Zašto moja beba plače?

Beba plače, a vi se osjećate nemoćno jer ne znate zbog čega i ne znate kako je utješiti

Sve bebe plaču, bez iznimaka. Novorođene bebe plaču čak između jednog i tri sata na dan. S obzirom da ne mogu činiti ništa samostalno, bebe ovise o drugoj osobi koja im treba dati i omogućiti sve što im je potrebno – hranu, toplinu, utjehu.
Ukoliko ste upravo rodili svoje prvo dijete, sigurno nemate mnogo iskustva u svojoj novoj zadaći, pa je vrlo teško odgonetnuti zbog čega vaša beba plače. Nad vama uvijek visi pitanje: „Radim li sve kako treba?“, „Je li moja beba gladna, žedna, je li joj toplo, hladno, je li joj dosadno, hoće li se maziti i tako dalje?“.

Budite sigurni da ćete nakon nekog vremena sve poloviti i naučiti što vaša beba želi, no u početku to može biti vrlo frustrirajuće. Također, s vremenom ćete naučiti da postoje različite vrste plača za različite stvari.
Ujedno, kako će beba rasti i ona će naučiti na koji način komunicirati s vama – smijat će se, gledati vas u oči, pružati ruke i noge.

No, do tog blaženog trenutka evo vam male pomoći, kako biste bebi ispunili sve njezine potrebe, ali i olakšali sebi prve dane majčinstva.

Hoću jesti!
Tek rođene bebe ukoliko su gladne sigurno će plakati. Što je beba mlađa to je veća mogućnost da plače jer je gladna. To će se događati posebno u prvim danima nakon rođenja, kada beba ne može popiti veće količine mlijeka, pa će često biti gladna. Ukoliko dojite, upravo toga morate biti svjesni.

Dakle, ukoliko beba plače ponudite joj mlijeko. Neke bebe će odmah prestati plakati, a kako će im se puniti želudac, osjećat će se zadovoljno. Ukoliko vaša beba plače i nakon hranjenja vjerojatno možete očekivati nuždu.

Hoću udobnost
Bebe su vrlo osjetljive na odjeću koju nose. Ne smije im biti premala niti ih ništa od odjeće ne smije smetati, jer će u suprotnom – plakati. Naravno, tu su i pelene. Neke bebe će odmah reagirati plačem ukoliko su pelene pune, dok nekima uopće neće smetati. Ukoliko vaša beba neutješno plače, pokušajte promjenom odjeće, velika je mogućnost da će upaliti. To će vam dati mogućnost da provjerite je li pelena na mjestu, je li puna ili prejako stisnuta.

Hoću toplinu – ne prevruće, ne prehladno
Čini se da je ponekad bebama vrlo teško udovoljiti, no morate imati na umu da one osjete određene podražaje i ne razumije zbog čega se oni događaju. Zanimljivo je spomenuti da neke bebe jednostavno ne vole kada ih se presvlači ili im se mijenja pelena, jer tada osjete protok zraka na svojoj koži. Neke se ne vole kupati, niti bilo što drugo i samo žele biti zamotane u toplome. Ukoliko je vaša beba takva s vremenom ćete naučiti promijeniti pelenu „brzinom svjetlosti“, i smiriti ju kasnije.

Bebe ne trebate posebno više oblačiti, nego što oblačite sebe, jer će i njima biti vruće. Ukoliko niste sigurni što bebi trebate obući, pokušajte s nekoliko slojeva odjeće, koje lako skinete. Kako biste saznali je li vašoj bebi prevruće ili prehladno, opipajte njezin trbuščić. Ukoliko je prevruć, uklonite dio odjeće ili pokrivač i obrnuto. Nemojte se oslanjati na previše na temperaturu njezinih ruku i stopala, jer za njih je normalno da budu trunku hladnije.

Hoću da me nosite
Neke bebe jednostavno žude da budu u nečijem zagrljaju, što je više moguće. Starijim će bebama biti dovoljno da vas vide ili čuju da ste u istoj prostoriji, dok će mlađa tražiti više kontakta. Ukoliko beba plače, a mislite da je sita, da joj je toplo, da nema nikakve zdravstvene probleme, velika je mogućnost da želi utjehu u vašem naručju. Neki roditelji se boje da će razmaziti dijete ukoliko će ga puno držati na rukama, no u prvih nekoliko mjeseci to je jednostavno nemoguće izbjeći. Ukoliko imate bebu koja želi biti neprestano uz vas, pokušajte s nosilicom. Tako će beba biti sretna, a vi ćete imati slobodne ruke za obavljanje drugih zadaća.

