, ,

Neobična tradicija u Finskoj: kutija umesto kreveta za bebu

Vlada države Finske svakoj mami besplatno dodeljuje specijalnu kutiju za bebu koja sadrži sve potrepštine za novorođenče, a koja često služi i kao bebin prvi krevetić.

Zanimljivi porodiljni paket trudnice u Finskoj dobijaju od 1938. godine, a od nastanka tradicije kutija mladim majkama olakšava prvi susret sa roditeljstvom. Ovakva vrsta pomoći osmišljena je kako bi sve bebe imale isti početak života, jednake uslove bar prvog dana, bez obzira odakle dolaze, gdje žive i ko su im roditelji. Trudnice u Finskoj danas imaju opciju da biraju između novčanog iznosa od 140 € i kutije, ali se 95%  njih odlučuje za kutuju.

Paket je na raspolaganju svim trudnicama, a sadrži vreću za spavanje, benkicu, proizvode za spavanje, pelene, čarape, rukavice, kapice, slikovnicu, igračkicu za rast zubića, posteljinu i mali madrac  na dnu kutije. Proizvodi su se mjenjali tokom godina, a prva kutija je pored madraca , uglavnom sadržala tkanine jer su majke tada same šivale odjeću djeci. Mnoge bebe su prvu noć života provele upravo u ovoj kutiji.

Na početku su se porodiljni paketi dodjeljivali samo obiteljima  sa niskim primanjima, ali se to nedugo zatim proširilo na sve trudnice. Jedini uslov je bila obavezna posjeta doktoru pre četvrtog mjeseca trudnoće, što je olakšalo i umnogome doprinjelo boljem zdravlju i mama i beba. U narednom periodu u Finskoj znatno se smanjila stopa smrtnosti novorođenčadi, za šta je, donekle, zaslužna upravo ova kutija.

, , , ,

Zimske šetnje i putovanja sa bebom

Ima roditelja koji do travnja  ne iznose bebu van – da se ne bi prehladila. Međutim, to nije dobro iz više razloga. Prvo, beba će lakše da se prehladi u zatvorenom prostoru u koji ulaze odrasli i starija djeca – donoseći razne uzročnike infekcija. Drugo, nije zdravo udisati ustajali zrak. Treće, i najvažnije – dijete treba da se navikava na uslove sredine u kojoj će da provede čitav život. To znači da beba smije i treba da se i zimi izvodi u šetnju, ali tek pošto se obezbjede određeni uslovi.

Kada smijem da bebu izvedem u zimsku šetnju?
Do navršenih šest tjedana života, beba smije da se iznosi napolje samo ako je temperatura preko 15 stupnjeva i ako je lijep, stabilan dan, bez vjetra. Posle šeste tjedna, kada se razvije  moždani centar za termoregulaciju, može da se iznosi i na temperaturu oko nula stupnjeva, pod uslovom da se adekvatno obuče i da nema vjetra. Prvom izlasku treba da prethodi kratak boravak pored otvorenog prozora ili na terasi. Zimi bebu treba šetati u najtoplijem dijelu dana, od 12 do 13h. Napolje se izlazi prvo na deset minuta, pa se taj period svakog (lijepog) dana postepeno povećava za po deset minuta, ali ne više od dva sata dnevno. Pritom treba gledati aktualne vremenske uslove, a ne kalendar. Ipak, zimi se sa bebom se ne treba daleko  udaljavati od kuće.

Kako da znam da li je bebi hladno?
Posmatrajte joj boju kože i opipajte šake i stopala. Ako je blijeda i ima hladne i modre „krajeve“ ekstremiteta – treba je utopliti, a u slučaju da je mokra, obavezno je presvući. Topli napitak će biti od koristi (mamino mlijeko ili čaj). Ne treba čekati da dijete zapadne u stanje pothlađenosti, jer to može da bude opasno po život.

Zašto bebi, čim izađe na hladan zrak, počne da curi nosić?
Ne radi se o prehladi, već o normalnoj reakciji na hladan zrak (kao, uostalom, i kod odraslih), koja je prolaznog karaktera. Čim se vratite kući, sve će biti u redu. Međutim, mala beba često balavi, pa joj lice treba svaki čas brisati – da se vlažna koža ne bi oštetila pod utjecajem hladnoće. Iz istog razloga se ne preporučuje duda varalica. Najbolje bi bilo da pre izlaska namažete bebino lice nekom masnijom zaštitnom bebi kremom.

Kako da obučem bebu za zimsku šetnju?
Treba uvijek uzeti u obzir da beba u kolicima leži, pa ju je potrebno bolje obući nego stariju djecu, koja se kreću. Pelene za jednokratnu upotrebu su se pokazale kao bolje za izlaske, jer je u njima dijete uvijek suho, a poznato je da se vlažni dijelovi tijela brže rashlađuju. Najbolje je bebu staviti u postavljenu šuškavac vreću ili skafander.  Na glavi je obavezna kapa koja pokriva uši, a ako je temperatura blizu nule – i kapuljača. Na ručice joj stavite tople rukavice. Šal treba da grije samo vrat, ali se ne stavlja preko usta, jer se on potparuje od izdahnutog vlažnog vazduha i drži vlagu uz lice, tako da dolazi do kontraefekta.

