, obično su krati (30 sekundi do nekoliko minuta) i češće se javljaju kod starije djece i odraslih.

Liječenje
Liječenje noćnih strahova obično nije potrebno. Budući da se često javljaju kod djece koja su premorena, određivanje vremena kada se ide spavati i držanje tog plana može pomoći u prevenciji.

Za djecu koja često pate od noćnih strahova može pomoći probuditi ih prije vremena kada se noćni strah obično pojavljuje. Vjeruje se kako to poremeti ili promijeni ciklus spavanja i sprečava pojavu noćnih strahova (to isto vrijedi za mjesečarenje).

Vrlo rijetko, i vrlo kratko, se lijekovi za spavanje mogu koristiti kao prevencija.

Što morate znati

– noćni strahovi još se zovu ‘pavor nocturnus’

– Za razliku od noćnih mora, djeca sa noćnim strahovima se ničega ne sjećaju.

– Također, za razliku od noćnih mora, noćni strahovi se obično pojavljuju rano u noći, oko sat do četiri sata nakon odlaska u krevet.

– Ako vaše dijete pati od noćnih strahova, obavijestite babysittere i ostale skrbnike (poput teta u vrtiću) kako bi bili svijesni toga i znali što moraju napraviti ako se pojavi.

– Većina djece preraste noćne strahove

, ,

Kako olakšati djetetu da preboli prehladu

Većina djece se prehladi 6 do 10 puta godišnje…

Sjećate se kako ste se loše osjećali kada ste posljednji puta bili prehlađeni? Probajte si sada zamisliti kako se vaša beba osjeća kad po prvi puta iskusi prehladu?

Za pojavu prehlade su odgovorni virusi. Zaraženi ljudi šire viruse dok kišu ili kašlju u blizini zdravih ljudi. Virusi se uvlače u nos i grlo i tamo se razmnožavaju.

Bebe su osobito osjetljive jer im imunološki sustav još nije dovoljno razvijen. Jesenski i zimski mjeseci su osobito kritični jer hladan vanjski zrak i centralno grijanje isušuju nazalne membrane, zbog čega se virusima prehlade lakše zadržati tamo. Osim toga više vremena provode unutra, gdje se virusi lakše šire sa osobe na osobu.

Većina djece oboli od prehlade 6 do 10 puta godišnje. Ovaj je broj veći kod djece koja su u jaslicama ili u vrtiću.

Koji su simptomi?

Kad vam je beba prehlađena, imat će brojne simptome. Kihat će i curit će joj iz nosa. Možda će imati i upaljeno grlo, pa će otežano gutati. Mogu joj nateći žlijezde.

Beba vam neće imati apetita i bit će razdražljiva. Pojavit će joj se kašalj. Može imati povišenu temperaturu (do 38,5°C).

Kada zatražiti liječničku pomoć

Ako vam je beba stara 3 mjeseca ili manje i ima simptome prehlade, trebali bi odmah kontaktirati pedijatra. Simptomi slični prehladi kod bebe od 3 mjeseca ili manje vas mogu zavarati i potencijalno se može raditi o ozbiljnijoj bolesti.

S druge strane, ako vam je beba starija od 3 mjeseca, trebali bi kontaktirati liječnika primjetite li:

· da otežano diše i nosnice joj se šire sa svakim udisajem,
· ako joj nokti ili usne poplave,
· sluz je gusta, tekuća i zelena,
· ako kašlje duže od tjedan dana,
· bole je uši,
· ima temperaturu preko 38,5°C,
· pospanija je ili mrzovoljnija nego obično.

Kako brinuti za bebu

Medicinski stručnjaci nam govore da nema lijeka za prehladu. Ipak, postoje načini kojim možete ublažiti simptome koje vaša beba osjeća.

Pobrinite se da se dovoljno odmara i da pije mnogo tekućine. Ako ima povišenu temperaturu, dajte djetetu acetaminofen ili ako je starije od 6 mjeseci, možete mu dati ibuprofen (ali nemojte ga davati djetetu koje je dehidriralo ili povraća).

Ako dijete kašlje i mlađe je od 3 godine, nemojte mu davati lijekove protiv kašlja, osim ako vam je tako rekao pedijatar. Kašljem se donji respiratorni trakt rješava sluzi.

Ako vam beba ima zaštopan nos, možete uz pomoć gumene sisaljke izvući sluz iz nosnica. Ako je sluz pregusta, možete upotrijebiti kapljice ili sprej za nos sa slanom vodom da razrijedite sluz prije izvlačenja sa sisaljkom. Možete staviti ovlaživač zraka u bebinu sobu, kako bi pomogli razvodniti nazalnu sekreciju.

Najbolji način da vaša beba izbjegne prehladu je da se ne nalazi u blizini zaraženih ljudi. Ali ako se ipak prehladi, najbolje što možete učiniti je čim više ublažiti simptome. Uskoro će nestati simptomi prehlade i ponovno će biti zdrava, naravno do slijedeće prehlade. Ali do tada ćete već biti spremniji.

Izvor: zena.hr