Hoću spavati
Mnoge bebe zaspu gdje god hoće i kada god hoće, bez obzira na buku, svjetlost, ljude koji su oko njih. No, ukoliko tijekom određenog vremena dobiju preveliku pažnju, postoji mogućnost da će biti jednostavno previše stimulirane i neće se moći smiriti i zaspati tako lako. Posebno se to odnosi na novorođene bebe koje se ne mogu nositi sa takvim stimulacijama odjednom. Zbog previše ljudi i buke oko njih, bebe će možda i plakati više nego što je to uobičajeno ili će plakati kada će im jednostavno biti dosta svega. Ukoliko bebu možete odvesti negdje na tiho i tamnije mjesto, učinite to. Možda će beba još jedno vrijeme plakati dok se ne uspije smiriti i zaspati. U tom trenutku budite strpljivi i pružite joj potrebnu utjehu.

Trebam nešto da se bolje osjećam
Dijete koje je bolesno često plače drugačijim tonom nego što je obično i to vam treba biti znak za oprez. S druge strane ako je beba najednom postala tiha, a inače često plače to također može značiti da nešto nije u redu. Ono što je najvažnije zapamtiti je da vi znate svoje dijete najbolje i ukoliko mislite na nešto nije u redu, nazovite pedijatra. Ako vaše dijete tijekom plača gubi dah, povraća, ima proljev obavezno nazovite ili posjetite liječnika.

Trebam nešto… ali ne znam ni sama što
Bebe imaju loše dane, kao i svi ljudi, pa nije nemoguće da će jedan dan u tjednu vaša beba biti razdražljiva i nećete ništa moći učiniti da smirite njezin plač. No, neke novorođene bebe jednostavno nećete moći utješiti i plakati će po nekoliko sati na dan (tri sata pa i više), nekoliko dana u tjednu. To naravno može biti vrlo iscrpljujuće, te može donijeti nervozu u cijelu obitelj. Na žalost, nema čarobnog lijeka za takvo stanje, jednostavno ćete morati proći kroz taj period koji može potrajati i do tri mjeseca.

Cjelonoćno spavanje beba istina ili mit?

Na vama je da odlučite koja strategija uspavljivanja odgovara vašoj obitelji. Ono s čime se morate „naoružati“ prije privikavanja djeteta na spavanje je strpljenje i upornost

Zašto je spavanje kod djece tako veliki problem? Zbog čega se bude noću, samo su neka pitanja na koje bi brojni roditelji voljeli dobiti odgovor. Na žalost, vjerojatno nikada u potpunosti nećemo znati pravu istinu. Naravno tek rođena djeca se zbog gladi, pa i drugih razloga i poteškoća bude svakih nekoliko sati ili imaju problem sa spavanjem, ali kako vaše dijete raste, spavanje po noći bi se trebalo regulirati, što znači da bi bez buđenja trebali spavati barem 10 sati. Naime, nespavanje vašeg djeteta može uvelike utjecati na vaše psihičko i fizičko zdravlje, s obzirom da ćete i vi u tom slučaju biti neispavani, to će sigurno utjecati na vezu između vas i djeteta, te vas i vašeg partnera.

Postoje određene strategije koje možete primijetiti kada želite svoje dijete naviknuti da spava cijelu noć – od strategije da pustite dijete da se isplače i zaspi, do strategije zajedničkog spavanja. Na vama je da odlučite koja strategija odgovara vašoj obitelji. Ono s čime se morate „naoružati“ prije privikavanja djeteta na spavanje je strpljenje i upornost.

Problemi sa spavanjem – od šest tjedana do šest mjeseci

Ovo je taktika koju možete primijeniti za bebu stariju od šest tjedana. Hranjenje bebe tijekom dana neka bude živo, bučno i društveno, a noćna hranjenja neka budu tiha i nježna. Na taj način ćete pomoći bebi da nauči razliku između noći i dana.