Da li mogu da idem sa bebom na zimovanje?
Načelno, dijete starije od dva mjeseca smije da se vodi na zimovanje, pod uslovom da ide u komforan smještaj, gdje postoji mogućnost održavanja optimalne temperature zraka u svim prostorijama u kojima boravi. U prednosti su oni koji imaju vlastiti smještaj, u koji mogu da odu kada hoće. Nema ništa zdravije nego prošetati bebu po čistom zraku, na visini ne većoj od 1500 metara – kada je lijep, sunčan dan . Zimovanje sa bebom nije bez rizika. Ako nemate dovoljno iskustva, hrabrosti i pedijatra u mjestu u koje putujete, pametnije je da putovanje sa bebom odložite , a dotle da koristite svaki lijep dan za šetnje u vašem mjestu boravka.

Koje prijevozno sredstvo je zimi najbezbjednije za bebu?
Poželjno je da se koristi samo jedno prijevozno sredstvo (nikako autobus), koje je dovoljno zagrijano, ali nijedno nije bez rizika, zbog nepredviđenih situacija koje može da donese loše vrijeme. Zato nije pametno planirati puno unaprijed točan datum putovanja, bez mogućnosti da se pomjeri za nekoliko dana, dok se vremenska situacija ne stabilizira. Za put treba spremiti dovoljnu količinu vlažnih maramica, pelena i ostale presvlake, obavezno i deku ili postavljenu vreću. Za bebe koje ne sisaju, treba omogućiti pripremu obroka u toku putovanja.

Da li bebu mogu da vozim na sanjkama?
Bebu koja čvrsto, samostalno sjedi, možete da stavite u sanjke sa naslonom. Pod nju treba da stavite debelu prostirku, a preko nogu dekicu. Sankanje nizbrdo upražnjavajte samo na kratkim, blagim nizbrdicama, gdje nema gužve, tako što vi sjedite iza bebe koju dobro držite i upravljate sanjkama.

,

Kako izabrati krevetić za bebu?

U krevetiću će beba, u prvih nekoliko mjeseci, provoditi najviše vremena. Zbog toga, vodite računa o njegovog udobnosti.
Roditelji, pak vode računa i da, ovaj novi komad namještaja, bude lijep i da se „uklapa” sa ostalim stvarima u prostoru.

Čvrsta podloga

Podloga na kojoj beba spava treba da je ravna i tvrda. Sve do devetog mjeseca, jastuk je višak, jer nepovoljno utječe na kičmeni stup, odnosno na formiranje položaja kičmenih pršljenova. Idealno je da madrac u krevetiću bude nov, čvrst, a ako ste dobili korišten madrac, onda ga okrenite na stranu koja nije korištena, tj. koja nije ulegnuta.
Bebina posteljina treba da je od prirodnih materijala – pamuka, svile, vune i lana, koji omogućavaju da koža diše.

Bezbedno okruženje

Iz bezbjednosnih razloga, ne stavljajte u krevetić  suvišnu posteljinu, jastuke, deke , ili plišane igračke. Beba može da se „zapetlja” u posteljinu, da se prekrije preko glave, da stavi u usta slobodan kraj i sl. Potrebna je samo plahta , oko njega zaštitna  ogradica (tanki zaštitni jastuci), tanka pamučna deka . Zaštitne jastuke vežite sa vanjske  strane, tako da beba ne može da se igra trakama kojim se vežu. Ako su predugačke – skratite ih, jer one prosto mame bebu da ih vuče i stavi u usta.

Zdravlje prije svega

Čak i proizvođači mnogo više vode računa kada je proizvodnja krevetića u pitanju, i pored dizajna trude se da zadovolje i zdravstvene aspekte. Možda vam ovo neobično zvuči, ali nedavna istraživanja su pokazala zabrinjavajuće rezultate. Naime, aditivi koji se koriste za proizvode od plastike (kako bi povećali njenu elastičnost) – ftalati, našli su se i u proizvodima za djecu, prvenstveno igračkama, ali i namještaju, pa i krevetićima (kao što su npr. zaštitne i ukrasne lajsne koje se uglavnom prave od kant trake). Problem je u tome što se ftalati ne vežu za plastiku, tako da mogu da migriraju iz igračaka, ali i predmeta koje djeca stavljaju u usta (kada, na primjer, grizu ogradicu krevetića u periodu kada im rastu zubići). S obzirom da su ftlalati opasni za zdravlje, jasno je zašto su ova istraživanja zabrinula roditelje, ali i proizvođače  dječje opreme. Poslje svega navedenog, jasno je da kupovini ovog važnog komada namještaja treba posvetiti posebnu pažnju.