Kada beba navrši šest tjedana dajte joj priliku da sama zaspi. Kada postane pospana, ali je još budna, stavite ju u krevetić. Neki stručnjaci savjetuju da ne ljuljate krevetić niti da ju uspavljujete dojenjem, jer će beba postati ovisna o tome. No, na vama je da odlučite što je za vas najbolje.

Stvorite rutinu s djetetom prije spavanja i neka ona bude kratka i jednostavna, primjerice – kupanje, pelena i pidžamica, hranjenje, kratka uspavanka. Sve to na kraju obavite u njezinoj sobi i krevetiću, kako bi ona stekla dojam da joj je lijepo na tom mjestu.

Kada ju stavite u krevet dajte joj neki predmet, kao što je plišana igračka, prekrivač, jastučić. Nije loša ideja da plišana igračka, jastuk ili što ste već odlučili staviti u krevetić ima vaš miris. Naime, bebe imaju posebno razvijen miris njuha, pa će vas moći namirisati. To je posebno dobro kada se probude, jer će ih vaš miris smiriti.

Pustite bebu da se isplače u krevetu, ali nemojte počinjati s tom praksom prije četiri ili pet mjeseci starosti. Ako počne plakati nakon što ste ju stavili u krevet, nemojte ju ostavljati samu, ali ju nemojte niti dizati iz kreveta. Lagano ju pomazite, utješite ju sa svojim smirenim glasom da je sve u redu ali da je vrijeme za spavanje. Budite nježni, ali odlučni. Čekajte jednu do dvije minute pored kreveta i ponovno ju ostavite. Ponavljajte istu stvar tako dugo dok ne zaspi, s time da produljujete vrijeme između posjeta sobi.

Ako želite da beba spava s vama u krevetu, lagano ju njišite i mazite, tako dugo dok ne zaspi. Pretvarajte se da spavate kako bi sama shvatila da je vrijeme za spavanje. I vi i vaš partner izmijenjujte se u uspavljivanju, kako bi se beba naviknula na oboje, pa niti jedan niti drugi nećete imati problema prilikom uspavljivanja. Kada će beba biti dovoljno stara da spava cijelu noć bez hranjenja tada će i vaš partner moći preuzeti ulogu tješitelja ako se beba probudi. Osim toga, kada shvati da neće dobiti hranu svaki puta kada se probudi, vjerojatno će se sve manje buditi i zahtijevati ju.

Ako se vaša beba budi u noći bez razloga, pokušajte utvrditi zašto – je li gladna, je li njena pelena puna, je li joj hladno, vruće, je li bolesna.

Ako vam se beba budi nakon što mislite da ste zadovoljili sve njezine potrebe, na žalost tu nema mnogo pomoći, posebno ako je beba mlađa od četiri mjeseca. Sve stvari koje smo vam rekli mogu vam pomoći, ali vi ćete sami morati naći vlastitu formulu, jer svako je dijete drugačije.

Zbog čega se bebe bude?

Bebe do tri mjeseca starosti imaju određene periode kada spavaju i kada su budne i ne razlikuju dan i noć, pa morate biti svjesni da u tih prvih nekoliko mjeseci nećete spavati dulje od nekoliko sati u komadu. No, gotovo od samog početka možete raditi na bebinim navikama, što će vam se sigurno isplatiti kasnije.

Ako beba zaspi za vrijeme hranjenja ili prilikom čuvanja na rukama, polegnite ju na mjesto koje ste pripremili za njezino spavanje tijekom dana – nekakvu nosiljku, košaru i sl. Ako je budna, potaknite ju da bude budna čim dulje, zabavljajući ju, pričajući joj. Jednom rječju, družite se s njom. Na taj način ćete ju naučiti da razlikuje vrijeme spavanja i vrijeme budnosti i naučit ćete da određeno mjesto povezuje sa spavanjem.

Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon rođenja postoji mogućnost da ćete moći utješiti bebu mijenjanjem pelene, dok se drugima bebama ta aktivnost uopće neće sviđati. Također, postoji mogućnost da joj se premještanje njezinog krevetića s jedne pozicije na drugu neće svidjeti.

Pokušajte bebu utješiti s dudom varalicom ili plišanom igračkom, no isto tako morate biti svjesni da ako se beba probudi i ako ju neće moći naći da ćete se vjerojatno vratiti na početak problema. Nemojte bebu držati predugo budnom, jer previše umorna beba je nemoguća beba…

Problemi sa spavanjem – od šest do devet mjeseci

U toj dobi, čak i bebe koje prije nisu imale problema sa spavanjem mogu imati problema, a jedan od razloga je strah od razdvojenosti. Naime, u to vrijeme počinje se razvijati svijest usamljenosti i brige da ste ju ostavili i da se nećete vratiti. To je upravo povezano s razvojem mentalnih i fizičkih sposobnosti. U to vrijeme vaša beba će učiti sjediti, okretati se, puzati i podići samostalno na noge.

Ako se vaša beba počne buditi u tom razdoblju kako bi vježbala nove vještine, kao što je sjedenje, ustajanje i sl., morate ju također isto tako naučiti kako da ponovno legne. Ponavljajući tu rutinu, moći ćete ju ponovno uspavati.
Bebe mogu doživjeti nagli skok u razvoju, koji nije isti kao kao i skok u rastu koji se zna događati, pa joj dodatno hranjenje po noći neće pomoći. Baš suprotno, s nepotrebnim hranjenjem postoji mogućnost da će se problemi sa spavanjem povećati i prolongirati. Naime, ponovno će postati ovisna o hrani kako bi lakše zaspala.

Naravno, tu je još jedan „problem“ a to je rast prvih zubića. Ako vam se ne čini da je beba u bolovima, nastavite sa uobičajenom rutinom uspavljivanja, no ako ju bole desni, pokušajte joj olakšati bol s laganom masažom desni i dajte joj hladni predmet za grickanje. Ako vaša beba zaista ima problema s rastom zubića, dajte joj dječju dozu paracetamola.

Problemi sa spavanjem – od devet do 12 mjeseci

Vaša beba s toliko mjeseci je definitivno dovoljno velika da prespava cijelu noć, no postoji mogućnost da u to vrijeme mijenja navike spavanja po danu i možda još uvijek pati od straha razdvojenosti i usamljenosti. Budite spremni da promijenite svoju rutinu uspavljivanja kako beba raste. Pokušajte pomaknuti njezin popodnevni počinak, tako da ju stavite spavati ranije i da spava kraće nego prije. Držite se i dalje vaše rutine prije spavanja i nemojte odstupati od nje, makar će vas dijete svaki dan testirati.

Dajte bebi do znanja da kada je vrijeme za krevet, nema više pogovora. Ako pomaže, pet minuta prije spavanja uključite laganu i tihu muziku kako bi označili da došlo to vrijeme. Na taj način će beba imati dojam da naredba nije došla od vas, nego od nekog drugog izvora na koji ona niti malo ne može utjecati. Ostavite vrata od njezine sobe lagano otvorena tako da vas može čuti i da bude sigurna da ste u blizini i da ju niste napustili.

Kao što smo već spomenuli, nema univerzalnog lijeka za spavanje beba do godine dana života, no postoje određene stvari koje možete pokušati kako bi postigli željeni cilj. Ono što je najvažnije da nađete svoj recept, kako bi i bebi i sebi olakšali život i učinili ga ugodnijim.

,

Febrilne konvulzije kod djece

 

Febrilne konvulzije ili grčevi u povišenoj temperaturi su prigodni moždani epileptički napadaji koji se javljaju u male djece (obično u dobi između 3 mjeseca i pet godina) u visokoj temperaturi koja nije uzrokovana akutnom infekcijom središnjeg živčanog sustava (meningitis, encefalitis). Predstavljaju najčešći konvulzivni (epileptički) poremećaj u čovjeka. Zapisi o pojavi konvulzija u povišenoj temperaturi u dojenčeta i malog djeteta datiraju od prije 2000 godina. Febrilne konvulzije ne uzrokuju oštećenje mozga niti nemaju negativan utjecaj na intelektualni razvoj djeteta.

U pedijatriji su febrilne konvulzije posebno važne zbog velike učestalosti, dramatične kliničke slike, mogućnosti meningoencefalitisa te veće učestalosti kasnije pojave epilepsije u usporedbi s populacijom djece koja nisu pretpjela takve napadaje u ranom djetinjstvu.