,

Noćne more i noćni terori kod djece

Djeca između dvije i četiri godine života su posebno sklona pojavama noćnih mora, jer to je vrijeme kada se počne razvijati osjećaj straha, ali i mašta

Kada se vaše dijete u noći probudi u strahu plačući i ima problema s ponovnim spavanjem, to je vjerojatno znak da je imalo noćnu moru. Te „epizode“ noćnih mora najčešće se događaju u drugom dijelu noći, za vrijeme REM faze, a postoji mogućnost da će se dijete sjećati ono što je sanjalo i sljedeći dan i da će ga sadržaj sna mučiti.
Noćne more nikako ne smiju pobrkati s noćnim terorima, a koji se javljaju u prvoj trećini noći. Djeca koja imaju noćne terore spavaju i dalje, no ne sanjaju, jako su uzrujani i vrlo ih je teško utješiti. Nakon toga ponovno zaspu i ne sjećaju se ničeg ujutro. No, o tome ćemo govoriti još kasnije u tekstu. Vratimo se na noćne more.

Zašto se događaju noćne more?

Većina djece različite dobi ima s vremena na vrijeme noćne more, no djeca između dvije i četiri godine života su posebno sklona pojavama noćnih mora, jer to je vrijeme kada se počne razvijati osjećaj straha, ali i mašta, te se povećava mogućnost opisa noćne more, tako da roditelj može točno saznati što je njihovo dijete sanjalo.

Noćne more mogu se javiti od „strašne“ priče koju su čuli ili filma ili emisije koju su gledali na televiziji (makar se vama ne čini strašna), do prevelikog uzbuđenja prije spavanja ili nekog stresa koje se djetetu dogodio preko dana. Primjerice, dijete može imati noćne more od odvikavanja pelena i treninga na kahlicu, promjene vrtića, tete u vrtiću ili osobe koja ga čuva preko dana kada ste vi na poslu. Gotovo bilo kakva događanja mogu biti okidač za pojavu noćnih mora i to ne znači da ste loš roditelj. One su sastavni dio života kako djece tako i odraslih i normalno je da se pojave s vremena na vrijeme.

Kako pomoći djetetu

Kada dijete počne plakati ili vas dozivati idite do njega te ga tješite dodirom i riječima tako dugo dok se ne smiri. Ako uzmete dijete k sebi u krevet, imajte na umu da ćete možda razviti naviku da vam dijete usred noći dolazi u krevet. Dopustite im da, ako žele, ispričaju što su sanjali, no nemojte raditi pritisak ako ne žele. Tješite ih zagrljajem ili verbalno, no fraza „to je samo san“ možda neće pomoći kod djece od dvije, tri, četiri godine, jer oni tek tada počinju shvaćati koje su razlike između sna i jave. Naravno, nije na odmet podsjetiti ih da je to zaista san, jer doći će dan kada će moći shvatiti da su se upravo probudili i da su imali samo ružan san.

Ako znate o čemu je dijete sanjalo, pokušajte mu pokazati da zaista nema čudovišta u ormaru ili ispod kreveta… No, pokušajte biti vrlo nonšalantni u vezi uklanjanja strahova, kako se to ne bi pretvorilo u noćni lov čudovišta sa svijetlima, odnosno pravu noćnu igru. Ako dijete ima svoju omiljenu igračku, jastuk ili prekrivač s kojom spava, ponovno ga namjestite kako bi te stvari bile na dohvat ruke. Ako je potrebno, neka gori noćno svijetlo ili svijetlo u hodniku, te ga podsjetite da ste odmah u prostoriji pokraj, da nećete nikamo otići i da su svi u kući sigurni.

Sprečavanje noćnih mora

Čini se da su neka djeca podložnija noćnim morama nego druga, što je uvelike uvjetovano njegovim karakterom, ali i genetikom. Također, svaki roditelj nabolje pozna svoje dijete i kako ga razveseliti i utješiti, no postoje određene taktike koje možete isprobati kako bi spriječili ili barem umanjili pojavu noćnih mora. Poznato je da su djeca ovisna o rutini, pa zato ako ju do sada niste stvorili učinite to, primjerice mirnom toplom kupkom prije spavanja, bočicom mlijeka ili nečeg sličnog, pranjem zubi, čitanjem priče, pjevanjem uspavanki ili nekih drugim mirnijim pjesmama. Pokušajte čitati priče koje imaju veze sa spavanjem.

Sve to može minimalizirati stres, uzbuđenje i dojmove koji su se kod djeteta nakupili tijekom dana, te umanjiti mogućnost pojave noćnih mora. Također, možete primjerice pokušati stvoriti priču oko najdraže djetetove igračke kako će ju ona čuvati u snovima ili pak s djetetom kod kuće načinite igračku s kojom će moći spavati i koja će ju „štitit“ u snovima.

Prije spavanja, na dijete nanesite kremu koju ćete nazvati „krema za lijepe snove“ oko koje ćete isto razviti priču o tome kada namažete dijete da će imati lijepe snove. Isto tako možete to učiniti s bočicom mlijeka, u koju ćete staviti „magičnu prašinu“ za lijepe snove. Ne samo da će dijete željeti popiti sve što je bočici, nego ćete ga umiriti s uvjerenjem da će lijepo spavati i sanjati. Smislite neku lijepu priču o snovima, zbog kojeg će se dijete osjećati bolje, sretno i opušteno prije spavanja.

Ako znate da je djetetov dan bio pun različitih uzbuđenja i stresova, pokušajte s djetetom prije spavanja pričati o tome što se događalo tijekom dana i na taj način mu dati do znanja da se nema što brinuti, da je sve u redu. Ako se noćne more pojavljuju često, ako se dijete boji ići spavati i čak ima strahove tijekom dana, zatražite stručnu pomoć liječnika.

Noćni terori

Već smo početkom teksta spomenuli noćne terore, a radi se o iznenadnim epizodama plača, vrištanja, jecanja, mumljanja i to s otvorenim očima, a da dijete ustvari uopće nije budno. Dijete se nalazi u stanju između sna i jave i nije svjesno vaše prisutnosti, te neće reagirati bilo što vi rekli ili učinili. Znanstvenici u biti smatraju da se radi o problemu prelaska iz jedne faze spavanja drugu, a kroz koju prolazimo tijekom noći.

Oko 15 posto djece ima problema s noćnim terorima, a problemi najčešće počinju s navršenih godinu ili dvije i javljaju se negdje do sedme godine života, dok ima nekih slučajeva da se mogu javljati i do adolescentske dobi. Također, epizoda može trajati samo nekoliko minuta pa do koji 40 minuta, a kada je gotova vaše dijete će naglo utonuti natrag u san, te se ničega neće ujutro sjećati. Kao što smo već naglasili noćni terori se događaju u prvom djelu spavanja, kada dijete još uvijek nije ušlo u REM fazu.

Što učiniti?

Najlakši način kako razlikovati noćne more od noćnih terora je da dijete nakon što se probudi iz noćne more se najčešće sjeća što je sanjalo, reagira na vašu prisutnost i možete s njime normalno komunicirati te ga tješiti. Kod noćnog terora u biti ne postoji utjeha. Kada je riječ o noćnom teroru, nemojte ga pokušati buditi jer ga nećete moći utješiti, a ako ga pokušate zagrliti ili držati postoji mogućnost da ćete pogoršati situaciju.

Osim ako postoji mogućnost da se dijete za vrijeme epizode noćnog terora ozlijedi nemojte ga pokušavati fizički tješiti. Samo nježno i smireno govorite, pazite da se ne ozlijedi i čekajte da prođe. Dijete se za vrijeme noćnih terora mogu i dizati iz kreveta, pa zbog toga prije spavanja poduzmite mjere kako bi dijete zaštitili od ozljeđivanja. Maknite igračke s poda, osigurajte stepenice, prozore i sve gdje bi se moglo ozlijediti.

Zašto se javljaju?

Nitko ne zna zbog čega se noćni terori javljaju, pa tako se ne zna niti na koji ih način spriječiti. No, ono što je sigurno je da dijete koje ima noćne terore nema nikakve psihičke probleme, pa čak ne treba značiti da se nečeg boji ili da je uzrujano zbog nečeg. Noćni terori mogu se javiti zbog prevelike premorenosti djeteta, bilo da posljednje vrijeme spavalo loše zbog neke bolesti ili zbog poremećene rutine spavanja ili bilo čega drugog.

Rješavanjem nekog drugog problema sa spavanjem, vjerojatno ćete riješiti problem noćnog terora. U nekim slučajevima noćne terore može uzrokovati apnea ili pak povećane mandule i adenoide što može uzrokovati probleme s disanjem, što pak uzrokuje djelomično buđenje kod djeteta.

,

5 zabluda o bebinom spavanju

spavanje_bebe_4_926754897Kada novorođenče dođe u obitelj roditelji dobijaju mnogo različitih, a često i pogrešnih savjeta o njezi i zdravlju bebe. Pogledajte koje su to najčešće zablude koje se tiču spavanja djeteta.Novopečeni roditelji su često u dilemi kada je u pitanju pravilna njega njihove bebe. Iako je najbolje konzultirati  se sa pedijatrom, brojne sugestije stižu od baka i mama, rođaka i prijatelja. Želeći da svom djetetu pruže samo najbolje, roditelje često uznemire suprotstavljeni stavovi.

Zdrav san je veoma važan za pravilan rast i razvoj djece. Evo nekoliko najčešćih zabluda koje se tiču bebinog sna:

  • Položaj spavanja

Mit: Bebi neće štetiti ako spava položena na stranu.
Realnost: Stručnjaci savjetuju da beba spava na leđima, kako bi se smanjio rizik od sindroma iznenadne smrti novorođenčeta (takozvani SIDS).

  • Reguliranje spavanja

Mit: Možete kontrolirati kada i koliko će vaša beba spavati.
Realnost: Novorođene bebe spavaju kada žele, a bude se kada su gladne, mokre ili uznemirene. Razlog neuspjeha uspostavljanja rasporeda i rutine spavanja kod beba je upravo njihov uzrast. Kod starijih beba je moguće uspostaviti i pratiti ustaljen raspored spavanja.

  • Povijanje bebe

Mit: Povijanje je zastarjela metoda smirivanja i tješenja uznemirene bebe.
Realnost: Kada se izvede na pravi način, čvrsto povijanje može da umiri bebu i da pomogne kod problema sa grčevima. Kako bi to bilo urađeno na pravi način, treba potražiti savjet pedijatra ili patronažne sestre.