Rizik za pojavu konvulzija u općoj dječjoj populaciji procjenjuje se na 8% – polovina od tih napadaja bit će febrilne konvulzije. Općenito se procjenjuje da će 4-5% dječje populacije imati najmanje jedan napadaj febrilnih konvulzija. Rizik za kasniji razvoj epilepsije u djeteta koje je pretrpjelo febrilne konvulzije je samo 2-5%, a rizik za ponavljanje napadaja poslije prvog je oko 30-40%. Ponovni napadaji najčešći su unuatar prve (80%) odnosno druge godine (90%) života.
Febrilne konvulzije najčešće se javljaju u dobi od 6 mjeseci do 5 godina, s najvećom učestalosšću između 17. i 23. mjeseca života. Javljaju se u oko 85% u djece do 4. godine.

Što je uzrok febrilnih konvulzija ?

Biološka osnova febrilnih konvulzija još uvijek je nepoznata i pripisuje se brojnim čimbenicima. Prema nekim mišljenjima poremećaj se nasljeđuje. Brojna istraživanja ukazuju na obiteljsku pojavu febrilnih konvulzija. Kada dijete ima u prvom stupnju srodstva rođaka s febrilnim konvulzijama, rizik za febrilne konvulzije je oko 10-15%.
Nagli porast temperature je tipičan predisponirajući faktor za pojavu konvulzija. Obično roditelji daju podatak da do nastupa konvulzija nisu niti primijetili febrilitet ili da se temperatura teško spušta unatoč energičnih mjera za snižavanje temperature (antipiretici, rashlađivanje kupkama ili tuširanjem u mlakoj vodi, oblozi).

Uzrok febrilitetu najčešće je banalni respiratorni infekt gornjih dišnih puteva (tonzilofaringitis, otitis) ili crijevni infekt (gastroenterokolitis). Brojna ispitivanja pokazala su da je u 70% slučajeva uzročnik infekcije virus (adenovirusi, virus parainfluence), od bakterijskih streptokok, a od crijevnih zaraza šigele, a rjeđe salmonele. Vrh javljanja febrilnih konvulzija su mjeseci siječanj, lipanj, kolovoz i studeni. U vrijeme napadaja dvije trećine djece imaju temperaturu iznad 39 C, a oko trećine iznad 40 C.
Predisponirajući faktori za pojavu febrilnih konvulzija su poteškoće na porodu, usporen rani neurološki razvoj te pojava febrilnih konvulzija u roditelja ili braće.

Kako se ispoljavaju febrilne konvulzije ?

Klinička slika vrlo je dramatična i frustrirajuća za svakog roditelja. Najčešće se ispoljavaju kao tzv. generalizirani ili veliki napadaji u kojima dijete okrene i fiksira očne jabučice u jednu stranu, izgubi svijesti i trza sa sva četiri ekstremiteta, najčeće uz krkljanje i plavilo oko usana. U takvim napadaji česte su dulje pauze u kojima dijete ne diše (tzv. apnoje) koje navode panične i uplašene roditelje na pomisao da dijete umire.
Rjeđe se febrilne konvulzije ispoljavaju kao tzv. žarišni ili parcijalni ili fragmentarni napadaji u kojima se trzajevi javljaju na ekstremitetima samo jedne strane tijela ili samo na pojedinim ekstremitetima. Poslije takvih ataka ponekad se javljaju i prolazne kljenuti ekstremiteta (tzv. Toddova paraliza).
U male dojenčadi napadaj se može manifestirati i kao kratkotrajna apneja ili prestanak disanja uz opću mlohavost.
Trajanje napadaja je različito, najčešće od 3 do 10 minuta, rjeđe duži. Obično spontano prestaju. Mogu se ponavljati 2-3 puta u tijeku istog dana, osobito u slučajevima neadekvatnih i neefikasnih antipiretskih postupaka, a trajanje napadaja ponekad je dugotrajno (i više od pola sata).