  • Drijemanje i čvrsto spavanje

Mit: Dremanje u automobilskom sedištu ili kolicima se ne računa kao spavanje.
Realnost: Ako vaše dete čvrsto spava, nije bitno gde se nalazi. Nema potrebe da usnulu bebu premeštate iz kolica u krevetac, ako joj je udobno i toplo.

  • Rižina kašica za bolji san

Mit: Ako se bebi prije spavanja u mlijeko doda rižina kašica, prespavaće cijelu noć.
Realnost: Ne postoje dokazi da takav obrok poboljšava kvalitetu sna djeteta. Stručnjaci upozoravaju da to može biti i štetno, naročito ako se žitarice u bebinu ishranu uvedu prerano.

, , ,

Kako da beba prespava cijelu noć?

 

Pomozite bebi da, nakon ukidanja noćnog podoja, razvije naviku spavanja.

Bebe same izbacuju noćni podoj. Neke već u drugom mjesecu, a neke kasnije. Roditelji treba da prepoznaju i prate bebin ritam. Ova mala, zahtjevna bića su različita, uostalom kao i mi, odrasli ljudi.

Kako da joj pomognete da nakon ukidanja noćnog podoja prespava cijelu noć?

♦ Pokušajte da planirate spavanje djeteta svaki dan. Stavljajte ga na spavanje svaki dan u isto vrijeme. Prije svakog počinka, napravite nešto što će vašem mališanu dati na znanje da se sprema za spavanje. To može da bude ljuljanje u naručju, čitanje priče, pjevušenje ili ležanje i nježno uspavljivanje. Tako će dijete znati da je vrijeme za odmor i samim tim će lakše i zaspati. Ritual ponovite prije svakog spavanja – kako noću, tako i pred dnevni odmor.

♦ Odjeća treba da bude udobna i lagana. Utopljavajte vaše dijete, ali nemojte pretjerivati. Savjetuje se slojevito oblačenje odjeće od prirodnih materijala.

♦ Bebama je potrebno da im bude toplo, ali ne da im bude prevruće. Ukoliko vama odgovara temperatura sobe, odgovaraće i vašem djetetu. Ako je moguće, dijete treba da spava uvek u istom prostoru. Tako se navikava na određeno okruženje za spavanje, pa samim tim lakše zaspi. To okruženje treba da bude mirno, tiho i opuštajuće, ali može da se čuje lagana muzika. Soba u kojoj se spava, mora da bude dobro provjetrena. Pomaže i šetnja prije spavanja.

♦ Ako idete na odmor, nemojte zaboraviti da ponesete predmete koje dijete povezuje sa spavanjem (dekicu, uspavanke, igračke…).

, , , , ,

Povratak iz rodilišta – zašto je prvi mjesec najteži?

Što zapravo očekuje mamu u prvim bebinim danima?

Nakon povratka iz rodilišta očekuje vas prilagođavanje ritmu bebina hranjenja i spavanja. Počinjete upoznavati svoje dijete i to je zasigurno neponovljivo i predivno iskustvo za svaku mamu. No, ujedno su to dani kada ćete biti iscrpljeni i fizički i psihički, još se niste oporavili od poroda, dojenje također zahtijeva energiju i snagu, a tijelo vam se ne uspijeva odmoriti zbog premalo sna. Zato je prvih mjesec dana najteže, i da biste sve to prevladali i odmorili se koliko vam treba, prihvatite pomoć ukućana i prepustite im sve poslove koje inače obavljate.

Što zapravo očekuje mamu u prvim bebinim danima? Na koje probleme u svakodnevnoj njezi novorođenčeta može naići? Kako se nositi s grčevima, te kako otkriti uzrok bebina plača? Puno je još pitanja na koja odgovore traži svaka mama, posvećujući svojoj bebi svaki raspoloživi trenutak. Donosimo nekoliko savjeta koji će zasigurno koristiti pri povratku iz rodilišta.

Njega pupka

Posebnu pažnju treba posvetiti njezi pupka, te dok ne zaraste pupčana ranica. Njegu treba provoditi jedanput dnevno, pomoću sterilne komprese i antiseptika. Smatra se da ukoliko se pupak njeguje alkoholom da kasnije otpada. Njegovanje antisepticima smanjuje opasnost od infekcije pupka. Najvažnije je pupak držati suhim i čistim. Povijanje pupk a povojima ili zavojima produljuje njegovo otpadanje. Zato je važno držati ga suho i na zraku. Iz tog razloga rub pelene treba presavinuti tako da ne dodiruje pupak nego da se nalazi ispod njega.

Pupak otpada između 7 i 14 dana, obično 10-tog dana, nakon čega ostaje ranica koja zaraste nakon par dana i prestaje vlažiti. Tu možete očekivati pomoć patronažne sestre kojoj svakako najavite dolazak iz rodilišta kako bi vs u prvim danima mogla posjetiti i dati korisne savjete o njezi bebe.