Dijagnoza febrilnih konvulzija

Ne postoji jedinstven stav u dijagnostici odnosno primjeni dijagnostičkih postupaka kod febrilnih konvulzija. Nakon svakog napadaja treba obavezno konsultirati pedijatra odnosno neuropedijatra radi isključivanja akutne infekcije središnjeg živčanog sustava – meningoencefalitisa. Važno je pitanje potrebe izvođenja lumbalne punkcije radi pregleda likvora (moždane tekućine). Neke ustanove preporučuju obavezno lumbalnu punkciju pri svakom prvom napadaju febrilnih konvulzija, druge samo kod djece mlađe od dvije godine, a treće koje su u većini samo kod kliničke sumnje na meningitis te u djece koja su prethodno započela antibiotsku terapiju. Najčešće se djeca promatraju klinički 48 sati nakon konvulzija te ako postoji sumnja na meningitis podvrgavaju se lumbalnoj punkciji. U praksi se zbog takvog pristupa punktira svako treće-četvrto dijete s prvim napadajem febrilnih konvulzija.
U velike većine djece poslije napadaja febrilnih konvulzija elektroencefalogram (EEG) je normalan.

Jednostavne i složene febrilne konvulzije

Jednostavne (tipične) febrilne konvulzije su one koje se pojave u dobi između 1 do 4 godine i ako se jave : najviše dva napadaja, traju do 20 minuta, kao generalizirani napadaji, u djeteta s urednim neurološkim statusom prije i poslije napadaja te normalnim EEG-om poslije napadaja

Složene (atipične) febrilne konvulzije pripisuju se djeci mlađoj od 1 godine i starijoj od 4 godine, ako se jave tri i više napadaja koji traju više od 20 minuta, kao parcijalni napadaji, u djeteta s ometenim neurološkim razvojem prije i poslije napadaja te promijenjenim EEG-om poslije napadaja.

Liječenje napadaja febrilnih konvulzija

Većina napadaja spontano prolazi nakon nekoliko minuta. Ukoliko napadaj traje prekida se od strane liječnika davanjem diazepama intravenski (djelovanje trenutno), a ukoliko se lijek ne može dati intravenski, što nije rijetkost u malog djeteta, diazepam se primijenjuje rektalno (u debelo crijevo) u obliku mikroklizme (djelovanje unutar 10 minuta nakon primjene). Ovo je dobra alternativna metoda za liječnika, a jedino sredstvo u rukama roditelja koji na taj način mogu prekinuti napadaj.
Dijete u napadaju treba položiti na bok ili pažljivo na trbuh da ne dođe do zapadanja jezika. Nije potrebno djetetu nasilno otvarati usta iz straha roditelja da ne dođe do gušenja. Poduzeti sve raspoložive mjere za snižavanje temperature.

Spriječavanje (profilaksa) ponovnog javljanja febrilnih konvulzija

Akutna profilaksa fenobarbitonom intramuskularno provodi se kada dijete dođe liječniku kada je napadaj već prošao, a njen cilj je spriječiti ponovni napadaj u narednim satima u kojim se može očekivati ponovni porast temperature.
Kronična intermitentna profilaksa provodi se u času pojave vrućice u djeteta koje je u anamnezi imalo jedan ili više napadaja jednostavnih febrilnih konvulzija: roditelji daju mikroklizmu diazepama rektalno. Važno je naglasiti da diazepam nije zamjena za lijekove za snižavanje temperature (antipiretici) tako da uz primjenu klizme treba poduzeti i sve poznate antipiretske mjere uz često mjerenja tjelesne temperature.
Kronična kontinuirana profilaksa provodi se svaki dan u djeteta s složenim febrilnim konvulzijama. Svakodnevno se daje fenobarbiton (ili valproat) do četvrte-pete godine života uz periodičke neuropedijatrijske kliničke i elektroencefalografske preglede.

Prognoza

Prognoza jednostavnih febrilnih konvulzija je dobra. Samo u malog broja djece (do 5%) s složenim febrilnim konvulzijama javlja se kasnije epilepsija. Poslije početnog šoka zbog činjenice da je njihovo dijete pretpjelo dramatični napadaj tipa febrilnih konvulzija većina roditelja će nakon razgovora s liječnikom i u tijeku neuropedijatrijskog praćenja prihvatiti bolest kada vide da se njihovo dijete normalno psihomotorno razvija.

Izvor:

Dr Zlatko Sabol
spec. pedijatar

POLIKLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI Dr SABOL
10000 Zagreb, IV Cvjetno naselje 21