Nadimanje i dojenački grčevi

Ako gotovo svakog dana, obično u isto vrijeme dijete vrištavo plače, privija noge uz trbuh i traži položaj u kojem će mu biti lakše, najvjerojatnije ima grčeve. Gotovo sva dojenčad povremeno pati od nadimanja, a u nekim slučajevima javljaju se grčeviti bolovi u trbuhu, koji se zovu dojenački grčevi ili kolike. Srećom, to je samo kratko razdoblju u bebinu životu, iako za mame iznimno stresno zbog nastojanja da pomogne djetetu i ublaži mu bolne grčeve.

Najčešće se javljaju iznenada, dijete se počne grčiti, uz bolno plakanje koje potraje i do tri sata dnevno. Obično se grčevi javljaju u poslijepodnevnim satima ili nakon hranjenja, svaki dan ili samo nekoliko dana u tjednu. U pravilu grčevi prestaju spontano u dobi od 3 do 4 mjeseca života. Nema pravog odgovora na pitanje zašto se javljaju grčevi. Jedno od objašnjenja je nerazvijen probavni sustav djeteta, jer se kod dojenčadi crijevna flora još razvija. Kao razlog smatra se i gutanje zraka pri hranjenju.

Njega dječje kože

Dječju kožu treba znati njegovati i liječiti poštujući njezine posebnosti. Naime, tjelesna je površina novorođenčeta u odnosu na tjelesnu masu velika.Površinski sloj kože je puno nježniji, a potkožno masno tkivo je tanje. Aktivnosti žlijezda lojnica i znojnica nisu još u potpunosti razvijene, sadržaj lipida je manji, a vode ima nešto više. Zbog svega toga kod djeteta je mehanizam termoregulacije puno osjetljiviji, koža se lakše isušuje, puno je podložnija negativnim učincima sunca, ozljedama i infekcijama.

Higijena djeteta mora biti obavezno redovita i temeljita. Neadekvatna higijena, neodgovarajućim sredstvima za pranje i njegu, mijenja pH kože, suši je, te dovodi do crvenila i boli na mjestu oštećenja. Razvit će se „pelenski osip“, karakteriziran crvenilom kože, perutanjem, vlažnim osipom, u težim slučajevima i ranicama na mjestima područja pelena.

Razlog promjena na koži djeteta može biti i atopijski dermatitis. Promjene na koži najčešće se nalaze na koži lica i vlasišta, stražnjem dijelu vrata i pregibima zglobova, a u ozbiljnijim slučajevima je generaliziran – zahvaća cijelo tijelo. Manifestira se pojavom crvenila, mjehurića koji pucaju i vlaže, potom stvaranjem krastica uz jak svrbež i eventualnim sekundarnim bakterijskim infekcijama zahvaćenog područja.

Topla kupka za opuštanje

Koža novorođenčeta iznimno je osjetljiva i zato se posebna pozornost mora posvetiti pravilnom kupanje bebe. Temperatura mora iznositi 37 stupnjeva C u zagrijanoj prostoriji. Vodu za kupanje treba izmjeriti dječjim termometrom. U kadici ne smije biti duboka voda, dovoljno je desetak centimetara. U vodu ne treba dodavati pjenu ili šampon. Koži treba omogućiti da sačuva svoju prirodnu masnoću, te često odmašćivanje kupkama u pjenicama dovodi do suhoće i perutanja kože.Oči se trebaju očistiti smotuljkom vate ili sterilnom kompresom namočenom u vodu u posebnoj posudici tako da se nečistoća odstrani od vanjskog kuta prema nosu.

Prva šetnja

Zimske bebe mogu u šetnju od 3.tjedna života tijekom toplijeg razdoblja, od 11 do 16 sati, a ljeti u hladnijem dijelu dana, do 11 sati i nakon 17 sati. Dijete brzo gubi tjelesnu toplinu, zato ga zimi treba obući u podstavljeno i nepromočivo jednodjelno odijelce, a ispod njega mu treba obući odijelce, benkicu, čarapice. Obavezno mora imati kapu. Ljeti treba paziti da se ne pretjera s odjećom na bebi. Obavezan je šeširić na glavi te suncobran kako bi se zaštitilo od sunca, jer je dječja koža osjetljiva.

Kukovi i široko povijanje

U rodilištu se obavezno pregledaju kukovi djeteta, pa ako su labavi ili previše čvrsti mami će se preporučiti da dijete široko povija do prve kontrole kod liječnika. U slučaju iščašenih kukova, trebat će liječnje i pregled kod ortopeda. Bebe se obično do tri mjeseca života šalju preventivno na UZV kukova u bolnicu.

Izvor:zena.hr

, , , , , , , ,

Dijete u bolnici

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kad je riječ o hospitalizaciji djece, važno je ukazati na specifičnosti koje je čine različitom od hospitalizacije odraslih.

Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja. O dobi ovisi djetetovo poimanje bolesti i njegova reakcija na bolest i zahtjeve liječenja. O dobi također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku sredinu.

Doživljaj bolesti kod djece se veže na nezreli koncept shvaćanja vlastita stanja. Sve što se s njim događa, malo dijete povezuje sa svojim ponašanjem pa zbog toga djeca predškolske i rane školske dobi mogu bolest doživjeti kao kaznu za loše ponašanje. Djeca u dobi od osam do jedanaest godina objašnjavaju bolest najčešće u terminima zaraze, dok djeca starija od jedanaest godina mogu shvatiti fiziološke mehanizme bolesti.

Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. U toj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe.

Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije «vratio» majku, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje motorički mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.

Dakle, što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja (majke). Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.

Osim odvajanja, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela (koji je inače normalan razvojni strah, ali se u uvjetima hospitalizacije povećava), zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima i nesigurnost zbog ishoda liječenja.

Odlazak u bolnicu predstavlja stres za cijelu obitelj. Zato je u tim situacijama rad s roditeljima (savjetovanje roditelja) vrlo važan da bi se ublažili i njihovi problemi, tim više jer emocionalno stanje roditelja utječe na to kako se dijete osjeća.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe i dati im konkretne savjete u vezi s boravkom u bolnici i liječenjem.

Roditelji se uvažavaju kao aktivni sudionici u procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja.

Uključivanje roditelja u njegu i liječenje djeteta podrazumijeva prethodnu edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice u slučajevima kad je ona potrebna.

Kako možemo djetetu olakšati boravak u bolnici

Postoji više načina da se djetetu olakša boravak u bolnici. Prije svega, to je provođenje adekvatne i pravovremene pripreme za dolazak u bolnicu i primjerena komunikacija s djetetom i njegovim roditeljima, a zatim i omogućavanje boravka roditelja u bolnici, bolnički okoliš prilagođen djeci, odgojno-obrazovni rad s djecom u bolničkim igraonicama i sobama, što manje promjene dnevne rutine kod manje djece, priprema za dijagnostičke i terapijske postupke koji očekuju dijete, organiziranje zabavnih aktivnosti, organizirane igre i sl.

Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta.

Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta.

Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.

Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.

 

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

  • bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno da dijete odlazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.
  • Djetetu ukratko objasniti što će se s njim događati (mjerenje temperature, vađenje krvi, medicinski pregledi, snimanja i sl.).
  • Ne treba govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, nego ga treba uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško.
  • Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim (jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar).
  • Ne smijemo lagati djeci o dužini traganja boravka u bolnici jer je to često unaprijed teško znati, a kažemo li mu nešto što se neće pokazati istinitim, izgubit ćemo djetetovo povjerenje pa će ono hospitalizaciju doživjeti kao napuštanje, prijevaru ili kaznu.

 

Što (ne) treba napraviti?

  • Zajedno s djetetom treba pripremiti njegove stvari i ponijeti njegovu najdražu igračku jer će ona umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja.
  • Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći.
  • Kad roditelji dijete dovedu na Odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
  • Roditelji trebaju nastojati uspostaviti dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje.
  • Roditelji trebaju pokušati ostati mirni kad su zabrinuti i uplašeni jer to djetetu ulijeva sigurnost i donosi smirenje.

 

 Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

  • Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Ako ga roditelji ne mogu posjećivati svaki dan, treba dogovoriti da ga posjećuje neka djetetu poznata osoba. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge.
  • Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije.
  • Važno je ne sažalijevati dijete!
  • Klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
  • Pohvalite dijete kad god za to ima povoda (prilike) – za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.
  • Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji… ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati, bez obzira koliko je «veliko».
  • Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme.
  • Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.

 

Povratak djeteta iz bolnice

Ponašanje djeteta po povratku iz bolnice može biti izmijenjeno. Razumijevanje djetetova ponašanja i ispravna reakcija roditelja i odgajatelja mogu te promjene u ponašanju ublažiti i učiniti kratkotrajnijima.

Reakcije male i predškolske djece mogu se očitovati u ponovno aktiviranom strahu od odvajanja, strahu od nepoznatih lica, većoj ovisnosti o roditeljima i u manjem stupnju samostalnosti nego prije. To se manifestira željom da je roditelj stalno prisutan, agresivnošću, nemirnim snom, nekontroliranim mokrenjem ili nekim drugim regresivnim oblikom ponašanja.

Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Ponašanje prema djetetu ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti.

Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.

Humanizacija bolničkog liječenja

Osjetljivost na probleme bolničkog liječenja djeteta danas je značajno veća u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su dječji odjeli otvoreni za roditelje i većina bolnica ne postavlja ograničenja posjećivanja djece. I kod nas je sve više bolničkih ustanova koje na dječjim odjelima omogućuju primanje majki s malim djetetom u bolnicu.

Iskustvo je pokazalo da prisutnost roditelja u bolnici uz dijete pridonosi djetetovoj prilagodbi na bolest i liječenje.

Humanizacija bolničkog liječenja koja se provodi kroz prepoznavanje i uvažavanje potreba i problema bolesnog djeteta i njihovih roditelja, uz sustavan i organiziran rad na usavršavanju komunikacije, postala je svakodnevnica.

Vrijeme kada se djetetu govorilo da ne ide liječniku, da neće ostati u bolnici, da mama ide «samo po sok» a zatim je više ne bi vidjelo, kad mu se tajilo da ide na operaciju i kada se dijete nepripremljeno podvrgavalo operativnim zahvatima i budilo napušteno, nemoćno, usamljeno i bez potpore roditelja, srećom – vrijeme je prošlosti.

Priprema za odlazak u bolnicu moguća je u slučajevima planiranih prijema

Mijenjanjem stavova kroz organizirane aktivnosti u odgoju djece – igru, čitanje slikovnica s temama odlaska u bolnicu, organizirano i osmišljeno posjećivanje dječjih bolničkih odjela, prorađivanje iskustva djeteta koje je boravilo u bolnici s ostalom djecom u grupi – pridonijet će učinkovitosti pripreme kod planiranih prijema, ali i ublažavanju stresa kad se radi o potrebi hitne hospitalizacije djeteta.

, ,

Koliko je bebi potrebno sna?

San bebama omogućava da se pravilno razvijaju. Kada novorođenče stigne kući iz bolnice, normalno je da spava 16 do 20 sati dnevno, u periodima od po 30 minuta do 3 sata.

Bebe se često bude iz razloga što su gladne, ako im je mokra pelena, ili jednostavno traže blizinu majke. Mladi roditelji često nisu spremni za novi režim života na koji uveliko utiče raspored spa-vanja njihove bebe, i prije rođenja nisu sigurni šta da očekuju. U većini slučajeva bebe starosti do 6 nedjelja uglavnom spavaju većinu dana, i dobar dio noći. To je veoma važan period u životu beba jer im se u tom periodu razvija centralni nervni sistem, čija će im funkcija omogućiti da spavaju u sve dužim periodima, sve dok se spavanje za cijelu noć ne ustali. Prema tome, možemo reći da je spavanje izuzetno bitno za bebe kako bi se neurološki pravilno razvile. Po samom porodu, različite faze razvoja novorođenčeta nisu završene, a upravo za vrijeme sna razvija se mozak. Zdrava beba starosti od 6 mjeseci u prosjeku spava 12 sati noću i tri do četiri sata danju, sa prekidima za hranjenje i presvlačenje pelene. Najteže je uspostaviti ritam spavanja u prvih nekoliko mjeseci jer male bebe ne mogu uticati na to koliko i kada spavaju, one jednostavno spavaju.

Najbolje što roditelji novorođenčeta i malih beba mogu uraditi je da puste svoje bebe da spavaju kada god to one žele, te da brzo odgovore na njihove potrebe (čim se beba oglasi plačem). Nemoguće je “razmaziti” bebu od nekoliko mjeseci i uvesti bilo kakav režim spavanja, vašoj bebi u toj dobi jednostavno je potrebna pažnja i njega (kao uostalom bebama i djeci bilo koje dobi) i najbolje što roditelji mogu učiniti je pružiti im ono što traže i što im je potrebno. Mnogi roditelji su jako nervozni zbog nemogućnosti da uspostave ritam spavanja da bi se i oni sami malo odmorili i bili u stanju normalno funkcionirati, međutim najbolje za bebu u ranom dobu je da je se drži, nosi, mazi i voli bez obzira da li je dan ili noć. Roditelji koji osjećaju da im je potrebno više sna mogli bi pokušati drijemati u onim periodima kada i beba spava, te tako prikupiti energiju za budna razdoblja. Bliski članovi porodice i prijatelji također mogu pomoći mladim roditeljima da se na kratko odmore, i pričuvati bebu na nekoliko sati.

Mnogi roditelji nisu sigurni da li njihova beba spava dovoljno niti znaju koliko je sna bebi dovoljno da bi se pravilno razvijala i da bi bila sretna i zadovoljna. Pri tome treba znati da je svaka beba različita i da su potrebe iako iste (spavanje, hranjenje, presvlačenje, njega…) različito raspodijeljene kod različitih beba te se i različito manifestuju. Ipak neke medicinske od-rednice postoje o tome koliko je prosječnoj bebi potrebno sna.

U početku će se činiti da se beba budi baš kada se roditelji spremate zaspati. Na sreću, to razdoblje ne traje predugo. Kako beba raste, tako joj je potrebno sve manje sna. Neka djeca već u starosti od 6 ili 7 nedjelja spavaju cijelu noć (sa pauzama za hranjenje, ali dužim intervalima spavanja). Neke bebe ne prespavaju cijelu noć do starosti od 6 mjeseci ili čak i do godine dana. Prosječan progres potreba za spavanje bio bi sljedeći:

– od rođenja do 6 nedjelja – 16 do 20 sati dnevno
– 1 do 3 mjeseci – oko 16 sati dnevno (u prosjeku 8 noću i 8 danju)
– 3 do 6 mjeseci – oko 10 sati noću i 3 – 5 sati danju
– 6 do 9 mjeseci – oko 11 sati noću i 2 – 3,5 sata danju
– 9 do12 mjeseci – oko 11 sati noću i 2 – 3 sata danju
– 12 do 18 mjeseci – oko 11,5 sati noću i 1-2 sata danju

Ukoliko se čini da beba spava previše ili premalo, to bi moglo biti indikacija nekog problema. Ukoliko se takav ritam ne prekida jedno vrijeme potrebno se posavjetovati sa pedijatrom.

Izvor:roditeljstvo.com